Predsjednica Sjeverne Makedonije Gordana Siljanovska-Davkova prva je predsjednica svoje zemlje od nezavisnosti 1990-ih. Univerzitetska profesorica, koja zagovara sintagmu rule of law, umjesto rule of men (vladavina prava, umjesto vladavine samovolje) kaže da je inspiraciju za predsjedničku kandidaturu pronašla u Virdžiniji Vulf i njenoj „Sopstvenoj sobi“ kada je shvatila da i žene imaju pravo na svoju političku sobu. Svoju zemlju zove Makedonijom, odbijajući da koristi prefiks Sjeverna. U intervjuu za Pobjedu kaže da se svijet suočava sa neviđenom krizom liderstva, zbog čega danas u Evropi imamo rat. Balkansku politiku vidi kao politiku cezarizma, bonapartizma i kaudijalizma, samo što na sceni nijesu ni Cezar, ni Napoleon a ni kaudiljosi, već, kako kaže, karikaturalni balkanski likovi.
Prva ste predsjednica Sjeverne Makedonije, a u politiku ste ušli sa pozicije univerzitetske profesorice. Zbog čega ste odlučili da katedru zamijenite predsjedničkom foteljom?
Siljanovska-Davkova: Postoje u životu neki momenti kada ne smijete i ne možete samo da gledate šta se događa. Ja, naravno, predavajući komparativno ustavno pravo i komparativne političke sisteme, najviše ponavljam sintagmu: rule of law umjesto rule of man (vladavina samovolje).
Naravno, analiziram politiku, kritikujem način na koji se vodi politika i u jednom momentu sam kao Virdžinija Vulf, a ona je napisala A Room of One's Own (Moja sopstvena soba) i rekla da i žene imaju pravo na svoju političku sobu. To nije ženski egocentrizam, već je korak u harmoniji sa prirodom.
Priroda je najgenijalniji kreator i treba slijediti njen ritam. Ako je tamo odnos 51/49 ili malo drugačiji, može poslije ratova doći do disbalansa u korist žena. Logično je pitanje da se ne radi o, već sam rekla, sujeti, već o potrebi da iskoristite znanje, kreaciju, drugačije ponašanje, stil, pamet, polovinu populacije. Čini mi se da niko nema pravo da se toga odrekne. Uglavnom muškarci, kada ja pomenem i pominjem kvote, kažu da to nije baš logično, nije baš normalno da ulazite u politiku koristeći kvote, ali ako mi čekamo da mačo likovi stanu na kraj mačoizmu, patrijahalizmu, parohijalizmu, pa čekaćemo Godoa. I nema drugog rješenja, ja se čak zalažem za promjene zakona o vladi i da tamo, recimo, uradimo ono što postoji u evropskim institucijama, najmanje 30% žena. Ili, recimo, mi imamo kvotu, rodno neutralnu kvotu, i ja često cinično kažem da, evo čekam dan sa nestrpljenjem kada ćemo muškarce štititi kvotama kao u Finskoj ili Norveškoj. Čini mi se da je to izazov i za same muškarce, političare, jer imaju šansu da budu bolji džentlmeni. Oni se drugačije ponašaju kada su okruženi ženama, a mislim da je tu izuzetno potrebna feminizacija politike zbog toga što vidimo rezultate mačoizma. To se odnosi i na Ujedinjene nacije, to se odnosi i na Evropsku uniju.
Vidjeli ste kakve je probleme imala gospođa Fon der Lajen kada je predložila da se poveća broj žena. Sve je prosto nelogično. A ja sam rekla da ću da budem subverzivna u parlamentu četiri godine i bila sam subverzivna. Moj je govor različit od političkog govora, naravno. Ja ne diskutujem ad hominem, već ad rem. Da, jako sam kritična, žestoke govore imam, ali nikad nemam namjeru da povrijedim nekoga, već da objasnim stvari, a stvari su mi nekako bliske zbog profesije. I često kažem - želim da živim u dosadnoj standardnoj državi, ne u egzotičnoj državi, pošto je kod nas politika egzotika. Kada vidite koji su likovi glavni, vidite da još živi ono što ja nazivam kao cezarizam, bonapartizam, kaudiljizam. Samo što su to neki karikaturalni balkanski likovi, a mi trebamo novi profil političara, koji zna, koji je reformator, koji ima iza sebe CV, koji je kompetitivan.
