Onima najodgovornjim za ovaj zločin Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću ali drugim srpskim generalima odgovornim za ovaj zločin presuđeno je u Hagu no to je slaba utjehe za neutješne majke Srebrenice koje su izgubile svoje najdraže.
Danas posle 25 godina od tog strašnog zločina i genocida koliko su odgovrni spremni da se suoče sa posljedicama istih i da priznaju da je to masakr bez presedana. Ako bi smo pogledali političku scenu na EX-YU prostorima vrlo brzo bi smo viđeli bolnu činjenicu da aktuelni političari posebno u BiH ništa ne čine da ukažu na pogubnost, nacionalizma, šovinizma, a što je još tužnije zločini se ,,patriotizuju” njeguje se kult lažnih heroja okrvavljenih ruku ne do lakata već do ramena. Uvjek se govori činilu su to ,,oni” i nama i tako u začarani krug laži obmana ,,opravdanja” zločin za zločin smrt za smrt. Umjesto da kleknu i da se poklone sjenama mrtvih i da se isplaču na mezarima, gaji se kult povampirenja i uzdizanja dželata na nivo nacionalnih heroja. Kult dželata i heroja odgovornih za ovako strašne zločine se izobličuje i oni se stavljaju umjesto na stub srama, laži i obmana izjednačavaju sa svojim žrtvama i oni se predstavljaju žrtvama svjetske politike i različitih zavjera. Čini mi se da na uvjek ,,uzavrelom Balkanu” ideološke floskule i teorija ,,krvi i tla” su i dan danas jako ukorijenjene da se živi na ideološko-nacionalističko-šovinističkim obmanama. Da se kojim čudom Hitler teleportuje i oživi bio bi više nego srećan da njegova politika o jednom ,,superornom narodu” ima tako jake korijene na Balkanu. Završetkom drugog svjetskog rata bili smo na strani pobjednika ali fašizam nije nestao on se podlo krio u galavama, srcu, i dušama različitih političkih ,,očeva nacije.”
Dok se Srbi (ali i svi drugi koji su činili zločine nad pripadnicima drugih naroda) ne suoče sa istinom genocida, rasizma, fašizma, šovinizma dok se iskreno ne pokaju i dok u svijesti prije svega mladih ljudi ne razviju stav da bilo koja politika istrebljenja naroda nosi vječito proklestvo i žig koji nikada ne može biti izbrisan. Prošlost će uvjek naći način da nam se osveti, dok nacionalističke (političke elite i njihovi eksponenti na krvavom Balkanu) vladaju mitomanijom davno prošlih vjekova.
Šta je bilo u glavama Srba koji su počinili ovaj strašan zločin u Srebrenici? Koja ideja ih je vodila kada su 11 jula 1995 godine započeli svoj krvavi pir, ispisavši najružniju stranicu novije srpske istorije? Za njih su Bošnjaci predstavljali samo jedan ,,destruktivni elemenat” koji treba ukloniti sa vjekovnih ognjišta i osveti se za sve poraze Srba od Kosovskog boja pa do završetka drugog svjetskog rata. Rasizam, šovinizam, fašizam, nacionalizam uzima maha ne samo na EX-YU prostorima već i mnogo dalje na postulatima moderne Evrope. Jedan od naujumnih književnika na Planeti nobelovac i peruanski pisac Mario Vargas Ljosa svojevremeno je izjavio zabrinut za rast destruktivnosti i širenje mržnje prema drugima ističući sljedeće: ,,Nacionalizam je rak, kao što su nam pokazali nacizam i fašizam, i treba se suočiti sa njim kao sa prirodnim neprijateljem slobode.” Primjer nam je savremena Njemačka đe je duboko i jako izražena svijest o Holokaustu i stradanju, drugih naroda od strane njemačkih okupacionih režima. Njemcima je nezamisliovo da odgovornost za sopstvene zločine iz drugog svjetskog rata ,,podmetnu” drugima ili da ne prihvate sudske presude iz Nirnberškog procesa kada su mnogi nacistički zločinci pogubljeni. Srpski nacionalisti ali i mnogi drugi ne prihvataju presude Haškog tribunala za njih su Mladić i Karadžić nacionalni heroji ikone XXI vijeka i ,,zalog” za ,,svijetlu budućnost nadolazećih generacija.”
Srebrenica če ostati bolna opomena i vječita rana na srcu ne samo Bošnjaka, već i svih drugih naroda koji imaju izgrađenu svijest da se makar u ovim tužnim danima sjetimo sjena koje i danas vape nad Srebrenicom i žele čuti iskrene riječi kajanja ali i vidjeti makar jednu iskrenu suzu svojih dželata za svojom nevino prolivenom krvlju koja je pala samo zato što su bili drugog imena i druge vjere. Hoće li XXI vijek biti vijek patnje i bola ili ćemo svi zajedno ako ne ničim drugim a ono makar svojim riječima i pacifizmom pokazati da čuvamo poštovanje i bolnu uspomenu na sve žrtve Sarebrenice ali i svih drugih stratišta širom nekadašnjih EX-YU prostora.
Pjesma posvećena najmlađim žrtvama Srebrenice:
SUZE SREBRENICE 1995
Imao sam tek pet godina
rođen u vremenu početka ratova
bezdušnih konjanika smrti
otrgnuše mi život kamom
borci što se slatko smijahu
moj jedini grijeh je bio
ime moje i mog oca
majka je prepukla
nad mezarima naših pokajanja
gazili su po našem prahu
naše vapaje nisu čuli
a ja sam utonuo u Allahov san
i danas kada suze pošaljem sa neba
proplakaće moja nevinost
pamtiće me ne po osmjehu
ne po mojoj radosti
ne po mom djetinjstu
pamtiće me po mojoj
nevino prolivenoj krvi.
