Šljivić je prvi od više od sto direktora koji je prvostepenom presudom dokazao na sudu da su mu povrijeđeni čast i ugled. Njegov advokat Mihailov Volkov, koji zastupa više od sto direktora, pokrenuo je ovu tužbu, a nakon čega će vjerovatno pokrenuti procedure i za druge direktore.
"Ovo je prva presuda u Crnoj Gori gdje sam dokazao da su zbog pravnog postupanja nanijeti duševni bolovi i da su povrijeđeni čast i ugled. Vrlo sam oprezno ušao u postupke, čvrsto vjerujući da su direktori trpjeli ne samo materijalnu štetu. Kada vas neko razriješi poslije 20, 30 godina uspješne profesionalne karijere kao direktora, prethodno profesora, gdje vam je u tom rješenju rečeno da ste neradnik, da ne izvršavate obaveze, za to mora da postoje posljedice. Vaša profesionalna karijera je uprljana takvim djelovanjem Ministarstva i države", rekao je Volkov.
I ako bude žalbi na ovu prvostepenu presudu, advokat očekuje da je Viši sud potvrdi i da postane pravosnažna.
"Direktori su zainteresovani da do kraja istjeraju pravdu. Povrijeđeni su i kao ljudi i kao profesionalci", kazao je Volkov.
Nije imao mrlju u karijeri
Smijenjeni direktor Šljivić je, kako je navedeno u presudi, ispričao sudu da je razriješen na nezakonit način iako prethodno nije imao mrlju u podugačkoj prosvjetnoj karijeri. Kazao je da, usljed saznanja da ne može biti reintegrisan na poziciju direktora, trpio je i dalje trpi duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, koji se ogledaju u narušavanju njegovog ličnog i profesionalnog integriteta. Dalje je navodio da evidentno trpi nematerijalnu štetu, te da sud prilikom odmjeravanja naknade štete mora imati u vidu da je porodična osoba, da ima 61 godinu, da je radni vijek proveo u prosvjeti 38 godina i da protiv njega nikada nije poveden bilo kakav postupak.
Tužena strana je u odgovoru na tužbu, preko zakonskog zastupnika, u cjelosti osporila predmetni zahtjev i u bitnom navela da uz tužbu nijesu dostavljeni dokazi za tvrdnje da su zbog njenih radnji bili ugroženi i povrijeđeni čast i ugled tužioca. Tražili su da se odbije predmetni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
"Sagledavajući prethodno izloženo stanje stvari i dati nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, sud nalazi da je tužilac nakon donošenja sporne odluke zaista ispoljio depresivno raspoloženje koje su pratili brojni simptomi od poremećaja prilagođavanja do doživljaja emocionalne iscrpljenosti i psihičke smetnje u svakodnevnom funkcionisanju", navedeno je u presudi.
Istaknuto je da je nesporna činjenica da je smijenjeni direktor u svemu djelovao profesionalno bez bilo kakve negativne reputacije u karijeri.
"Tužiocu su upravo nezakonitim razrješenjem povrijeđeni čast i ugled s obzirom na to da mu je takvim postupanjem tužene u društvenoj zajednici, gdje se lično i profesionalno u svemu ostvario, ozbiljno poljuljan njegov višedecenijski pedagoški i prosvjetni besprijekorni rad i s tim u vezi u zajednici nametnut tendenciozan narativ da je njegovo prosvjetno djelovanje i radni angažman praćen lošim i neadekvatnim radom", piše u presudi.
Propust Ministarstva prosvjete
Konstatovano je i da je Ministarstvo prosvjete propustilo da postupi u skladu sa obavezama predviđenim zakonom i drugim propisima, te da je sve to u direktnoj uzročno - posljedičnoj vezi sa nastalom nematerijalnom štetom po tužioca. U presudi se navodi i da tužena u ovom postupku ničim nije dokazala da je preduzela bilo kakve mjere kojima bi spriječila nastupanje opasnosti od štete za tužioca, odnosno bilo kakve mjere koje bi vodile isključenju njene odgovornosti.
Sud je ocijenio i da direktor nije dao nikakav povod za nezakonito postupanje Ministarstva koje ga je smijenilo sa direktorske pozicije.
Šljivić, kao profesor fizičke kulture, po rješenju Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i spora od 12. jula 2021. godine razriješen je sa direktorske pozicije u JU Osnovne škole ,,Braća Ribar“. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici od 6. aprila 2022. godine takvo rješenje o razrješenju u cjelosti je poništeno kao nezakonito.
Šljivić je jedan od više od sto direktora/ica koji su mimo zakona ostali bez te pozicije. Direktori su prvo dokazali da su razriješeni mimo propisa, onda su tražili nadoknadu materijalne štete, a na raspolaganju im je i mogućnost pokretanja tužbe zbog povrede časti i ugleda. Time se završava krug opcija koje su im na raspolaganju da zadovolje pravdu.
Razriješeni direktori, njih više od sto, prije dvije godine su na sudu dokazali da su im funkcije oduzete mimo propisa. Protiv bivše ministarke Bratić je podnijeto i nekoliko krivičnih prijava Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT).
U januaru prošle godine objedinjene su dvije koje su podnijete zbog zloupotrebe službenog položaja – jednu je podnio advokat Volkov, a drugu Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Volkov je tražio da se u slučaju Bratić pokrene institut regresne tužbe, što je i naveo u krivičnoj prijavi, iako to nije bilo predmet krivično-pravnog postupka.
Napisao je i da smatra da bi, pored utvrđivanja krivično-pravne odgovornosti Bratić, bilo pravedno, a i za nauk razmotriti mogućnost pokretanja regresnog zahtjeva od strane države, prema kome bi ministarka bila dužna da iz svojih prihoda i imovine nadoknadi cjelokupnu štetu nastalu njenim štetnim djelovanjem.
Protiv Bratić su u procesu i regresne tužbe koje je u februaru prošle godine podnijela zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović. Njima se traži da Bratić isplati državi štetu koja je nastala zbog toga što je mimo zakona smijenila direktore vaspitno-obrazovnih ustanova.
U tužbi u koju je Pobjeda tada imala uvid nije precizirano koja tačno suma se potražuje od bivše ministarke. Navedeno je da će to odrediti vještak finansijske struke.
Bivša ministarka Bratić je reagovala na podnošenje tužbi i kazala da je ,,nečuveno i presedan“ da su pokrenute protiv nje zbog izgubljenih 300.000 eura u postupku protiv smijenjenih direktora.
Kada je smijenila direktore obrazovnih ustanova, Bratić je objašnjavala da je to nužno bilo kako bi se depolitizovao obrazovni sistem. No, pojedini poslanici u Skupštini tada su je demantovali, objelodanjujući podatke da su nova direktorska mjesta raspodijeljena po partijskim zaslugama.
