“Fudbal sam naučio na ulici. Igrali sno protiv dječaka iz druge zgrade. Mi smo ih zvali ‘oficiri, jer se radilo o oficirskoj zgradi, dok su u našoj živjele porodici koje su radile u Željeznici, pa su to bili dueli ‘željezničara’ protiv ‘oficira’. Svakog dana smo igrali na livadi Đečevića i moram reći da je bilo baš mnogo dobrih igrača”, počeo je Savićević.
To vrijeme mu je mnogo pomoglo u kasnijoj karijeri.
“Veoma mlad sam počeo da igram sa onima koji su pet ili šest godina bili stariji od mene, a kako tu nije bilo sudija da te zaštite, onda si morao da se naučiš sam sebe da štitiš i da se boriš. Mislim da sam tako mnogo ojačao i da mi je tako fudbal na ulici pomogao”, dodao je Savićević. “Uz to neke stvari kao precizan pas ili slično naučio sam upravo ispred zgrade, kada bismo loptom pogađali neki uski prostor ili slično.”
Da li ste već tada znali da Vas očekuje velika karijera?
“Nisam. Počeo sam da treniram 1981. u Titogradu, pa sam 1983. prešao u Budućnost i iskreno nisam mislio da ću biti dobar, koliko sam na kraju postao. Tek 1986. nakon dobrih utakmica u Budućnosti počeo sam da shvatam da bih mogao da buidem dobar”, prisjetio se Savićević.
Nekad Bađo i Del Pjero, danas Insinje
Na kraju je Savićević postao veliki igrač, a u čemu je najviše uživao na terenu.
“Više sam uživao kada namjestim, nego kada postignem gol. Kada bih zatresao mrežu iz kaznenog prostora, nisam bio previše oduševljen, više sam volio udarce sa distance.”
Koliko vam je značio dobar dribling?
“Uživao sam u fudbalu i nekako su me ti driblinzi pratili još od dana sa pomenute livade. Nikada nisam bio od igrača koji imaju dva dodira sa loptom i odmah dodaju.”
Fudbal iz vašeg vremena ili današnji?
“Bilo je više dobrih igrača u moje vrijeme, fudbalera koji su znali da driblaju, postignu lijep gol… Danas se to svelo na svega dva-tri igrača. Evo primjer Italije nekada su tamo igrali Bađo, Zola, Del Pjero, Toti… A danas u toj zemlji? Insinje hajde, može. Ali ne može da se uporedi sa ovima koje sam pomenuo. Niti ima fantaziju u igri kao oni”, nema
dilemu Savićević.
Liga šampiona – Milan ili Zvezda?
A veliku karijeru Savićević je pisao u dresovima Crvene zvezde i Milana sa oba tima je osvojio Ligu šampiona, a koja mu je draža?
“Sve je bolje kada vam se nešto prvi put dogodi u životu. Kada prvi put debitujete, prvi put nađete djevojku, zatim prvi put spavate sa djevojkom, a mi smo tada bili prvi klub iz Jugoslavije koji je postao šampion Evrope, pa mi je taj pehar i draži.”
Ipak…
“I drugi je naravno drag, jer sam obilježio to finale sa Barselonom i postigao sam gol koji će se uvijek pamtiti naravno da mi mora biti draga i ta titula.”
Da li vam nedostaje fudbal?
“Da, puno. I te godine igranja kad si mlad, lud i samo igraš fudbal.”
Grizman Barsin promašaj decenije
A kako na današnju Ligu šampiona gleda jedan od njenih simbola?
“Mislim da je Bajern favorit i ove sezone. Liverpul prolazi kroz težak period, a možda može i PSŽ da ide do kraja ako se oporavi Nejmar. U svakom slučaju Bajern je sa Levandovskim prvi kandidat”.
Barselona je rano ispala? “Barselona je u kolapsu i prava je tragedija da su ljudi tamo potrošili tolike milione, a da su promašili sve igrače. Naprimjer, dovođene Antoana Grizmana je promašaj decenije, jer takav profil igrača Barsi nije trebao. A otpustili su Luisa Suareza. Ušli su u seriju grešaka i mislim da će ih teško i novi predsjednik izvući” nema dilemu Savićević.
Poslije Mesija i Ronalda, samo Nejmar
Liga šampiona je ove godine po mnogima donijela i smjenu generacija, pa mnogi Erlinga Halanda i Kilijana Mbapea vide kao nove Lionela Mesija i Kristijana Ronalda?
“Da se razumijemo poslije Mesija i Ronalda dolazi Nejmar. On je ubjedljivo najbolji igrač, a trenutno i u boljim fudbalskim godinama od Mesija i Ronalda. Bez obzira na česte povrede on je njihov nasljednik”, jasan je Savićević.
A Mbape i Haland?
“Haland je dobar strijelac, davaće mnogo golova, ali nije on taj igrač kakva su pomenuta trojica. S druge strane, Mbape će sigurno biti mnogo bolji od njega”, zaključio je Savićević.
