Svijet

Paralelni univerzum ruskih medija: Scene iz Buče lijepa slika za nekrofilsku zapadnjačku svijest

Kremlj poriče sve po redu: snimak mrtvih tijela koja leže po ulicama Buče, masovne grobnice i jeziva svjedočanstva očevidaca. A državna televizija uporno ponavlja istu priču.

Paralelni univerzum ruskih medija: Scene iz Buče lijepa slika za nekrofilsku zapadnjačku svijest Foto: Foto: BBC na srpskom
BBC na srpskomIzvor

Otkako su se pojavili dokazi o ruskim zvjerstvima u naseljima oko Kijeva, programski urednici ulažu izuzetan napor da diskredituju izvještaje kao fabrikaciju, laž koju su osmislili Ukrajina i Zapad.

Kad god biste posljednjih nedjelja uključili rusku televiziju, kročili biste u paralelni univerzum u kom ušminkani voditelji i uglađeni komentatori govore o uspješnoj „specijalnoj vojnoj operaciji" u Ukrajini.

Ne postoji nikakav rat, samo ruski vojnici koji herojski brane domovinu istovremeno vodeći računa da ne gađaju civile.

Jezive slike iz Buče bile su emitovane, ali je gledaocima rečeno da su te strašne scene lažirali ukrajinski zvaničnici, uz pomoć Zapada.

„Ovo su uradili profesionalci, vjerovatno britanski. Oni su najbolji u oblasti informativnih operacija", rekao je politički komentator Gevorg Mirzarijan.

„Oni znaju kako da pravilno postave tijela, sve da urade kako treba, da stvore lijepu sliku za nekrofilsku zapadnjačku svijest."

Voditeljka kontakt emisije Olesija Loseva čak je sugerisala da je grad Buča namjerno izabran zato što je američki predsjednik Džozef Bajden nedavno upotrijebio riječ „kasapin" (butcher) da bi opisao Vladimira Putina, tako da bi „za Amerikance ta riječ trebalo da bude sasvim jasna".

To je klasična taktika Kremlja u odbrani od sličnih optužbi - negiraj, odbaci kao lažno i, ako je moguće, okrivi nekog drugog.

Neke medijske kuće, među kojima tabloid blizak Kremlju Komsomolskaja pravda, objavili su izvještaje u kojima se za ubistvo civila u Buči optužuju ukrajinske trupe ili ekstremisti.

List je takođe iznio navode da „propagandiste iz Kijeva" kontrolišu njihovi „zapadnjački mentori".

Velika Britanija je preuzela odgovornost za lažne vijesti o ruskim vojnicima koji siluju Ukrajinke, a BBC, Gardijan i Indipendent su pomogli da se one promovišu, tvrdi se u tekstu.

Ovaj pristup preuzeo je i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, koji je sada potpredsjednika ruskog Saveta za nacionalnu bezbjednost.

Vladimir Putin i njegovi zvaničnici dosledno se trude da predstave ruskog susjeda kao agresora a Zapad kao prijetnju po rusku bezbjednost.

Oni optužuju Ukrajinu, koju pomaže Zapad, za pokušaje da dođe do nuklearnog naoružanja i razvije biološko oružje koje bi upotrebila protiv Rusije.

Jedno od Putinovih omiljenih opravdanja za invaziju je da Ukrajina mora da bude „denacifikovana".

To je često ponavljana priča koja iskorišćava dugu i bolnu rusku uspomenu na Drugi svjetski rat.

Tvrdnje o nacizmu potpuno su neosnovane, ali je ministarstvo spoljnih poslova nedavno optužilo vladu u Kijevu da je „duboko ukorijenjena u nacističkoj ideologiji" i da čini „stravične zločine".

Mnogi Ukrajinci, poput predsjednika Vladimira Zelenskog, užasnuti su kolumnom koju je objavila ruska državna novinska agencija Ria i za koju tvrde da opravdava genocid u Ukrajini.

Članak koji je napisao Timofej Sergejcev tvrdi da su značajan broj Ukrajinaca „pasivni nacisti" koji podržavaju i slušaju „nacističke vlasti".

Ukrajina je neodrživa kao nacionalna država, a pokušaji da se ona ipak izgradi logično bi doveli do nacizma, tvrdio je on.

„Denacifikacija bi neizbježno dovela i do deukrajinizacije", dodao je on.

Medvedev je preuzeo istu temu tvrdeći da je „cilj harmonija budućih ukrajinskih generacija i prilika da se izgradi otvorena Evroazija od Lisabona do Vladivostoka".

Za ruske medije, zvjerstva u Buči samo su novi primjer ukrajinske agresije - „rata informacijama".

Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov opisao je ono što je nazvao ukrajinskom fabrikacijom ruskih ratnih zločina kao „provokaciju" koja ugrožava međunarodnu bezbjednost.

Teško je reći koliko Rusa vjeruje u ono što im se govori.

Ali nije preostao nijedan značajan nezavisni ruski medij, a pristup društvenim mrežama je u ogromnoj mjeri ograničen.

Istraživanja javnog mnjenja, čak i nezavisna, nepouzdan su izvor u Rusiji zato što ljudi nerado otvoreno izražavaju sentimente protiv Kremlja.

Kao takva, ona sugerišu visok nivo podrške Vladimiru Putinu i njegovoj „specijalnoj vojnoj operaciji".

Skoro svakodnevne antiratne ulične demonstracije u međuvremenu su zgasnule.

Bez svake sumnje postoji mnogo ljudi koji uspijevaju da pristupe spoljnim i nezavisnim medijskim izvještajima i koji su užasnuti i duboko posramljeni onim što se čini u ime njihove zemlje.

Ali oni moraju da se bore protiv moćne propagandne mašine Kremlja i države koja po kratkom postupku guši svaku pobunu.

U takvoj Rusiji, postoji samo jedan pravi glas - Vladimira Putina.

Portal Analitika