Sve je bilo spremno da se „vječiti saveznici“ razdvoje, makar na lokalnom nivou. Nije to bila prijetnja održivosti koalicije, više prećutni dogovor u vrhu DPS-a i SDP-a da partijski odbori samostalno i u skladu sa lokalnim interesom nastupaju u 14 opština gdje se održavaju izbori.
Nakon trinaest godina koalicije, nagomilane različitosti pa i lične netrpeljivosti dovele su do obostranog zasićenja. Krivokapić je samostalnim nastupom želio da pokaže kako socijaldemokrate nijesu samo ukras na reveru DPS-a već ključni element za prevagu nad opozicijom. Na drugoj strani, u vrhu DPS-a htjeli su da esdepeovcima pokažu kako su dobili više nego što im pripada i da, ubuduće, neće pristati na uslovljavanja.
Odgađanje budućnosti: Iako neće javno priznati, u vladajućoj koaliciji su se nadali da će stare netrpeljivosti držati na odstojanju opozicione lidere i kao da nijesu vjerovali u mogućnost da spoljni uticaj - poput logistike Borisa Tadića ili diplomatskih savjeta Petera Platea - može odigrati tako značajnu ulogu na brzopoteznom ujedinjenju opozicionih snaga.
Nakon što je opozicija usaglasila, čelnici vladajuće koalicije moraju u hodu da mijenjaju prvobitne planove. U prevodu na jezik realne politike, to znači da će se praviti koalicije u gradovima gdje postoji realanaopasnost da opozicija prevlada.
Izborni timovi stranaka vladajuće koalicije trebalo bi, najkasnije do kraja naredne sedmice, da se definitivno dogovore u kojim će gradovima nastupiti zajednički. Za sada je jedino izvjesno da će DPS i SDP imati samostalne nastupe u Rožajama, jer su tamošnji odbori već tako odlučili. Funkcioner SDP-a Borislav Banović ocijenio je prije neki dan da će socijaldemokrate sasvim sigurno samostalno nastupati, osim Rožaja, i u još tri grada - Kolašinu, Andrijevici i Pljevljima.
Demokratska partija socijalista se do sada nije javno odredila gdje želi koalicioni nastup. U vrhu DPS-a su donekle iznenađeni Banovićevom najavom samostalnog nastupa u Pljevljima, jer je tamo postojalo obostrano raspoloženje za koalicioni nastup. „Nikoga nećemo moliti, to garantujem“, kaže za Portal Analitika funkcioner DPS-a, naznačavajući da su unutarkoalicioni odnosi naelektrisani.
Borba za Podgoricu: No, svi u vlasti su svjesni da lokalni izbori nijesu poligon za eksperimente. Zato će, izvjesno je, udružiti snage za glavnu bitku – izbore u Podgorici.
Tu, opet, ima nekih problema. U podgoričkom odboru DPS-a smatraju da socijaldemokrate imaju više vlasti nego što stvarno imaju glasača, pa će tek biti natezanja oko partijskih kvota. .
Đukanovićeva partija ipak zna da odredi prioritet – očuvanje vlasti u glavnom gradu ne smije biti dovedeno u pitanje. Zato će u Podgorici, osim koalicije sa Krivokapićevom strankom, DPS pokušati da napravi savez i sa Bošnjačkom strankom i Liberalnom partijom, dok se saradnja sa Dinošinom DUA prosto podrazumijeva.
Sužavanje prostora za vlast: Muke oko formiranja opštinskih izbornih koalicija, ipak su manji su dio problema sa kojim se sučava Đukanovićeva i Krivokapićeva koalicija.
Stvaranje širokog opozicionog bloka smanjuje manevarski prostor vladajućoj koaliciji. Ukoliko uz SNP, NOVU i PZP, i već svrstane NS i NSS u opozicioni front stanu i Batrićevićev Demokratski centar te Sinaštajeva Albanska alternativa, onda vladajuća DPS-SDP koalicija nema mnogo izbora - mogući postkoalicioni savez može biti samo sa Bošnjačkom strankom ili Liberalnom partijom. Naravno, samo u slučaju da ove stranke pređu cenzus, što je vrlo neizvjesno.
