Predsjednik prosrpske crnogorske Demokratske narodne partije Milan Knežević mjesecima napada Hrvatsku, iz njegovih usta kao da progovara sam Aleksandar Vučić. Hoće posvađati cijelu Crnu Goru s Hrvatskom, očito je da zajedno s četničkim vojvodom Andrijom Mandićem želi srušiti dosadašnje dobre odnose svoje zemlje.
Sad je izjavio da Hrvatska zahtijeva da se "kazne i procesuiraju ljudi koji su bili povezani s događajima u logoru Morinj".
No, najskandaloznije od svega je ova rečenica:
"Tamo niko nije pretučen niti je bilo ko poginuo, ali su postavili ploču na kojoj piše da smo mi mučili Hrvate...", naveo je Knežević tokom gostovanja na srpskoj televiziji u društvu Aleksandra Vučića.
Knežević poistovjećuje Srbe i Crnogorce, govori da su na istoj strani, a, eto, Hrvatska je na suprotstavljenoj. Knežević, po vjerovatnom nalogu Vučića i srpskih snaga iz Crne Gore, želi zatrti dobre odnose Crne Gore i Hrvatske.
"Milan Knežević provocira i pravi pritisak. Čovjek želi u vladu. Knežević je trenutno Vučiću i Rusiji najlojalniji mejnstrim političar u Crnoj Gori. Traži promjenu simbola i potpuno etno-kartelizaciju Crne Gore. I to je naša realnost", napisao je Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista crnogorskog portala CdM.
No, vratimo se na Morinj. Njegova rečenica da tu niko nije pretučen, niti je umro, je odvratna i gnusna laž koju mu Hrvatska ne smije zaboraviti. Laž čovjeka koji sjedi u parlamentu Crne Gore i predsjednik je "Odbora za bezbjednost i odbranu".
Radio Slobodna Evropa, međunarodni i priznati mediji, o tom logoru piše:
- Nekadašnje ribarsko selo Morinj nalazi se na pola puta između Kotora i Herceg Novog. U zgradi nekadašnje pošte u Morinju za vrijeme agresije na Hrvatsku bila je smještena uprava zatvora, koja je trebala služiti za ispitivanje ratnih zarobljenika.
Međutim, u taj objekat su, tokom agresije vojske bivše Jugoslavije (JNA) i crnogorskih rezervista na Konavle i Dubrovnik 1991. godine, privođeni i zatvarani muškarci hrvatske nacionalnosti s tog područja. Lica koja su boravila u logoru trpjela su - kako psihičku, tako i fizičku torturu - piše RSE.
"Svjedoci tvrde da su svakodnevno udarani, tjerani da se međusobno tuku, čupaju travu, pjevaju četničke pjesme, a dio njih je vođen i na lažno strijeljanje", navodi se u presudi tokom suđenja za ratne zločine u Morinju 2012. godine.
Logor je formiran 3. oktobra 1991. godine, a zatvoren 1992. godine.
Kroz logor Morinj prošla su 292 zatvorenika. Prema neslužbenim informacijama, od posljedica torture preminulo je osam ljudi.
Sudski proces za Morinj započeo je 2007. godine, a Apelacioni sud Crne Gore je u aprilu 2014. godine potvrdio osuđujuću presudu kojom su četvorica bivših rezervista JNA osuđena za zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u tom logoru 1991. i 1992. godine. Osuđeni su na dvije do četiri godine zatvora. Crnogorski sudovi nikada nijesu vodili postupak za zapovjednu odgovornost.
Crnogorski rezervisti su, kao dio JNA, sudjelovali u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u napadima pod vođstvom Slobodana Miloševića. Procjenjuje se da je u napadu na Dubrovnik oko 7000 rezervista bilo iz Crne Gore.
Milo Đukanović se 2000. godine, s pozicije tadašnjeg premijera Crne Gore, službeno izvinio Hrvatskoj za stradanje i gubitke koje su prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika.
Početkom devedesetih Crnom Gorom je vladala Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića.
Bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović i šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman su u oktobru 2021. godine prvi put zajedno posjetili mjesto na kojem se nalazio logor Morinj.
Dokumentarni film o logoru snimio je crnogorski autor Marko Stojanović.
