Savjet za građansku kontrolu rada policije ocijenio je „da je prilikom intervencija policije na Cetinju, na različitim lokacijama, došlo do prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava“ i da je u konkretnom slučaju studentkinje Stefane Vulević, koja je tražila izjašnjenje ovog tijela, policija 5. septembra ujutro u prijestonici povrijedila njena prava i neprofesionalno postupila.
- Prekomjerna upotreba hemijskih sredstava ne može se opravdati višim ciljevima i predstavlja odsustvo humanosti i poštovanja ljudskog dostojanstva – upozorio je Savjet u zaključcima u predmetu koji je obradila članica ovog tijela Milena Popović-Samardžić.
Ukazano je i da Uprava policije, u svom odgovoru nije, na nedvosmislen način, obrazložila opravdanost upotrebe hemijskih sredstava na više lokacija i u mjeri u kojoj su ta sredstva korišćena.
"Sredstva prinude moraju se koristiti selektivno i u obimu koji je dovoljan da se otkloni okolnost koja opravdava njihovu upotrebu", istaknuto je u zaključcima.
Studentkinja Stefana Vulević je, posredstvom aktiviste za ljudska prava Aleksandra Saše Zekovića i Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava
dostavila Savjetu primjedbe na postupanje policije 5. septembra 2021. godine na Cetinju.
Istakla je da je stajala na Dvorskom trgu kako bi mirno, bez bilo kakvog nasilja, iskazala građanski protest zbog načina na koji se nameće rješenje za crkveno pitanje u Crnoj Gori.
"Umjesto uvažavanja svih crkvenih zajednica, i osiguranja jednakih prava za Crnogorce isto kao i za Srbe, vlast u Crnoj Gori pruža podršku Srpskoj pravoslavnoj crkvi da asimilira Crnogorce i da primora sve one koji su vjernici da svoja prava zakonito mogu ostvariti jedino preko Srpske pravoslavne crkve. Moje građansko stajanje na dvorskom trgu imalo je namjeru da iskažem neslaganje sa tim konceptom Vlade i SPC i to sam uradila na miran način, bez nasilja i bez mržnje prema bilo kome", napisala je ona.
Kada je nekoliko policajaca skinulo šljemove, kako je istakla, okupljeni su pomislili da oni neće učestvovati u sramnom činu napada na svoje građane.
"Bez ikakvog upozorenja, šljemove su zamijenili gas maskama i počeli da bačaju suzavce na nas. Svojim ponašanjem na gradskom trgu, ponavljam isključivo građanskim stajanjem, nijesam zaslužila da me Uprava policije na takav način ponizi i obespravi i pokaže da sam u odnosu na interese SPC u Crnoj Gori toliko nevažna, nebitna", istakla je Vulević.
Kategorična je da bi, da je upozorena da će doći do policijske prinude, „izbjegla poniženje i udaljila se sa lica mjesta“.
"Uprava policija nije dala ni sekundu vremena građanima da shvate što se dešava i da se udalje sa trga, već je nastavila bjesomučno da ispaljuje suzavce na nas", posvjedočila je ova Cetinjanka.
U bijegu od dima ona i nekolicina građana zalupali su na vrata kafića „Dvor“ na Dvorskom trgu, kako bi našli utočište, a kada su ušli shvatila je da je izgubila oca.
"Izašla sam opet na trg kako bi ga potražila, ali u tom trenutku je policija ispalila još suzavca. Jedna od patrona je pala između mojih stopala. Nije bilo razloga da me gađaju suzavcem, jer ništa nijesam uradila protivzakonito prema policajcima, nijesam izazvala nerede, primjereno sam se ponašala", ogorčena je Vulević.
Sa grupom građana našla je spas u ulazu jedne od zgrada.
"Bila sam uznemirena i nijesam mogla prestati da plačem", napisala je ona.
Pored nje je, kako je naglasila, bio i mladić kojeg su policajci ranili gumenim mecima, a rane je imao po čitavim leđima.
"Ni nakon tri dana na Cetinju se nije moglo disati od količine suzavca bačenog na građane koji su pokušali mirnim okupljanjem da iskažu, na demokartski način, svoje neslaganje sa politikom Vlade i SPC prema građanima koji se nacionalno, etnički i vjerski izjašnjavaju kao pravoslavni Crnogorci", istakla je Vulević.
Izvjestiteljka u ovom predmetu Milena Popović-Samardžić zatražila je od direktora Uprave policije Zorana Brđanina da se, pored ostalog, izjasni na primjedbe studentkinje sa Cetinja i da li je bilo neophodno i osnovano da policijski službenici tako postupaju prema njoj.
Isto kao u ranijim slučajevima izjašnjenje direktora je bilo pozivanje na izjavu načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Jokića, koji je i rukovodio nasilnom akcijom policije na Cetinju, a koji tvrdi da je sve urađeno saglasno zakonu. On tvrdi i da su građani napali policiju, poslije čega je krenula njihova akcija. Ustvrdio je i da je policija prije napada na građane izdala naređenje da se raziđu te da će, ukoliko to ne učine, biti upotrijebljena sredstva prinude.
Brđanin je u izjašnjenju, osim pravdanja policijske intervencije, iskazao žaljenje „ako su pojedine aktivnosti policije ili primijenjena sredstva izazvale neugodnosti kod uvažene Stefane Vulević“.
Vulević je na Brđaninovo izjašnjenje odgovorila da „nije istina da je došlo do probijanja kordona policijskih službenika kritičnom prilikom“ i da ona nije učestvovala u bilo kojoj protivzakonitoj aktivnosti, a što, kako je navela, potvrđuje činjenica da protiv nje nije podnijeta prekršajna ili krivična prijava. Kategorična je i da nijesu tačni navodi Uprave policije da je građanima izdato naređenje da se sklone, već su patrone suzavca bačene prije upozorenja.
Više hiljada građanki i građana okupili su se na Cetinju 3, 4. i 5. septembra prošle godine kako bi iskazali protest zbog najavljene nasilne inauguracije mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića u Cetinjskom manastiru.
Policija je u zoru 5. septembra, pred početak procesa ustoličenja, počela brutalnu akciju razbijanja protesta koja je trajala dok inauguracija nije okončana, a Mićović i patrijarh srpski Porfirije Perić helikopterom Vojske Crne Gore, kako su i transportovani do prijestonice, vraćeni u Podgoricu gdje su organizovali slavlje.
Cetinje je bombardovano suzavcem, šok i „fleš“ bombama duže od četiri sata, a građani su gađani i zabranjenim gumenim mecima.
Vlada je tako ispunila nalog Beograda da Joanikije mora biti ustoličen baš na Cetinju, ali zbog snažnog građanskog otpora nije im mogla ispuniti i želju da Mićović i Perić iz Podgorice, preko Belvedera, ušetaju u prijestonicu i cetinjskim ulicama, sa svojom procesijom, došetaju do Cetinjskog manastira. Preko Belvedera nijesu mogli. Hiljade građana tu je probdjelo čitavu noć spremni da njihova tijela budu posljednja barikada koju bi srpski popovi i policija morali preći da bi se domogli grada.
