Društvo

U Nikšiću održana komemorativna sjednica povodom odlaska Miodraga Skala Gvozdenovića

Sjećanje na blistavu karijeru i život sportske legende

Komemorativnom sjednicom u zgradi nikšićke Opštine oživljeno je sjećanje na nedavno preminulog legendarnog sportistu i moralnu gromadu Miodraga Skala Gvozdenovića, koji je preminuo 8. maja u Subotici u 77. godini, a čija je urna, po njegovoj želji, danas položena u porodičnoj grobnici na starom gradskom groblju u Nikšiću.

Sa komemorativne sjednice Foto: Foto: Pobjeda
Sa komemorativne sjednice
PobjedaIzvor

Predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević na komemorativnoj sjednici u prisustvu porodice, prijatelja i poštovalaca Miodraga Skala Gvozdenovića, rekao je da će se uprava grada truditi da se čuva sjećanje na proslavljenog odbojkaškog reprezentativca nekadašnje Jugoslavije i jednog od najvećih crnogorskih sportista.

-Ukoliko se porodica bude složila i podržao grad Subotica, uputićemo inicijativu da se ustanovi memorijalni turnir koji bi nosio ime Skala Gvozdenovića i budućim generacijama bio podsticaj za najveće moguće uspjehe koji se mogu ostvariti u sportu, rekao je Kovačević.

Predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore, Cvetko Pajković, ukazao je da svaki pokušaj da se opiše takav čovjek i gromada, nosi rizik da će se ostati nedorečeno, jer je za Gvozdenovića premalo reći da je legenda njegovog rodnog Nikšića i Jugoslavije.

-Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom JE prvi put slobodno prohodao... Bilo je to u ulici Narodnih heroja u Nikšiću... Da je kojim slučajem naš nobelovac Ivo Andrić, u vrijeme pisanja jednog od njegovih remek- djela, poznavao Miodraga Gvozdenovića, vjerovatno bi njegova čuvena rečenica glasila ovako i ne bi bila posvećena Višegradu... Jer, naš Skale, a tako su ga zvali i sada ga mogu zvati i oni koji su ga poznavali i oni koji su ga znali samo po čuvenju, bio je stvoren za roman, ocijenio je Pajković.

I svaki pokušaj, kako je ukazao, da se opiše takav čovjek, takva gromada, nosi rizik da će se ostati nedorečeno.

-Legenda Nikšića. Premalo je to reći za njega. Legenda Jugoslavije. Nedovoljno. Njegova sjenka poklapa čitavu Evropu, njegovo ime sa poštovanjem se izgovaralo svuda u svijetu. Kapiten reprezentacije, osvajač prve medalje na velikim takmičenjima, član evropske i svjetske elite. Lider. Imali smo i imamo sreću da ga prisvoji naša, odbojkaška porodica, naveo je Pajković.

Prema njegovim riječima, Skale je izabrao da zvijezde dotakne preko mreže, smečujući loptu i svoj život ka vječnosti.

-Ali, i da je izabrao drugi put, da se odlučio za rukomet, košarku ili fudbal, u kojima je takođe bio majstor, epilog bi bio isti. Jer, na nebesima vječnosti, Skaletovo mjesto rezervisano je onoga dana kada je ugledao nikšićko sunce, kada je prvi put prohodao nikšićkom zemljom. Sada, kada joj se vraća, neka mu bude laka... Ako je to iko zaslužio, zaslužio je naš Skale, rekao je Pajković.

Profesor Blagota Mitrić iz zdravstvenih razloga nije mogao prisustvovati komemorativnoj sjednici, pa se pismom oprostio od svog dugogodišnjeg prijatelja još iz gimnazijskih dana i “progovorio” nekoliko riječi u ime svih generacija nikšićke Gimnazije i tadašnje nikšićke omladine, kojima je Skale bio idol.

-Tebi, našem velikom evropskom i svjetskom sportisti, a time i velikom čovjeku, jer je po prirodi stvari biti veliki svjetski sportista istovremeno znači biti i veliki čovjek, a ti si, naš Skale, bio i bez toga naš veliki drugar i čovjek, napisano je u govoru Mitrića koji je pročitao Miloš Mrvaljević, sin dugogodišnjeg Gvozdenovićevog prijatelja.

