Crna Gora danas ima gotovo dvostruko više bespravno sagrađenih objekata nego što je prije 43 godine ukupno objekata oštećeno u razornom zemljotresu 15. aprila 1979. godine i to su podaci za brigu koji povećavaju rizik da bi potres sličnih razmjera proizveo, pribojavaju se stručnjaci, mnogo ozbiljnije posljedice.
To je poručeno sa javnog časa održanog u organizaciji Građevinskog fakulteta povodom godišnjice od zemljotresa koji je na drastičan način promijenio i Crnu Goru i svijet primjene seizmičke nauke.
I pored značajnih iskustava stečenih nakon ovog zemljotresa evidentna je nedovoljna briga o smanjenju seizmičkog rizika u našoj zemlji.
Kako je u okviru segmenta koji tretira seizmički rizik u Crnoj Gori danas kazao prof. dr Srđan Janković, naročitu opasnost nosi činjenica da je većina bespravnih objekata rađena daleko van projekata i pravila struke, pa su posebno ranjivi na eventualno ponavljanje sličnog scenarija iz prošlosti.
Prema procjenama, takvih je više od 100.000 na nivou Crne Gore.
Katastrofalni zemljotres koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine, sa svim razornim posljedicama, bio je strašna opomena ali i prekretnica i revolucija koja je na nove osnove postavila propise u oblasti planiranja i gradnje, ali nas realnost upozorava da se protokom godina zaboravilo na te važne lekcije.
Posljedice 1979. godine
Govoreći o stručnim izazovima u oblasti zemljotresnog inžinjerstva doc. dr Jelena Pejović navela je i faktografske podatke koji opominju.
-Zemljotres magnitude 7 stepeni, čiji je epicentar bio u moru 14 kilometara od obale, prouzrokovao je 136 ljudskih žrtava (101 u Crnoj Gori, 36 u Albaniji), doveo do oštećenja 58.000 objekata, oštetio ili uništio 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva i prouzrokovao štetu od 4,5 milijardi tadašnjih američkih dolara, što bi prema današnjim procjenama iznosilo namnaje 15 milijardi eura – navela je Pejović.
Prof. dr Božidar Pavićević kazao je ostaje pitanje da li su se, protokom vremena, izvukle prave pouke i istrajalo da smjeru koji je zacrtan, između ostalog, i ustanovljavanjem Građevinskig fakulteta 1980. godine.
-Sa takvom štetom Crna Gora bi bila zbrisana i odsječena da nije bilo brze reakcije i projekta koji je u zamahu doveo do formiranja
Građevinskog fakulteta, školovanja kadrova, izrade planova kroz djelatnosti Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, doprinosa međunarodne zajednice, odnosno Ujedinjenih nacija i činjenice da smo bili dio one Jugoslavije koja je, rekao bih, posljednji put pokazala veličinu i humanost kroz podršku federativnih članica, što je prethodno bio slučaj i nakon razornog zemljotresa u Skoplju 1963. godine – istakao je Pavićević, profesor u penziji, sudionik i aktivni činilac i pokretač promjena koje su se dogodile nakon 1979. godine u ovoj oblasti.
On je svoj profesionalni put počeo u OGP-u (Opšte građevinskom preduzeću Titograd), nastavio u Reubličkom zavodu za urbanizam i projektovanje a završio na Univerzitetu Crne Gore.
Prema njegovim riječima, u tom periodu je bilo sugestija i spremnosti da se uradi vrlo važna stvar, ali je propušteno da se kroz projekat uradi i GUP tadašnjeg Titograda.
To je, prema njegovoj ocjeni, bila „pandorina kutija“ haosa koji danas imamo u praksi.
Principi
On je istakao da je zemljotres 1979, pored usvajanja zakona i propisa koji regulišu oblast seizmike i projektovanja, doprinio promovisanju principa prema kojem je prilikom gradnje potrebno da djeluju u sprezi arhitekta i konstrukor, odnosno da nema naknadnog prilagođavanja. Drugim riječima – da seizmički rizik treba ugraditi u princip projektovanja.
Jelena Pejović istakla je da nekoliko ključnih principa savremenog seizmičkog inžinjerstva, među kojima su procjena rizika, primjena i razvoj inovativnih metodologija, zatim rekonstrukcija, ojačanje i sanacija postojećih objekata nedovoljne seizmičke otpornosti, kao i ništa manje važno, uključivanje u međunarodne naučne razvojne projekte u oblasti inžinjerstva.
Kao primjer u kojoj mjeri je značajno prethodno pitanje poboljšanja seizmičke otpornosti postojećih objekata ona je navela da je iluzorno govoriti o ulaganju, primjera radi, u energetsku efikasnost, ako se prethodno ne riješi to pitanje.
U okviru primjene inovativnih metodologija u sklopu projekta „Pametne zgrade za seizmički otpornu Crnu Goru“, navela je primjer zgrade u Budvi od 15 spratova koja ima ugrađene seizmosenzore.
Njihova je funkcija dvojaka – kao uređaji za rano upozorenje ali i mjerenje potencijalnih posljedica i očitavanje podataka od značaja za nauku i struku.
Slični senzori, ukupno tri, od kojih je jedan već ugrađen, planirani su i na zgradi Građevinskog fakulteta u Podgorici.
Predavanje je otvorila prof. dr Marina Rakočević, dekanica Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, koja je navela da je i sam fakultet nastao 15 mjeseci nakon zemljotresa, što je značilo da se se tada razmišljalo i aktivno djelovalo na osnovu iskustva koje je promijenilo zemlju.
Ostaju, kako je kazala, stručni i naučni izazovi, za koje su učesnici javnog časa ocijenili da su kao nikada doveli i struku, etiku i vizije na veliki ispit.