Činjenica da se protiv vlasti angažuje mnogo opozicionih stranaka, mora upaliti alarm za DPS i SDP: biti sam protiv svih - bez mogućnosti da se računa na postizborne koalicije -nije baš najbolja pozicija, ma koliko bio moćan. A ne treba zaboraviti: na prošlim izborima više od deset odsto opozicionih glasova „prosuto“ je na stranke koje nijesu ušle u parlament. Sada će makar dio tog „kontigenta glasova“ da se pripoji opozicionom savezu.
Nezadovoljstvo elitom: Uprkos opozicionom pregrupisavanju, u vladajućoj koaliciji uvjereni su da će ostvariti „trolist pobjede“od mora do sjevera: u Baru, Podgorici i Bijelom Polju. Uz očekivane uspjehe u Ulcinju, Danilovgradu, Kolašinu, Rožajama i Plavu, vlast računa da bi porazi u Pljevljima ili Beranama bili podnošljivi baš kao i opozicione pobjede u malenim opštinama poput Plužina; Andrijevice ili Šavnika.
Ipak, zbrajanje glasova prije glasanja nije zahvalan posao. Prije svega zbog jednog socijalnog sindroma koji mora da zabrine vladajuću koaliciju. Naime, posljednja istraživanja pokazuju veliko nezadovoljstvo građana svim političkim partijama - i vlasti i opozicije. Prosto rečeno: građanima je preko glave političara koji obećavaju bolji život a svakodnevni život ih stalno demantuje.
To, sveprisutno, nezadovoljstvo običnog čovjeka političkom klasom može da rezultira naglim promjenama raspoloženja birača. Konkretno: neka velika afera, stvarna ili izmišljena posredstvom medija, mogla bi da ustrese javno mnjenje i drastično, praktično preko noći, smanji podršku vladajućoj koaliciji.
Kada se zna da su u nekim opštinama lokalni funkcioneri vladajuće koalicije iznevjerili socijalna obećanja - vrh DPS-a i SDP-a ima razloga za brigu.
Identitetska strategija: U narednih pedeset dana strategija vladajuće koalicije može se očekivati u tri pravca.
Izvjesno je da će vladajuća koalicija naći načina da kroz medije potencira brojne međunarodne uspjehe, od nedavnog ukidanja viza za Šengen zonu i odgovora na Upitnik EU do najavljenog ulaska u NATO do kraja godine.
To jesu značajni spoljnopolitički uspjesi, to jeste adut vlasti, pa će Đukanović i Krivokapić mahati tim barjakom sve do 23. maja.
Drugi pravac akcije biće da se ublaži opoziciona priča o organizovanom kriminalu. Priča o Šariću i Subotiću ušla je u sve crnogorske domove i šteti vladajućim strankama. Stoga će vladajuća koalicija do izbora morati da pokaže snagu pravne države. Što će to biti, kako će se izvesti na terenu, za sada nije poznato. U sedmicama koje slijede mogao bi neki lokalni silnik da zaglavi iza brave „kao primjer obračuna sa kriminalom“.
Najveći problem opozicije jeste u tome što većina stranaka u opozicionom bloku otvoreno negira suverenu Crnu Goru. Nije logično da očekujete glasove suverenista a ne želite suverenu državu. Ono što je mana opozicije biće - prednost vlasti. To će biti treći pravac kampanje: vlast će forsirati „izvornu crnogorsku priču“ i ukazivati na opasnost da, ukoliko opozicija pobijedi, može u budućnosti doći do preispitivanja crnogorske državne samostalnosti. Ta politička karta je još uvijek jak adut, vlast će je, sasvim prirodno, i sada iz rukava izvući kao udarnog keca.
Valjalo bi, samo, na vrijeme da se neko iz vlasti dosjeti i crnogorskog predsjednika Vujanovića malo „skrajne“ sa prve linije izborne kampanje. Čisto iz pragmatskih razloga: upravo Vujanović podsjeća glasače da su mnoga obećanja suverenističke vlasti o rješavanju identitetskih pitanja - ostala samo predreferendumska bajka.
Draško Đuranović
