Položaj radnika je, kako ocjenjuje predsjednik sindikata Aluminijuma Rade Krivokapić, nezavidan, a uoči Međunarodnog praznika rada vlada veliko nezadovoljstvo.
- Nema radnog mjesta koje je sigurno, nema plate kojom je radnik zadovoljan u Crnoj Gori, tako da je stanje jako loše, što se tiče prava zaposlenih.
Vlada, smatra Krivokapić, ne preduzima ništa da unaprijedi prava radnika.
- Trebaju nam korjenite promjene u kojima treba svi da učestvujemo, kako Vlada, tako i građani. Krizu treba prebroditi, ne tako što ćemo davati soacijalne programe, već otvarati nova radna mjesta, zapošljavati mlade ljude. Jedino tako možemo izaći iz ove krize.
I predsjednik samostalnog sindikata Boksita Borislav Bojanović očekuje promjene od Vlade, jer se jedino tako mogu poboljšati uništena prava radika.
- Primanja su došla na minimum minimuma. Mnogo radnika je moralo da napusti radna mjesta, da ih proda po socijalnom programu. Te pare su već potrošene i mnogo radnika je sada na ulici.
Za predsjednika Koordinacionog odbora povjerilaca fabrike „Radoje Dakić“ Milana Vukčevića, 1. maj kao praznik rada u našoj državi nema smisla.
- Ne možemo to da posmatramo kao međunarodni praznik, jer više od 30.000 radnika je u Crnoj Gori na birou, veliki broj je i onih koji nijesu prijavljeni. Ipak, podržavamo taj praznik, jer su se njime radnici uspjeli nekada izboriti za neka prava koja im nijesu pripadala.
Praznik rada obilježava se od 1886. godine, kada su organizovane radničke demonstracije u Čikagu, sa zahtjevom za osmosatno radno vrijeme. U sukobima sa policijom, tom prilikom je poginulo više od dvije stotine radnika, a osmoro demonstranata je osuđeno na smrt.