Ko je Milan Knežević, čovjek koji hoće posvađati Crnu Goru i Hrvatsku?
Milan Knežević je rođen 1980. u Podgorici. Na stranici Biografija.org nazivaju ga crnogorskim i srpskim književnikom i političarem. Predsjednik je Demokratske narodne partije Crne Gore (DNP) te zajedno s četničkim vojvodom Andrijom Mandićem vodi politički savez Demokratski front. Koliko je Knežević ‘zapleten‘ i nedosljedan svjedoči i to što dolazi iz partizanske obitelji.
Do 2012. godine bio je član Socijalističke narodne partije (SNP), a 2014. godine je oformio Demokratsku narodnu partiju, na čijem je čelu od tada. Diplomirao je srpski jezik i južnoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nikšiću. Govori ruski i engleski jezik, piše pjesme.
Polovinom 2017. godine Milan Knežević i Andrija Mandić našli su se među optuženima za navodni pokušaj državnog udara na dan izbora 16. listopada prethodne godine. Prema optužnici Tužilaštva, 16. oktobra 2016. godine u Crnoj Gori je spriječen državni udar. Specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je naveo da je u noći održavanja izbora bilo planirano da dođe do upada u zgradu skupštine, kao i da se uhapsi i likvidira tadašnji premijer Milo Đukanović. Knežević je prema optužnici bio zadužen za komunikaciju između članova kriminalne organizacije i prenošenje poruka. Precizirano je da je on bio zadužen da postupa po uputama organizatora i članova kriminalne organizacije, da prenosi poruke i upute između članova, te da održava komunikaciju s drugim članovima koji su u inostranstvu. Kako stoji u optužnici, Tužilaštvo vjeruje da su Mandić i Knežević u januaru 2016. godine postali članovi grupacije koju su na teritoriju Srbije, Crne Gore i Rusije oformili ruski agenti Eduard Širokov (Šišmakov) i Vladimir Popov s ciljem da nasilno sruše vlast u Crnoj Gori. Ivica Stanković, vrhovni državni tužitelj Crne Gore, zatražio je 15. februara 2017. godine od glavnog specijalnog tužitelja Milivoja Katnića da ne određuje pritvor poslanicima DF-a Kneževiću i Mandiću. Međutim, odlukom u Skupštini Crne Gore ukinut im je poslanički imunitet jer se sumnjiče za sudjelovanje u pokušaju državnog udara.
Knežević je naveo da ne priznaje Sud Crne Gore, nego je, citirajući Josipa Broza Tita, kazao da priznaje samo sud svog naroda i svoje partije. Tada je istaknuo da mu je cilj da „demontira priču o takozvanom državnom udaru“, koji je po njegovim riječima služio samo tome da se Demokratski front okarakteriše kao kriminalna organizacija, da se zabrani rad tog saveza te da se omogući nesmetan ulazak Crne Gore u NATO savez. Viši sud u Podgorici ga je 9. maja 2019. godine proglasio krivim za pokušaj državnog udara, te donio odluku da Mandića i Kneževića osudi na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina. Oni su na konferenciji za novinare tim povodom kazali da ne pristaju ići u zatvor. Knežević je tada rekao da „ako se njima ili njihovim porodicama nešto dogodi, dužnici će biti Milo Đukanović i njegov brat Aco“.
Apelacioni sud Crne Gore je 5. februara 2021. godine ukinuo prvostepenu presudu kojom je trinaestero optuženih za pokušaj terorizma, među kojima je i Milan Knežević, osuđeno na skoro 70 godina zatvora. Predmet „Državni udar“ vraćen je Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim Sudskim vijećem.
U Spužu zbog napada na policajca podgorički Osnovni sud je u oktobru 2017. godine osudio Kneževića na sedam mjeseci zatvora jer je tokom protesta u organizaciji Demokratskog fronta 17. oktobra 2015. godine fizički nasrnuo na policajca Miljana Markovića ispred zgrade Skupštine Crne Gore. No, bilo je tu još skandala, susreta s policijom, tužiteljstvom, a svi pamte slučaj sa srpskom pravoslavnom crkvom koja je tražila zaštitu svoje imovine. Knežević je navodio i da je srpski narod u Crnoj Gori ugrožen, te će ga on braniti.
