Da značajan dio djece živi na ivici siromaštva i da životni standard porodica generalno nije na zavidnom nivou, istakla je socijalna radnica iz NVU Centar za prava djeteta Jelena Ćorić.
„Evidentiran je veći broj djece koja su sklona vršnjačkom nasilju, naročito u zadnjih par godina. Porast je uočen i kada su u pitanju kirivična djela, te struktura istih, a nijesu rijetka ni teža krivična djela“, kazala je Ćorić.
Siromaštvo uzrokuje ostvarivanje slabijih rezultata u svim oblastima - zdravstvo, obrazovanje, ishrana i generalno opšta dobrobit djece. Kako je Ćorić istakla, djeca iz siromašnih porodica su itekako ranjivija i izloženija ekploataciji. Upravo zbog toga, prema njenim riječima, NVU Centar za prava djeteta, prepoznaje siromaštvo kao okidač za ostale probleme. Ćorić navodi da siromaštvo nije jedini ali jeste jedan od najznačajnijih faktora koji destabilizuju porodične odnose.
„Za djecu u siromašnim porodicama, po onome što smo mi evidentirali karakterističan je nizak nivo ambicija kada je u pitanju obrazovanje. U radu sa djecom pimjećujemo potencijal za visoko obrazovanje, ali vrlo često u razgovoru sa njima čujemo: 'Želim stručnu školu', 'Želim da se zaposlim'. To dovodi do zaključka da se njihovi potencijali u potpunosti ne iskoriste, budući da će se dijete opredijelti za neki zanat, kako bi što prije došlo do određenih novčanih primanja“, rekla je Ćorić.
Da je siromaštvo sa pandemijom postalo još veći izazov, saglasna je i direktorica JU OŠ „Risto Manojlović“ Dragica Ilinčić. U školskim ustanovama se, kako je dodala, uvijek prepoznavao probem siromaštva ali sad su razlike u pogledu materijalnog statusa uočljivije.
“Siromašna djeca su nerijetko i socijalno isključena, a tome su uveliko doprinijeli i savremeni trendovi, društvene mreže i mediji. Kao rezultat, djeca se osjećaju izdovjenim, odbačenim, zapadaju u depresiju i potiskuju svoja osjećanja”, pojasnila je Ilinčić. Ova problematika itekako je postala izražena u vrijeme onlajn nastave.
“Dešavalo se i da djeca čekaju roditelja da se vrati sa posla, kako bi mogla da prate nastavu”, navela je direktorica JU OŠ „Risto Manojlović“
U Kolašinu 174 porodica su korisnici materijalnog obezbjeđenja, što je veliki broj u odnosu na broj stanovnika te opštine, rekla je Ivana Marković iz Centra za socijalni rad Kolašin.
“Nije rijedak slučaj da siromaštvo sa sobom povlači i druge oblike disfunkcionalnosti i druge negativne pojave, poput nasilja u porodici ili razvoda braka roditelja. Pritom, najugroženije su porodice sa više članova, kao i porodice sa djecom sa invaliditetom”, pojasnila je ona.
Kako je Marković dodala, razruđenost teritorije opštine dodatna je otežavajuća okolnost, budući da su seoskim domaćinstiva nedostupni resursi iz grada.
“Jednom broju djece su sve ustanove veoma udaljene od mjesta stanovanja. Da ne pominjem socijalnu izolaciju budući da često ima po troje, četvoro djece ukupno u selu. Svi ovi faktori često utiču na slabije korišćenje resursa u zajednici, koji utiču na pravilan razvoj svakog djeteta.”, navela je Marković.
Pandemija traje godinu dana, a siromaštvo je pošast koja traje mnogo duže – istakla je psihološkinja Katarina Puletić, zaposlena u Opštini Kolašin. Siromaštvo je, kako je dalje navela, stanje i nije situacija - ima svoj kontinuitet, svoje uzroke i posljedice.
“Bez multisektorskog pristupa ovom kompleksnom problemu nema rješenja. Moramo da reformišemo sistem socijalne i dječije zaštite, i da učinimo da svako dijete ima jednak pristup svojim pravima”, poručila je Puletić.
Taj reformisani pristup bi podrazumijevao princip “Ne možemo o njima bez njih”, odnosno, individualan pristup svakom problemu
“Takođe, čini mi se da još treba da radimo na osvješćivanju donosioca odluka na državnom nivou. Svijest se mijenja polako, na lokalnom nivou ne fali umreženosti, ali to nije slučaj i na državnom novu. Na dobrom smo putu ali smo daleko od cilja”, zaključila je Puletić.
Panel diskusija “Siromaštvo i njegov uticaj na djecu i porodicu” dio je aktivnosti predviđenih projektom “Centar za podršku djeci i porodici - Dnevni centar”, koji je podržan kroz IPA II Program Evropske Unije i Crne Gore za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, i u jednom dijelu od strane Save the Childrena, a koji se sprovodi posredstvom Direktorata za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći Ministarstva finansija i Direkcije za programiranje i implementaciju EU fondova Ministarstva rada i socijalnog staranja.a
