Kad nam Miloševićev ambasador poruči da „vodimo poltronsku spoljnu politiku“, a najviše puta sa međunarodnih adresa demantovani crnogorski političar da „Vlada više ne uživa podršku“ neke države, to ne možemo shvatiti drugačije nego kao kompliment.
Da su ikad išta znali o spoljnoj politici, ne bi toliko puta bili na gubitničkoj strani, demantovani od onih koji su im, navodno, pružali političku podršku, izgubljeni u prevodu. I očekuju da ih nakon takvih „diplomatskih“ izjava neko u međunarodnoj zajednici shvati ozbiljno. Odgovori koje su dobijali sa različitih adresa iz inostranstva kad god su se lideri DF-a oglasili na ovu temu, pristizali su u tolikim količinama i sa takvim sadržajem, da smo počeli da doživljavamo transfer blama.
Na njihovu ogromnu žalost, ni to što su trčakarali od Brisela do Vašingtona, ponižavajući sebe i državu moljakanjem da se Crnoj Gori onemogući pravo na referendum, pa potom upirali da joj se ne dodijeli status kandidata i na koncu plakali da EU ne počinje pregovore sa Crnom Gorom, nije ugrozilo međunarodni ugled naše države.
Gradimo dobre i prijateljske bilateralne odnose sa svim državama, učlanjeni smo u sve relevantne međunarodne organizacije, najbolji smo primjer međuvjerskog, međunacionalnog i međukulturnog sklada, regionalni smo faktor stabilnosti. Crna Gora danas predvodi proces evropskih integracija na Balkanu i prva je naredna članica NATO. Naravno da sve ovo iz ugla DF-a izgleda kao „poltronska diplomatija“, jer je njihov jedini spoljnopolitički cilj nestajanje Crne Gore sa međunarodne mape samostalnih država.