Malo da vas nasmijem: Postoji jedna lijepa tradicija kod nas, zove se promjena ili smjena zastave i tada učenici iz osnovnih škola dolaze. Prelijepa djevojčica, pametna, jer još nisu disciplinovani u osnovnoj školi, još misle po svome, pitala me je koji fakultet treba da se završi da bi postala predsjednica. Nažalost, kažem, nijedan fakultet ponekad. To je jedina profesija gdje ponekad analfabete dolaze i zbog toga imamo politiku kakvu imamo.
Ovakve krize liderstva odavno nije bilo, ne samo u svijetu, u Evropi i na Balkanu. To je očigledno. Nekad su to bili državnici, odvažni, danas toga nema. I zbog toga se mi suočavamo sa nečim što je nepristojno. Uvijek kažemo nikad više rata i uvijek opet bude. Ukrajina je evropska država, Rusija je evropska država, a ratuju, a evropska zajednica odnosno Unija je dominantno mirovni projekt. Isto je sa Ujedinjenim nacijama. oni su čak dobili Nobelovu nagradu za mir. Pa neka je vrate. Zato što im se dogodio rat. To je nešto što je sramno za čovječanstvo. I danas sam rekla, kada gledam neke scene, svake večeri, svakog dana u Gazi, to je kao da gledate Pikasovu Gerniku. Toga se ja stidim. I sto godina poslije Kanta, nama treba kantijanizam, a ne tusiditizam. Ali svaki dan, realpolitika vlada u međunarodnim odnosima, jaki prave to što mogu, slabi to što moraju. Strašno, pa daj da raspustimo međunarodne institucije pa da živimo u Hobsovom svijetu. To nije normalno.
Imate li u Vašoj zemlji podršku za ono što želite da uradite i za promjene koje želite da donesete zemlji?
Siljanovska-Davkova: Pa čini mi se da imam. Ja sam u istoriji Makedonije dobila najviše glasova. Zašto je to bilo? Zato što su za mene glasali, ne samo partijski simpatizeri, već i ljudi koji se ne bave politikom, objektivni, neutralni, mladi. To je najvažnije.
Čime ste ih privukli?
Siljanovska-Davkova: Time što postoji kontinuitet u mom životu. Ja sam 90-ih godina, jedno kratko vrijeme, protestovala protiv rata, čak sam i u Sarajevu bila, sa grupama mojih istomišljenika... Mislili smo, naivno da možemo spriječiti rat, upućujući mirovne poruke. Mislim da je to kontinuitet misli i postupaka i dvije godine sam bila liberalno orijentisana i rekla sam: nikad više. I to se tako dogodilo, 2019. godine su moji bivši studenti došli da mi predlože, da misle da bih ja mogla da budem dobar kandidat. I to se ostvarilo poslije četiri godine u parlamentu. Parlament je za mene škola demokratije. Zašto? Zato što je rad parlamenta uvijek javan. Ljudi to gledaju, nažalost, ne znam kod vas, ali kod nas parlament je konkurencija teatrima jer je to teatar apsurda, Beketov teatar. Čućete i vidjećete nemoguće predstave i scene. Ja sam pokušala da drugačije govorim. Da drugačije argumentiram. Da poštujem ono što je privremeno poznato kao nenormalno, kao neprijatelj opozicija. Moja je osnovna teza da, štiteći opoziciju, vi štitite sebe. Bez opozicije nema demokratije. Mislim da su to ljudi vidjeli i prepoznali.
Kazali ste da ste zagovarali liberalni pristup, ali dodajete: nikad više. Danas vas opisuju kao desničarku. Jeste li desničarka?
