ako u inoviranom projektu Balkanske istraživačke reporterske mreže (BIRN) posvećenom ekstremnoj desnici na Balkanu, u čijoj su prvobitnoj verziji iz novembra prošle godine u skandaloznom izvještaju novinarke Vijesti Jelene Jovanović bile targetirane dvije novinarke Pobjede i sedmoro građanskih aktivista, u sekciji posvećenoj Crnoj Gori sada više nema nijedne organizacije, ova medijska grupa ipak pokušava održati narativ o takozvanom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako, u nepotpisanom tekstu - što je karakteristika tabloidnog, neprofesionalnog i neetičnog medijskog djelovanja - pod naslovom „Kontekst“ BIRN zapravo hrani narativ koji godinama plasira koncern Vijesti i pokušava opravdati raniji uradak njihove novinarke, koji je izbrisan sa sajta, a zbog kojeg je ova organizacija tužena pred Osnovnim sudom u Sarajevu, a autorka Jovanović i urednica BIRN-ovog sajta BalkanInsight Dušica Tomović pred sudom u Podgorici.
Ovoga puta se ide čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ konstatuje kako su svi Crnogorci zapravo nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da je njihova namjera samo snažnije ekonomsko povezivanje sa Srbijom.
BIRN tako konstatuje kako se podjela oko Srpske pravoslavne i Crnogorske pravoslavne crkve, „koja je u velikoj mjeri stavila one koji sebe vide kao Srbe protiv crnogorskih nacionalista, prelila i na politiku, sa prosrpskim strankama i srpskim nacionalistima koji pozivaju na bliže veze sa Srbijom, prije svega ekonomske prirode“.
Ovakvim opisom „konteksta“, nedvosmisleno se insinuira da su Crnogorci po prirodi stvari, dakle svojim postojanjem, nacionalisti – dok srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi i jedina im je težnja ekonomsko povezivanje sa Srbijom.
Politikolog Marko Savić, saradnik na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, za Pobjedu kaže, komentarišući najnoviji uradak BIRN-a koji je osvanuo prethodnih dana nakon deset mjeseci i iz kojeg su nestale prvobitne opservacije Jovanović, da se umjesto teorijskog okvira ekstremne desnice, koji daje jasne metodološke inpute koji se trebaju zadovoljiti, u slučaju Crne Gore dobio samo „kontekst“.
"Razlog je što se prema teorijskim postulatima, koliko je meni poznato, ne bi mogla opravdati prvobitna BIRN-ova mapa u vezi sa „ekstremnim“ pojedincima i organizacijama (bez formalne organizacije i vođstva) iz Crne Gore. Legitimno, pribjeglo se opisivanju konteksta u kojem je najtačniji podatak zapravo izvor koji je BIRN preuzeo od domaće NVO – Centra za demokratsku tranziciju", navodi Savić.
U citiranom dijelu izvještaja CDT-a iz 2021. godine piše: „Problem porasta etnonacionalizma i povezane radikalizacije postao je izuzetno vidljiv u posljednjim godinama“, a uočava se i „izuzetna politička polarizacija, jačanje desničarskih ideja u političkim partijama i drugim organizacijama i grupama, povećana umiješanost vjerskih zajednica u javnom životu, kao i širenje nasilja u javnom diskursu i prostoru“.
"Šta je onda problem? Podjela pravoslavnog stanovništva između dvije crkve dovela je, kaže BIRN, u sukob one koji se osjećaju Srbima sa crnogorskim nacionalistima. Dakle, oni koji su zabrinuti za sve jači položaj i destruktivno političko djelovanje SPC su nacionalisti. Sa druge strane, prosrpske partije i srpski nacionalisti žele samo da se oslanjaju na Srbiju kao najvažnijeg aktera i to u najvećem dijelu insistirajući na ekonomskim vezama. Dakle, Srbi su, reklo bi se, ekstremni samo u svom zalaganju da imaju jače ekonomske veze sa Srbijom. Drugi, pak, ne znamo da li samo Crnogorci ili i crnogorski nacionalisti, teže da oduzmu veći dio moći SPC, sagledavajući je kao agenta Srbije. Do tih dubinskih analiza se došlo", sarkastičan je Savić.
On analizirajući BIRN-ovo viđenje konteksta u Crnoj Gori uočava da, kako je njihova analiza počela sukobom dvije crkve koji se preliva i na politički momenat, onda se Zakon o slobodi vjeroispovijesti morao sagledati kao „događaj okidač“ za litije i trebalo mu je posvetiti mnogo više prostora, objektivno da se sagledaju svi aspekti, pa i onaj koji je dala Venecijanska komisija, na primjer, ili stav drugih vjerskih zajednica, na primjer.
Umjesto toga, konstatujući da su prethodne vlasti imale namjeru da imovinu Srpske pravoslavne crkve prenesu na državu, BIRN u svojoj nepotpisanoj „analizi“ piše da su „dugogodišnje napetosti eksplodirale usvajanjem kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a desetine hiljada demonstranata -podstaknutih govorom vođe SPC u Crnoj Gori u to vrijeme, mitropolita Amfilohija - izašli su na ulice u najvećem izlivu narodnog nezadovoljstva u kratkoj istoriji Crne Gore kao nezavisne države“.
