Riječi fašizam i antifašizam su i dalje u upotrebi, danas i zadnjih nekoliko desetljeća, posebno. Fašizam se pokazao efikasnim u borbi protiv progresivnih snaga i vrijednosti i drugo, kao promoter nacionalne i religijske netrpeljivosti, čiji je ishod sukob i rat. Fašizam kao neposredni izvršilac je bastion protiv borbe za slobodu i jednakost.
Antifašizam je zajednički naziv za sve organizacije, pokrete, grupe i ideologije koje se suprotstavljaju fašizmu i nacizmu, neofašizmu i neonacizmu.
SFRJ, a ne neka druga, je na temeljima antifašističke borbe, razvila poseban prostor i instrument života i razvoja, rasadnik vojnog, intelektualnog, privrednog, ekonomskog, umjetničkog, sportskog i svakog drugog progresivnogpotencijala svjetskih razmjera. Takva Jugoslavija je bila cijenjena i na Zapadu i na Istoku.
Doprinos borbi protiv fašizma za pobjednike u Drugom svjetskom ratu je nesporna istorijska činjenica, kao i ko su bili pobjednici - antifašisti.
Na Balkanu sve po starom
I poslije ovoliko godina veličanstvene i ubjedljive pobjede antifašizma nad fašizmom, neke države Zapadnog Balkana, tako beslovesno se žele ubaciti i nagurati među poražene, falsifikovati prošlost i glorifikovati fašističke i kolaboracionističke režime.
Zapadni Balkan čini kompleksnu istorijsku, političku i bezbjedonosnu zajednicu. Danas ovaj region opterećuju mnoga bezbjedonosna pitanja, kako u regionalnom tako i u bilateralnom smislu.
Pored neriješenih teritorijalnih pitanja, nestabilne političke i ekonomske prilike, značajnu pojavu imaju mnoge savremene bezbjedonosne prijetnje poput organizovanog kriminala, korupcije, ilegalne migracije...
Danas je Zapadni Balkan ugrožen porastom fašizma, opsjednut nacionalističkim politikama.
Balkanski narodi imaju takav entuzijazam i senzibilitet za uništavanje i rasturanje svih pravih vrijednosti i prilika za slobodu i razvoj, ali su zato vrlo voljni i energično zainteresovani da se pokolju i istrijebe i prije svog prirodnog roka.
Rezultat takvog balkanskog etosa, su balkanski ratovi krajem XX vijeka, kada je uništena jedna veća evropska država popularna i priznata i na Istoku i na Zapadu. Ovakva evropska država nije propala zbog raspada komunizma i zbog eksplozije nacionalne i vjerske mržnje, čije je organizacije i zajednice, tadašnji sistem smjestio đe im je mjesto. Naprotiv, razbijena je jer je bila multietnička, multivjerska, multikulturalna, zajednička, a uništili su je etnički separatisti i nacinalističke kontrarevolucije - „događanje naroda“.
Potkopali su jednu civilizaciju i obesmislili tekovine i vrijednosti antifašizma, srušili vjerske i druge simbole mrskih kultura, spalili knjige i dizali u vazduh spomenike i obilježja antifašističke borbe i zajedničke države.
Bio je to najveći konflikt u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Njegova cijena je bila ogromna: ljudski gubici (masovna stradanja, etničko čišćenje, zločini...), izbjeglice, siromašenje, uništenje naselja, infrastrukture i kulturne baštine. Ove i ovakve posljedice i dalje snažno oblikuju opasne i nestabilne odnose unutar i između društava i država regiona.
Opasnost od nasilnog desničarskog ekstremizma
Savremeni fašizam uvijek zaudara na izvorni fašizam. Fašizam na Balkanu doživljava punu renesansu preko sve većeg broja pripadnika fašističkih i neonacističkih pokreta. Srbija i Hrvatska imaju najveći broj ovih pokreta od svih zemalja regiona.
U ovom našem regionu, proteklih godina, postoji opasnost od nasilnog desničarskog ekstremizma, kao izvorišta neofašizma, što ovaj prostor ponovo u dugom trajanju čini nestabilnim i, nažalost, duboko podsjeća na pomenute ratove, bez imalo obzira na žalosne i tragične posledice, i na eventualno nove.
Grupa država članica EU, odlučila je da usvoji sljedeću radnu, pravno neobavezujuću definiciju:
„Nasilni desničarski ekstremizam su radnje pojedinaca ili grupa koji koriste, podstiču, opravdavaju ili podržavaju nasilje i mržnju ili prijete njima zarad ostvarenja svojih političkih i ideoloških ciljeva, motivisani ideologijama koje se zasnivaju na odbacivanju demokratskog poretka i vrijednosti, i osnovnih prava, i usredsređeni su na isključivi nacionalizam, rasizam, ksenofobiju i/ili njima srodnu netoleranciju.“
Fašizam, kao ozbiljna pošast, sa čijim posljedicama se mora boriti pri prvim simptomima, dok ne metastazira i na ostalo zdravo biće društva. Istorija je već pokazala kako se završavaju ovakvi ciklusi, kad ovakve ideologije zauzmu vlast.
Na nama je da učimo od učiteljice života. Na Balkanu sve po starom. Da li je tako teško suočiti se sa samim sobom?
(Autor je član KO GI "21. maj" za Podgoricu, završio Vojnu akademiju kopnene vojske i Generalštabnu akademiju, obavljao rukovodne funkcije u MUP CG)