Siljanovska-Davkova: Ne, nisam desničarka, nisam. Mene je podržala desnica i to nije desnica, to je desni centar. Ne, ja nisam članica partija, moji su stavovi liberalni. To je očigledno, ali kad kažem liberalni, mislim na slobode i prava. Ne mislim na darvinizam i na ekonomiju. Ja sam bila i ostaću za socijalnu državu. Makedonija je definisana Ustavom kao socijalna država. To znači i kada ste sami, kada ste bez posla, kada ste žena, kada ste hendikepirani, vi imate pravo da pristojno živite.
Dok razgovaramo, za svoju državu ne kažete Sjeverna Makedonija, kažete Makedonija. Zbog čega?
Siljanovska-Davkova: To je jako bolno za mene... Ne znam koliko Vi poznajete, ali ja poznajem samo dvoje ljudi koji su promijenili ime, ali to su željeli. Nije im se dopadalo ime koje su dobili nekad, bez da budu pitani, a to niko od nas ne može. Da, ja ne mogu ostaviti profesiju na fakultetu, vokaciju, a dio te profesije je znanje. Predajem Evropsko ustavno pravo i poznajem osnovne dokumente Ujedinjenih nacija, Povelju. Povelja Ujedinjenih nacija garantuje pravo samoopredjeljenja. Meni je teško da vjerujem da sam se rodila u Makedoniji, a da ću umrijeti u Sjevernoj Makedoniji. Rata nije bilo, taj je zahtjev imperijalni, tražiti od nekoga da promijeni ime. Zatim, nelogičan, u međunarodnom pravu se upoređuju slični entiteti, znači država sa državom, ne država sa regionom. Nije bilo nikakvog problema da naš susjed Grčka uživa u regionalnom identitetu, da oni imaju provinciju Makedoniju, ali imaju centralnu, istočnu, zapadnu - sa državom. Nacije nisu nastale u 5. vijeku, nastale su u drugoj polovini 18. vijeka i u 19. vijeku. Nijedna nacija nije sebe identifikovala kao makedonski narod. To smo uradili mi. Rijetki su slučajevi kada ime nacije i država nisu u harmoniji. To se nama dogodilo. Zatim, ne mogu da zaboravim da je referendum bio neuspješan. Na tom referendumu pitanje je bilo kapriciozno, da ne kažem bizarno: Da li ste za članstvo u Evropskoj uniji i u NATO savezu, prihvatanjem Prespanskog ugovora? Rezultat je bio negativan na referendumu, nije uspio, zbog toga što naš Ustav predviđa dva uslova, jedan je da većina od izašlih bude 50%, ali drugi je da izađe 50% od elektorata. Taj nije uspio. Bio je trideset devet, tako nešto.
Sada postoji zakon o referendumu i drugim oblicima direktnog izjašnjavanja, koji kaže da se poslije takvog rezultata, svi akti i aktivnosti Skupštine moraju usaglasiti sa rezultatom. Tri dana je svijet bio paraliziran, tegoban, i odjednom su počele čudne aktivnosti u Skupštini. Da bi došli do tog famoznog rezultata - 80. Osam poslanika je odjednom glasalo "za" i tako smo mi dobili suprotno našoj volji novo ime i tako su svi počeli svaki dan da nas podsjećaju: Pacta sunt servanda - ugovori se moraju poštovati. Znači, to je pravni akt suprotan članu 4 dogovoru o Evropskoj uniji koji kaže da će EU poštovati ustavne i političke strukture. Ustav je lex superior, zakon iznad svih zakona. Ustav je u ovom smislu najšira povelja građana. To nije poštovano i zato se protivim da izgovorim to za šta kao pravnica i kao čovjek imam velike dileme. Ali to je taj, kako oni kažu, Tukidiov svijet, u kome silni prave to što mogu, a slabi što moraju. E, pa zato svijet izgleda ovako.
Na konferenciji sa predsjednikom Milatovićem kritikovali ste izjave nove komesarke za proširenje Marte Kos, koja je kazala da Sjeverna Makedonija mora izvršiti ustavne izmjene, kao uslov napretka ka EU. S obzirom da Vi i oni koji Vas podržavaju takve izmjene ne prihvatate, kako mislite da će dalje teći pregovori Vaše zemlje sa EU?