Mitrić je, umjesto suvih biografskih podataka, opisao blistavi sportski i životni put i veličanstvene uspjehe Skala Gvozdenovića Njegoševim stihovima “Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi” iz Njegoševog “Gorskog vijenca”,

-Proslavio je i naš grad Nikšić i cijelu Crnu Goru, i ondašnju Jugoslaviju, a posebno sjećanje je na udarac loptom na rukometnoj utakmici na Malom stadionu, kada je pogodio stativu i oborio cijeli gol, za koji je dobio višeminutni aplauz od svih prisutnih, jer kao da je tim udarcem postigao deset golova. Lično, to pamtim od tada, jer je to bilo prosto neponovljivo, prisjetio se Mitrić.

Publicista i hroničar Nikšića, Maksim Vujačić, podsjetio na početke bavljenja sportom Gvozdenovića i na njegov talenat za sve sportove, još dok je kao dječak iz ulice Milovana Đilasa, pa Narodnih heroja počeo da igra fudbal sa vršnjacima na terenu od krupne šljake ispred Dvorca kralja Nikole i Saborne crkve u kom je tada bila nikšićka Gimnazija.

-Kada je Gimnazija preseljena u zgradu sa fiskulturnom salom zapažen je nesvakidašnji talenat mladića za skoro sve sportske discipline, izuzetne snage i volje u učenju i nadmetanju. Kao srednjoškolac Skale je tada bio najbolji prvotimac OK Mladost, KK Sutjeska i RK Sutjeska. U rukometu je, što se malo zna bio i juniorski rukometni reprezentativac Jugoslavije, a osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Nikšiću, dok ga je na put sportske slave među odbojkaše sarajevske Bosne odveo njen tadašnji trener i Nikšićanin Vukašin Vule Vukalović 1965. godine, podsjetio je Vujačić.

Gvozdenović je u svakoj sredini gdje je bio i boravio, kako je ukazao Vujačić, ostavljao neizbrisiv trag, a sebe je čitavog života doživljavao kao potpunog Nikšićanina, i tako su ga svuda doživljavali.

Nekadašnji sportski novinar Đorđije Kustudić, čija porodica ima dugogodišnje prijateljske veze sa Gvozdenovićem, podsjetio je na tekst sportskog novinara Miodraga Đurkovića i ideju da bi trebalo pokrenuti inicijativu da Sportski centar u Nikšiću ponese ime Skala Gvozdenovića.

U sportskoj biografiji Miodraga Skala Gvozdenovića ubilježeno je da je rođen 19. septembra 1944. u Nikšiću, a karijeru je počeo u OK Sutjeska i od 1965. do 1968. bio član Bosne iz Sarajeva. Zatim prelazi u Spartak iz Subotice, sa kojim je osvojio titulu prvaka Jugoslavije u sezoni 1974/1975. godine, a potom i treće mjesto u Kupu evropskih šampiona 1976.

U reprezentaciji Jugoslavije kao kapiten osvojio je broznanu medalju na Evropskom prvenstvu 1975, zlatne medalje na Mediteranskim igrama 1967. i 1975. srebrnu (1974.) i pet bronzanih (1970, 1971, 1973, 1975. i 1976.) medalja na Balkanskim prvenstvima. Dva puta biran je za najboljeg odbojkaša Evrope, a u izboru za najboljeg sportistu Jugoslavije 1975. godine zauzeo je drugo mjesto.

Igračku karijeru je završio u Bosni iz Sarajeva, nakon čega je trenirao Spartak iz Subotice, a do penzionisanja je radio kao profesor za sport i fizičku kulturu na Ekonomskom fakultetu u Subotici. Bio je izuzetno talentovan i za košarku, fudbal i rukomet, bio je i prvak Nikšića u stonom tenisu, ali je izabrao odbojku kao najveću sportsku ljubav.

Miodrag Skale Gvozdenović dobitnik je nagrade "Sportista godine" 1975. u Subotici, Oktobarske nagrade Subotice 1975, Povelje Opštine Nikšić, zlatne značke Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije i brojnih drugih priznanja i nagrada.

Portal Analitika

Komentari (0)

Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.