"Radeta i Jojić su, dok su bili poslanici Skupštine Srbije, podmićivali i zastrašivali svjedoke Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kako bi ih odvratili od iznošenja inkriminišućih dokaza protiv lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, koji je naknadno osuđen za ratne zločine", navodi se u saopštenju portparola Neda Prajsa.
Dodaje se da je ponašanje Radete i Jojića ometalo sudski proces, zbog čega je tribunal u Hagu izdao međunarodne naloge za njihovo hapšenje, kao i da je ugrožavalo regionalnu stabilnost i negativno uticalo na interese SAD.
Ističe se da odluka SAD potvrđuje "posvećenost borbi protiv korupcije koja šteti javnom interesu, ometa ekonomski prosperitet partnera i ograničava sposobnost vlada da efikasno odgovore na potrebe građana".
Kako je navedeno u saopštenju, SAD podržavaju demokratiju i vladavinu prava u Srbiji i nastavljaju da traže odgovornost za one koji zloupotrebljavaju javnu vlast zarad lične koristi.
Sankcijama je, kako je navedeno, obuhvaćen i sin Petra Jojića, Gojko Jojić. Kaznene mjere, kako je navedeno, uvedene su u okviru odredbe 7031 Zakona o budžetu Stejt departmenta kojom se sankcionisanim osoba zabranjuje ulazak u SAD.
Haški tribunal traži, Srbija ne da Radetu i Jojića
Petra Jojića i Vjericu Radetu je Haški tribunal, u oktobru 2012, optužio da su da su uticali na sjedoke optužbe u haškom procesu protiv njihovog partijskog vođe Vojislava Šešelja, tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promijene iskaze ili da ne svjedoče.
Vlasti Srbije od 2015, kada im je Haški sud uputio prvi nalog za hapšenje, odbijaju da Jojića i Radetu uhapse i izruče u Hag.
Viši sud u Beogradu je 2016. godine odlučio je da nema zakonskih osnova za hapšenje i izručenje radikala, zato što nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja samo optuženih za ratne zločine, a ne i optuženih za nepoštovanje suda.
Srbija je, istovremeno, izrazila spremnost da Jojiću i Radeti sudi pred domaćim sudovima.
vjeTo tumačenje, sud u Hagu je više puta odbacio, naglašavajući da zvanični Beograd, i po međunarodnom pravu i po domaćem zakonu, ima obavezu da sarađuje i u predmetima za nepoštovanje suda, kao što je ranije i činio.
