O vremenu Vojislavljevića, na prvoj sesiji skupa, govoriće Vojislav D. Nikčević, Božidar šekularac, Šerbo Rastoder, Marijan Miljić, Vasilj Jovović, Branislav Borozan i Radoslav Rotković.
Istoriju čuvene crnogorske dinastije približiće i Danilo Radojević, Čedomir Bogićević, Djordjije Borozan, Ivan Jovović, Aleksandarr Čilikov, Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Aleksandar Samardžić.
U prigodnom tekstu koji najavljuje simpozijum o Vojislavljevićima, Novica Samardžić podsjeća da se tokom potonjeg vijeka govori o zaboravljenoj zabranjenoj i prepravljenoj istoriji zato što se istina nije uklapala u ideološke šeme i interes moćnika. “U Crnoj Gori znamo i za „ozloglašeno nasljeđe“, podobne i nepodobne teorije i autore. Filozofija istorije je temeljena na potenciranju zajedničkih elemenata prošlosti i sadašnjosti malobrojnog naroda sa hegemonom. Prećutkivanje razlika i ideološko diskvalifikovanje drugačijeg pristupa bila je naša višedecenijska realnost, a i danas dopire njezin eho.”
Samardžić podsjeća da smo “saznanje o sopstvenoj prošlosti u antici i ranom srednjem vijeku dobili smo preko usputnih navoda u tuđim izvorima: grčkim, rimskim i vizantijskim, pretežno. Koliko je znanje o prošlosti naša samospoznaja a koliko prihvatanje tuđeg znanja (i interesa)? Je li što preteklo u našem pamćenju od davnih vremena, kako prepoznati biljege žive tradicije koji nas vežu sa prošlošću, a da nijesu proizvod naknadnog domišljanja i projektovanja? Gole činjenice, podaci, bez te energije ne znače mnogo”.
Autor teksta naglašava da su brojni tragovi i svjedočenja o uništavanju spomenika „nepodobne“ prošlosti u Crnoj Gori. Mnogi crnogorski prvaci od druge polovine XIX vijeka zbog lične koristi prodavali su baštinu svoga naroda, prihvatali tuđi ideološki koncept i sprovodili ga u nauci i politici. Tome pod ruku ide „nedoučenost nekih crnogorskih naučnika“, nesposobnost da analiziraju i razumiju procese, pa onda „prihvataju što im drugi zgotove“, dok su „marksisti-komuniti istinu podvrgli pragmatizmu politike i ideologije“, kako reče P. Mijović.
“Da bi postali vlasnici sopstvene prošlosti, narod sa korjenom i tradicijom, svjestan samorealizacije i dosega svog duha, moramo tragati za izvorima, korigovati postojeće znanje i komparirati ga sa onim što drugi znaju i misle o nama. Zato Matica crnogorska poslije skupova o dobu Crnojevića i Balšića organizuje simpozijum i o Vojislavljevićima i njihovom vremenu, crnogorskom istorijskom i duhovnom nasljeđu od X do XIII vijeka. Uvjereni smo da je neophodno sačiniti mapu postojećih znanja i pokrenuti nove ideje i istraživanja koje bi ovu epohu crnogorske istorije, tek u fragmentima poznatu, učinili živom i djelatnom na izgradnji i poimanju sopstvenog identiteta”, kaže se u tekstu koji najavljuje simpozijum..