Siljanovska-Davkova: Pa ne mogu vam reći. Evo, zamislite da neko spolja kaže Crnoj Gori da promijeni Ustav. Uzeću Sloveniju za primjer, jer sam ja slovenački doktor nauka, i Sloveniju smatram za drugu državu i očekujem veće razumijevanje za region.
Slovenački ustav definiše Sloveniju kao državu nacionalnu slovenačkog naroda, pozivajući se na pravo samoopredjeljenja, pa zatim državu italijanske i mađarske zajednice i drugih. Mi imamo isto. I u našem Ustavu postoje i drugi, a u broju pomenutih manjina zajednica je veća. Zašto? Zbog poštovanja autohtonosti nekih od njih, a isto tako i brojnosti. To je logično. Ukupan broj Bugara na posljednjem popisu je bio 1.500. Prije su se oni izjašnjavali da su Makedonci. Ne samo što su se sada pojavili u Makedoniji, već su se sada pojavili i u Albaniji, i na Kosovu. Nikad prije, ni u jednom izvještaju Evropske unije, a 17 ih je, nije bila zabilješka da imamo problema sa manjinama, a nikad nije pomenuta bugarska manjina. Znači, Bugarska je bila država koja je prva priznala makedonsku nezavisnost. Uopšte nije takvo nešto pomenula. Odjednom sada to postane problem. Zato sam pomenula Sloveniju, zato što je to jako kompatibilan primjer.
E, sada, kada je komesarka iz Slovenije, ja joj poručujem da potraži Ugovor između predsjednika Tita i predsjednika Georgija Dimitrova, taj se ugovor zove Bledski ugovor. U Bledskom ugovoru postoje garancije da će Makedonci u Bugarskoj, koji su na popisima 1946. i 1956. bili brojni, oko 180.000, da će dobiti svoje škole, pa je otvoreno nekoliko njih u okviru takozvane kulturne autonomije Makedonaca u Pirinskoj Makedoniji. Nekoliko škola, teatar, biblioteke, pa čak i jedno mjesto dobilo je ime Goce Delčev, a sada Bugari kažu da je Goce Delčev najveći bugarski heroj.
I zato kažem da više vjerujem u kulturnu diplomatiju nego u tradicionalnu, zbog čega je čuvena misao Goce Delčeva, da svijet shvata kao prostor za kulturni napredak naroda. Znači, govor koji neki Makedonac ili Crnogorac ili Hrvat ili Slovenac, Slovenka, upotrebljava, mora da bude regionalno senzibilan. Meni je to nešto prirodno. Znači, da ima više razumijevanja za region, jer znam da je Evropska komisija birokratska mašinerija, ali ja sam bila srećna kada sam čula da komesarka za proširenje sa ovih prostora, da je Slovenka.
Znači li to, da ste poslije ovih izjava, razočarani?
Siljanovska-Davkova: Pa to je nekako tako pragmatično, surovo, samo reći: morate prvo promijeniti Ustav. Zamislite da nekome kažete, morate da promijenite Ustav i da sada mene pitaju: Da li ćete promijeniti Ustav?
Moj je odgovor: ja nisam kraljica apsolutne monarhije i ja poštujem parlamentarni sistem, poslanici po našem Ustavu predstavljaju građane i glasaju po svom uvjerenju.
