Bilo je to mučno gledati.
Naročitu scenu sa beogradskog sajma vina, ono kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za trenutak uzeo dah da bi nastavio svoje tirade o poznavanju vina, a umjesto njega uskočio crnogorski predsjednik Jakov Milatović i uspio da izdeklamuje svoje divljenje. Naglo je prestao da persira Vučiću i, gotovo šapatom, upitao: ,,Kako ti znaš toliko o vinu?“. Koji trenutak kasnije, čovjek koji voli da mu skandiraju Aco-Srbine, lagano je prstom podigao naočare i otkrio da je vino njegov hobi. Nije Milatović časio ni časa, još snishodljivije je izustio novi kompliment: ,,Ali stvarno, ono, nevjerovatno... koliko puno znaš...“
Vučić se zadovoljno osmijehnuo, krenuo do narednog štanda, a svita ga je slijedila u stopu, i tehnička premijerka Brnabić i još neki predsjedniku dragi ljudi. I Jakov, naravno.
Jeste, bilo je mučno sve to gledati. I kod narednog štanda sa vinom.
E, tu je Vučić svečano otkrio da je popio samo pet čaša raznih vina, jer je ,,na nekim antibioticima“. I taman kada je uzeo dah i krenuo da nastavi, opet je uskočio Milatović, otkrivajući tajnu: da njega, predsjednika Crne Gore, prehlađeni predsjednik Srbije ,,čitave noći zato toliko tjera da pije“.
Na trećem štandu, sve je poprimilo filmske obrise - Milatović je zaželio da bude Vučićev kaskader. Da li zbog količina dobrog vina ili iz ljubavi prema srpskom voždu, crnogorski predsjednik se ponudio da ,,primi metak“ od novinarke Žakline Tatalović i, kako reče, ,,sam smanji tenzije između TV N1 i predsjednika Vučića“.
Čak je i zatražio od Vučića da ,,zamijene mjesta“ i da N1 slobodno napadne njega, umjesto predsjednika Srbije.
,,Nećemo da menjamo mesta. Ti si mi došao da glumiš Unprofor“, odbrecnuo mu se Vučić.
Vala, jes bilo mučno. Dva puna sata direktnog prenosa u izvedbi Tanjug televizije i to Vučićevo šepurenje na međunarodnom sajmu ,,Vinska vizija Otvoreni Balkan“.
Samo, ovđe nije bio problem u Aleksandru Vučiću i njegovom fanatičnom samohvalisanju. Čak nije u fokusu ni onaj gaf đe predsjednik Srbije objašnjava nekom italijanskom vinaru da Milatović u stvari nije srpski ministar poljoprivrede nego - predsjednik Crne Gore, pa još predsjednik nudi Italijanu vizit-kartu da potvrdi Vučićevu priču...
Ne, problem je u Jakovu Milatoviću, izabranom crnogorskom predsjedniku, koji se uživio u rolu Vučićevog šegrta ili malog od palube, svejedno.
Valjda je zbog toga dopustio, biće to kod četvrtog vinskog štanda, da mu predsjednik susjedne države oduzme riječ. Baš to se desilo: čim je Milatović zaustio da nešto kaže o prednostima Berlinskog procesa, Vučić ga je prekinuo i počeo, kao učitelj đaku, da mu lupa packe. Onda je Vučić prisutnima objasnio da on smije i može ono što Milatović ne smije i ne može. ,,Oni moraju“, rekao je predsjednik Srbije pokazujući rukom u crnogorskog predsjednika, ,,onima u Berlinu da kažu ono što oni vole da čuju, a ja mogu svima, da kažem ono što želim i hoću da kažem“. I dok je Vučić dominirao, Milatović se smješkao i - ćutao.
Da, mučno je bilo gledati taj direktni prenos samoponižavanja.
Možda bi oni kojima je to struka mogli da objasne motive Milatovićevog submisivnog ponašanja, te poniznosti i pokoravanja Vučićevim očekivanjima, zahtjevima i(li) naređenjima. Ali to neka ostane lična stvar Jakova Milatovića.
Ovdje, međutim, nije riječ o građaninu Jakovu Milatoviću, već o predsjedniku Crne Gore, izabranom predsjedniku koji bi trebalo da reprezentuje državu i njenu politiku. Karikaturalnim, udvoričkim ponašanjem prema Aleksandru Vučiću na sajmu vina u Beogradu, Jakov Milatović je doveo u pitanje ne samo kredibilitet funkcije predsjednika, nego i države koju predstavlja.
To već nije samoponižavanje, već rušenje ugleda države Crne Gore.
Ali je i razotkrivanje stvarne politike koja je Milatoviću u srcu. U inostranstvu, kao i na domaćem terenu, glumi evropejca i obećava da će država biti u Evropskoj uniji i prije nego što je Brisel zamislio. I dok pokorno sluša pridike zapadnih partnera, nesuvislo i neubjedljivo pokušava da Emanuela Makrona ili Džima O′ Brajena ubijedi kako ,,stvari drži pod kontrolom“ i da će Andrija Mandić biti preobraćen u protivnika Vladimira Putina, prije neki dan u Beogradu Jakov Milatović je, umjesto Berlinskog procesa - na jedan Vučićev mig - pokorno promovisao ,,Otvoreni Balkan“.
Otužni crnogorski predsjednik je, moguće i nesvjesno, jednom rečenicom pokazao kako bi izgledao taj ,,Otvoreni Balkan“ i kakva bi bila pozicija Crne Gore. Baš kao odnos između njega i srpskog vožda na sajmu vina - dominacija većeg i brojnijeg nad manjim i malobrojnijim.