On je istakao da „državnička politika volje i odlučnosti da tada, kada se činilo nemogućim, vjeruje u to nemoguće, ima na šta da bude ponosna“.
„Baš kao što neka nova politika sada ima obavezu da poštuje to nasljeđe, bez kojeg nikad ne bi bila u prilici da obnaša vlast u Crnoj Gori. Takav odnos bio bi znak političke zrelosti, koja je jedini garant za budućnost građana. Da li te zrelosti ima dovoljno da ne uruši najveća unutrašnja i spoljnopolitička dostignuća, pokazaće vrijeme. I mada ne obećavaju oni koji su procijenili da danas ne treba da se vijore zastave zemlje u kojoj imaju privilegiju da budu vlast, ona superiorna, demokratska, građanska i suverenistička politika, vjeruje u bolje“, rekao je Šehović.
Vjerovali su, ističe Šehović, 2006. kad se činilo nemogućim, pa kako ne bi sad?
„Jer, naša vjera u evropsku Crnu Goru nikad nije ni bila stvar puke ideologije i političkih nadgornjavanja. Crna Gora je ideja o EU članstvu, progresivnoj ekonomskoj politici i kulturnom blagu koje se mora sačuvati. A najviše od svega, Crna Gora su... njeni ljudi. Oni koji, nezavisno od politike koju podrzavaju, znaju da razlikuju vlast i državu. Znaju da ne mrze ono drugačije. Znaju da, ako su vezali svoje živote za Crnu Goru, onda je ona njihova, a oni njeni. I znaju da se iz mržnje dobijaju bitke, ali samo se iz ljubavi dobijaju ratovi. Ljubavi prema porodici, prijatelju, sugrađaninu. Jer, oni su Crna Gora. Da je vječna“, zaključio je Šehović.