Hoćemo li još jednom tu prespansku priču ponavljati? Pošto je Makedonija rekorder u ustavnim izmjenama i još čeka Godoa: 36 puta smo mijenjali Ustav, najviše od tih promjena je inicirano spolja i mi još čekamo da počnemo pregovore. Nešto nije u tome dobro. Zašto? Zato što, već sam rekla, Ustav je najšira povelja i Ustav je najviši akt. Njegov suverenitet i moj legitimitet izvire od građana i pripada njima. Ja se moram ponašati tako. Znači, da ponovim, jako mi se dopao stil i misao gospodina Makrona, tako je zvučao filozofski pred studentima Sorbone, rekavši da je EU filozofija, a da nije samo mašinerija. Tj. filozofija ne postoji bez principa i vrijednosti, a vrijednosti i principi Evropske unije su dio ugovora o Evropskoj uniji u preambuli, zatim Lisabonskog ugovora i povelji o fundamentalnim pravima. I šta tamo piše? Piše da EU poštuje nacionalni i kulturni identitet. Vjerovatno, ne samo članica, već i drugih. Dignitet i integritet. Mi smo bili uvijek iznad evropskih standarda. Sada treba da mijenjamo opet Ustav. A komesarka samo tako kaže, promijenite Ustav. Danas sam rekla studentima da me to podsjeća na misao čuvenog profesora sa Harvarda, Džozefa Vajlera, koji kaže da se EU ne smije ponašati kao veliki brat prema mlađem sa tezom „ćuti i slušaj“. Razumijem da gospođa Kos želi da pokaže pragmatičnost i riješenost. Ali mislim da ne smije da zaboravi pravo i pravdu, jer je pragmatizam tukiditovskog tipa nešto što meni nije inspirativno. Kant je inspirativniji. Treba poštovati standarde i jedan od principa Povelje i dio evropskih principa je nemiješanje u unutrašnje poslove. Ja bih razumjela dikciju tipa: smatramo, mislimo, da bi mogli i slično, ali ovo mi čak nije kompatibilno i sa ženskom vokacijom.
Plašite li se da biste, zbog ovih stavova koji ste iznijeli, mogli biti označeni kao neko ko pokušava da zaustavi evropski put Sjeverne Makedonije ka EU?
Siljanovska-Davkova: Ne, to nema logike uopšte. Ja sam svoj put odavno trasirala, ja sam više od 20 godina članica Grupe evropskih eksperata za lokalnu samoupravu, Venecijanske komisije. Moji su radovi objavljeni u Palgrave, Macmillanu i Levanu, New York Scholarly Publications, Ratlidžu. To je EU. Znači, to nema logike. Naprotiv, mislim da je profil Evropske unije demokratski važan i da se on može realizovati preko Kopenhaških kriterijuma. To je suština Rule of Law umjesto Rule of Man (Vladavina prava umjesto vladavine samovolje).
Ovo što se radi, kada neko mene pita da li ćete promijeniti premijera, to gura prema Rule of Man, da ja mogu nekome narediti ili reći zašto, zato što tako misle u Evropskom savjetu. Ne mislim, može se to, naravno, dogoditi. Ja želim standardnu, dosadnu evropsku državu. Ne želim da živim u egzotičnoj državi. Želim da sam unikatna kada predajem, kada pišem, ali ne kada obavljam predsjedničke funkcije.
Za prvu posjetu na poziciji predsjednice izabrali ste Crnu Goru. Zbog čega?
Siljanovska-Davkova: Pa zbog toga što poštujem fakt da je Crna Gora najbliža da do 2028. godine postane članica Evropske unije. Poštujem, mi kažemo: Kvi priore stempore, ko je prvi. Možemo vidjeti zašto, kako je to, možemo učiti, sasvim logično je to, a to je dio moga regionalnog pristupa, kada ja tražim od slovenačke komesarke da ne zaboravi da je bila dio regiona. I u toj čudnoj geografiji, bez definicije Zapadnog Balkana, smatram da moramo da prepoznamo regionalne interese, da se sakupimo oko zajedničkih regionalnih prioriteta, da poštujemo jedni druge, tako je i u Evropskoj uniji. Ukoliko sami sebe poštujemo i ukoliko stvarno sarađujemo, bićemo jači. I ne smijemo tražiti od drugoga nešto što sami ne radimo. Veto, zapamtite, neće ostati samo usamljeni primjer važan za Makedoniju. I Vaš predsjednik je rekao da se boji veta, jer, možete vi sve Kopenhaške kriterijume da ispunite, i da neki isfrustrirani susjed, kaže: ne možete. To nije u redu, zato je danas pod znakom pitanja. Postoji baš slovenačko - njemački prijedlog da se stavi ad acta, i logično je da politiku usmjeravate prema ovim rješenjima.
Kako gledate na odnose u regionu, između Crne Gore i Srbije i ostalih susjeda?
