Čileanski rudari: U avgustu 2010. godine počela je uzbudljiva priča o 33 rudara koji su ostali zarobljeni u rudniku San Hose u Čileu. Cijeli svijet je sa velikom pažnjom pratio sve novosti i nadao se da će dočekati pozitivan ishod drame koja je trajala više od dva mjeseca. Svi su s nestrpljenjem iščekivali vijesti o progresu akcije spasavanja zarobljenih rudara.
Spasilačka akcija koja je počela 5. avgusta, podrazumijevala je bušenje uskog tunela putem kojeg se rudarima dopremala hrana i voda, kao i pravljenje tri veća prolaza kojim bi se rudari izvukli na površinu zemlje. Svjetlost dana su prije rudara ugledale priče o preljubi, jer je spasenje nekih od njih na površini iščekivalo više od jedne žene.
Konačno, zahvaljujući spasilačkoj kapsuli Feniks, 12. oktobra je u zagrljaj svojoj porodici pohrlio prvi izvučeni rudar, iako je, prema prvobitnim prognozama, spasavanje bilo predviđeno tek za vrijeme katoličkog Božića.
Kako je cijeli svijet putem medija pomno pratio akciju spasavanja sa srećnim krajem, rudari su po izlasku već bili slavne ličnosti. Ubrzo su nastupile i ponude za intervjue, knjige, filmove, besplatna putovanja, kao i stručni savjeti psihologa kako da se sa tolikom slavom i potencijalnim bogatstvom nose. Sasvim je moguće da ćemo ekranizovanu verziju priče insiprisane rudarima moći da pogledamo već tokom naredne godine.
Vikiliks: Sve je počelo još 2007. godine kada je sa sajta Vikiliks procurilo 75 000 tajnih američkih vojnih dokumenata u vezi sa ratom u Avganistanu. Ipak, svjetska pažnja se prema sajtu koji je napravio danas već najpoznatiji internet aktivista svih vremena, Džulijan Asanž, okrenula tek krajem novembra ove godine. Čak ni curenje 400 000 tajnih dokumenata o ratu u Iraku u oktobru 2010. godine, nije postiglo efekat kakav je imalo objelodanjivanje 250 000 američkih diplomatskih depeša koje su bile označene kao ,,povjerljive“.
Asanž je svijetu dao priliku da zaviri u najstrože čuvane tajne američke diplomatije. To je ubrzo uzburkalo svekoliku svjetsku javnost.
Odjednom je Zapad, koji je pred svijetom oduvijek nastupao usta punih demokratije, polako ali sigurno počeo da pokazuje i svoje drugo lice: uprkos očiglednom nedostatku dokaza, Asanž je iznenada završio u zatvoru zbog - navodnog silovanja dviju žena, njegovih bivših saradnica.
Ni uslovno puštanje na slobodu ne oslobađa Asanža straha da će SAD uspjeti u svom naumu stvaranja zakonskog okvira koji će im omogućiti da protiv osnivača Vikiliksa podignu optužnicu za špijunažu. Neki su već otišli toliko daleko da Asanžove aktivnosti nazovu terorizmom modernog doba, a Asanža savremenim teroristom. Kontroverzno pitanje o tananoj granici između slobode informacija i špijunaže koje je slučaj Džulijana Asanža pokrenuo vjerovatno će biti aktuelno i u godini koja je pred nama.
Prirodne katastrofe: 2010. godina će ostati upamćena i po zemljotresima, vulkanskim erupcijama, talasima vrućine i poplavama. Već početkom godine, prvi razorni zemljotres pogodio je Haiti, izazivajući smrt oko 250 000 ljudi, i lišavajući doma njih oko milion.
Odmah potom, u februaru, zemljotres u Čileu paralisao je cijelu zemlju. Bili smo svjedoci i vulkanskih erupcija na Islandu koje su u martu dovele do stvaranja oblaka vulkanskog pepela, a zatim i otkazivanja letova i zatvaranja aerodroma širom Evrope. Evropski talas vrućine je u julu čak i prohladnoj Moskvi donio rekordnu temperaturu od 34 stepena Celzijusa.
Krajem ljeta su poplave širom Azije natjerale lokalno stanovništvo na evakuaciju. Početkom decembra se i Južna Amerika suočila sa istim problemom, sa najvećim nevoljama u Venecueli i Kolumbiji. I stanovništvo Crne Gore će dugo pamtiti do sada neviđene poplave iz decembra i velike nevolje koje su one izazvale. Gotovo da nije bilo mjeseca u 2010. godini koji nije bio obilježen prirodnom katastrofom većih razmjera.
Naučnici se ne usuđuju da krivicu za prirodne katastrofe pripišu isključivo ljudskoj aktivnosti, ali naglašavaju da se nagle promjene na našoj planeti ne mogu objasniti ni isključivo prirodnim uzrocima. I dok jedni tvrde da sami sebe vodimo u propast svijeta, drugi kažu da je globalno zagrijavanje samo mit.
Ekonomska kriza i grčki slom: Neumitna borba za izbavljenje iz finansijske krize se u Evropi punom parom nastavila i u 2010. godini. I dok se zemlje zapadnog Balkana, poput Crne Gore, svim silama trude da ih Evropska Unija primi pod svoje okrilje, kriza je pokazala da ni onima koji su već odavno njeni članovi baš i ne cvjetaju ruže.
Na površinu su isplivali finansijski problemi mediteranske Grčke koja je, u cilju stabilizacije jedinstvene evropske valute, od EU dobila pomoć u iznosu od 110 milijardi eura tokom naredne tri godine. Pokazalo se da i u zemlji koja je u EU još od 2001. godine, na opšte iznenađenje, cvjetaju korupcija i utaja poreza. Slike protesta i javnih nereda iz Atine bile su, u najmanju ruku, uznemirujuće. Situacija u Grčkoj je otkrila i neslogu u EU, kao i njenu nespremnost na, kako je istakao dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Džozef Štiglic, borbu protiv ekonomskih kriza.
Nakon Grčke, pomoć je zatražila i Irska kojoj je EU odobrila kredit od 85 milijardi eura uz obećanje o uštedi 15 milijardi u naredne četiri godine. Spekuliše se da bi sledeća na listi zemalja koje će zatražiti finansijsku injekciju od EU mogla biti Porugalija koja, pored Španije, Italije, Grčke i Irske, spada u najveće dužnike u EU. Od ekonomskih analitičara se već mogu čuti stavovi koji dovode u pitanje opstanak eurozone. Čak se u analizama ide toliko daleko da se znak pitanja stavlja i na opstanak Unije.
Mira GREBOVIĆ