Nakon toga konstatuje se da je dotadašnja opozicija na izborima u avgustu 2020. godine uspjela da osvoji dovoljno glasova za slabu većinu u parlamentu i otjeraju sa vlasti DPS nakon „tri decenije neprekidne vlasti od posljednjih dana socijalističke Jugoslavije“, da je rezultat predstavljao politički potres, koji je ohrabrio jedan dio crnogorskog društva, ali istovremeno ozbiljno uznemirio drugi, što je rezultiralo „protestima crnogorskih nacionalista“.
"Ovakvim kontekstom potvrđuje se pogrešan narativ o postojanju crnogorskog nacionalizma i ekstremizma kao opozita srpskom, ne smještajući ga u metodološki i teorijski okvir, kako bi se o BIRN-ovom kontekstu moglo ipak ozbiljnije govoriti. Šturi kontekst, umjesto da suzi prostor za manipulativne interpretacije, zapravo i ne baš suptilno govori o žrtvi, SPC, i agresoru, državi Crnoj Gori, koja je pokušala da joj otme imovinu i smanji joj moć, koja joj valjda svekolika i pripada", ocjenjuje Savić.
Ovakvom njegovom stavu, kako kaže, doprinosi i pretrčavanje preko važnog aspekta koji govori o „dubini“ BIRN-ovog konteksta.
"Crna Gora se sa svojih 620 hiljada stanovnika odvojila od Srbije 2006. I to je sve što u BIRN-ovom kontekstu treba da znate o državnosti Crne Gore. Šteta koju su prethodnom mapom/analizom napravili prema građanima i građankama Crne Gore, njenim građanskim aktivistima i aktivistkinjama, morala je u ovom dijelu biti ispravljana na svakom koraku. Za to makar ne treba razrađen metodološki i teorijski okvir, već konsultovanje relevantnih izvora kojih ima na svim jezicima regiona. Onda bi se tek moglo zaključiti da istorija ne teče od 2006, da uz sve tranzicione probleme nije mlada i nesnađena, pa se sa pošastima svog građanskog bića bori nacionalizmom i ekstremizmom, već da je obnovila državu nakon 1918. i da jezgro problema, koji su i u kontekstu prikazani, nije u 2006. i nakon nje, nije jedan zakon ili zakoni uopšte, a tek nije želja jednih za ekonomskom vezom sa Srbijom i drugih da spriječe SPC da bude moćna", kategoričan je Savić.
Kako kaže, rezultati izbora iz avgusta 2020. godine uzimaju se kao još jedan „događaj okidač“.
"I dok je Zakon o slobodi vjeroispovijesti pokrenuo nezapamćene proteste, nikad viđene u novijoj istoriji, kaže BIRN bez dalje elaboracije i analize poruka, protestnih pamfleta, pjesme i uzvika na tim „protestima“, da su vrlo lako nakon izbora 2020. crnogorski nacionalisti krenuli u niz protesta. Ne znamo na koji tačno se misli, jedan ili više njih, one nastale direktno kao odgovor na rezultate, ili one nastale kao odgovor na dogovor o vladi Pod Ostrogom, ili na apostolsku Vladu, ili na potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, koji je stručna javnost ocijenila kao pravno i faktički pogrešan, ili onaj nakon usvajanja Zakona o predsjedniku, zbog kojeg smo dobijali nikad oštrije poruke iz Brisela, ili na Belveder, možda. Ne znamo, i neetičko ćutanje BIRN-a nam neće dati odgovor. Ali, evo i u ovom šturom i jednostranom kontekstu pokušavamo da doskočimo i više no što zaslužuje. Pitam, iako znam da odgovor neće stići, jesu li onda svi protesti nakon avgusta 2020. nacionalistički, da li su pripadnici tri religije, agnostici i ateisti, pripadnici svih etniciteta u Crnoj Gori nacionalisti, a samo su litije bile građanske i masovne", zapitao se retorički Savić.
Posipanje pepelom uz dozu patetike u praksi
Politikolog Marko Savić bio je jedan od prvih koji je u intervjuu za Pobjedu, još u novembru prošle godine, ocijenio da se BIRN-ova mapa vrlo argumentovano može svrstati u aspekt koji zadovoljava elemente propagande, ali i hibridne prijetnje, jer je korišćen sistem veoma sličan sistemu koji je oformljen u Rusiji tokom prvog mandata Vladimira Putina, koji podrazumijeva da se neka stvar koja se želi etablirati kao istina plasira kroz respektabilne organizacije koje su vidljive i poštovane u zapadnom svijetu.
BIRN se, nakon deset mjeseci ćutanja, u inoviranom projektu, u sekciji „Naučene lekcije“, požalio da je, osim kritika vezanih za sadržaj, bio označen u crnogorskim i nekim drugim tabloidnim medijima kao saveznik vlade srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i ruskog predsjednika Putina, te kako su se suzdržali od reagovanja dok je revizija bila u toku.
"Svoj raniji stav o prepoznatoj matrici hibridnog djelovanja sa ruskim pečatom, u kojem se za podsticanje polarizacije iskorišćava respektabilna platforma, baziram na teoriji i praksi, istraživanju mekog i manje mekog uticaja u međunarodnim odnosima. Ne znam je li to BIRN-u naučena lekcija ili nije, ali introspekcija, preispitivanje i konstantna sumnja u to što radite, vraćanje na postulate etike i objektivnog novinarstva, trebala je da dovede do ljudskog izvinjenja i suštinskog mijenjanja platforme. Ovako, ostaje nam da vidimo kako posipanje pepelom uz dozu patetike djeluje u praksi". komentarisao je Savić.