Siljanovska-Davkova: Nisu baš najbolji. Ja to kažem i predsjedniku Vučiću i predsjedniku Milatoviću. Da je to nemoguća situacija, da moramo zaboraviti nešto što nismo mi uradili, neki su drugi uradili, da je nama potrebno pomirenje, da ne smijemo otvarati teme koje nas dijele, jer je to frustrirajuće. Ako to ne uradimo, mi ne možemo očekivati razumijevanje. Niko neće dozvoliti da mi naše probleme unesemo unutar Evropske unije. I zato mi moramo da radimo zajedno. I zato ja kažem, da ja ću da budem Medeja, da ću da budem Pitija, objašnjavajući da imamo mnogo toga zajedničkog. Zato se ja ovde osjećam dobro. Postoji neka toplina, ne znam da objasnim to osjećanje, zato smo mi u umjetnosti mnogo više od brojke, imamo mi i bright side, i to stranci osjećaju.
Primjećujete li Vi prijetnju srpske politike prema Crnoj Gori? Vidite li Vučićeve pretenzije i spremnost da se miješa u stvari u Crnoj Gori?
Siljanovska-Davkova: Sada? Ne. Sada ne vidim. Sada ne vidim, a bilo je. Bilo je pretenzija u ratu, bilo je. Ne samo prema Crnoj Gori, prema Jugoslaviji. U stvari da, jedan od razloga za rat je to, ali mislim da nove generacije i u Srbiji i u Crnoj Gori to ne vide tako. Svaka nacija ima pravo, između ostalog i na svoj jezik, jel tako? Možda su razlike ne tako velike, ali to se odnosi i na puno drugih jezika. Hoću reći da ne postoji ta barijera između vas, da se možete lako razumjeti. I ja mislim da to treba prevazići.
Evropska unija je u dubokoj krizi
Kako vam zvuči obećanje Brisela o proširenju 2028. godine?
Siljanovska-Davkova: Stvari u svijetu su sada drugačije. U kom smislu? Svijet je multipolaran. Nije više unipolaran. Evropska unija je u krizi. Dubokoj. Kao što je i svijet. Znači, čini mi se da su evropski političari svjesni da je šira Evropska unija kompetitivnija na pluralnoj sceni, a na toj pluralnoj sceni ima novih igrača, neočekivanih - Kina, Japan, Indija, Brazil, znači, čije poteze ne možete uvijek predvidjeti.
Znači, što je kompetitivnija, to je i stabilnija. Ako su sve države unutar Unije, i ratovi će biti izbjegnuti. Prevencija problema ratova je bila inspiracija za Founding Fathers. To je bilo nikad više rata, više kantijanizma i vilsonizma nego makijavelizma i tusiditizma. To je bila ideja. Zbog toga je prva zajednica bila zajednica uglja i čelika. Znači, interes je dvosmjeran . A Zapadni Balkan uopšte nije problem za evropski apsorpcioni kapacitet. Zamislite Ukrajinu.
Znači, to je garancija za trajni mir, to je dio Evrope, istorijski, kulturno i geografski. Vi ne možete zaboraviti geografiju. Da, Zapadni Balkan je smiješana sintagma periferija. Ali je bliže Evropi nego Moldavija i Ukrajina. I treba staviti tačku na tu filozofiju štapa i šargarepe. To nije filozofija, znači interes je i evropski. Zato politika proširenja u ovom momentu dobija na težini. I zato čini mi se, da Crna Gora može da bude primjer, da ono što je nedostajalo EU od 1993. godine, poslije Samita u Solunu, sada odjednom izgleda kao da zajedno koračamo. To nije slučajno, to je i pragmatični pristup i pristup osvješćivanja.
Balkan ima i jednu drugu stranu, svijetlu stranu i mislim da, je Evropa stara, Evropa je umorna. Evropi treba novi materijal. To je tako. I čini mi se da je logično da postane svjesna da smo i mi tu, na periferiji periferije, a da stvarno, osobito sa multikulturalizmom, možemo pridonijeti boljem razumijevanju drugih.
