Srpska lista je zahvalna Ranku Kadiću što je srpskom biračkom tijelu približio svu masovnost, osjetljivost i kompleksnost pregovora DSS-a sa Demokratskim frontom, ali i ličnim nepraktičnim djelovanjem uputio časno biračko tijelo DSS-a ka Srpskoj slozi, gdje mu je i mjesto.
Besmisleno je pozivati Andriju Mandića i Gorana Danilovića da saopšte kako su lobirali funkcionere DSS-a za ulazak u Demokratski front. Obrnuto, Kadić treba da saopšti zašto su najviši funkcioneri DSS-a morali da pregovaraju sa Demokratskim frontom i kakva je to partijska disciplina i ideologija kada vam polovina stranke pristaje na dijalog sa onima koji hoće da unište DSS.
Osim toga, ne možemo da iščekamo, neka nam sam časni penzioner kaže na kakve su ga sve tantalove muke stavljali Andrija Mandić i Goran Danilović i mandatopreži oko njih. Ili možda ne smije da prizna jer i lideri Nove, u suprotnom, mogu ponešto kazati vezano za pregovore Fronta i Kadića.
Ranko Kadić se, preko drugog imena i prezimena, zaklinje da nije lično učestvovao u pregovorima sa Demokratskim frontom. Istina je da Ranko Kadić nije došao ni na jedan zvanični sastanak Srpske sloge. Eto toliko mu je stalo do formiranja saveza srpskih stranaka ukoliko u startu nema obezbijeđen poslanički mandat isključivo za sebe, ne i za stranku. Na sastanke na kojima je utemeljena Srpska sloga dolazili su portparol DSS-a i potpredsjednica te stranke. Na razgovore sa Demokratskim frontom išli su v.d. predsjednik Izvršnog odbora DSS-a i potpredsjednik stranke.
Kadić je isključivo bio zadužen za neformalnu komunikaciju i obezbjeđenje svog poslaničkog mandata bez obraćanja pažnje na političke potrebe najbližih saradnika i DSS-a kao političke strukture. To da na listi eventualno ispred DSS-a bude Simonida Kordić ili neko treći nikako nije moglo doći u obzir.
Najinteresantnija od svega je činjenica da je Kadić čitavo vrijeme, preko Dragice Perović i Matije Nikolića, rušio pregovore o formiranju Srpske sloge, paralelno komunicirajući sa Frontom u kome su i predsjednici i sekretari takozvanih crkovnih opština Crnogorske pravoslavne crkve i ubijedio jednu od radikalnih stranaka da više nije demokrata, nego radikalni Srbin. Kasnije je sa tom radikalskom frakcijom ušao u koaliciju sa Andrijom Mandićem i Goranom Danilovićem u Kotoru. Tu se krug zatvara.
O tome da se Kadić sudski sporio sa Miomirom Mugošom, postoje dokazi, ali mu to istovremeno nije smetalo da 16 godina kasnije politički sarađuje sa gradonačelnikom Podgorice. Takođe, Kadić je, preko drugog imena i prezimena, zaboravio da navede i da je četiri mjeseca bio ministar u Vladi Mila Đukanovića, te da mu je izlazak iz te Vlade teško pao zbog itekako opipljivih stvari. Za to postoje i danas živi svjedoci.
