Društvo

Poruka bivšeg funkcionera ANB od javnog interesa, ali je laičkoj javnosti ostavljena velika enigma

Snimak emitovan, kontekst nepoznat

Da sam urednik nekog medija, vjerovatno ne bih mogao da ne objavim nešto o čemu cijela Crna Gora bruji. Ali, sa druge strane je jako važno staviti to u neki kontekst. Po meni je kontekst baš to – da ne možemo da uzimamo zdravo za gotovo nešto što govori čovjek koji je u tako teškoj psihičkoj situaciji. Svakako, nije prihvatljivo objavljivati takve snimke bez ikakvog konteksta – zaključio je Slobodan Kremenjak, stručnjak za medijsko pravo.

Snimak emitovan, kontekst nepoznat Foto: screenshot rtcg
PobjedaIzvor

Oproštajne video poruke bivšeg funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost Luke Bulatovića, koje su emitovane preksinoć, prije svega na Javnom servisu, ali i na drugim televizijama, otvorile su mnoge dileme i pitanja. Stručnjaci su saglasni da je poruke trebalo objaviti, ali problematizuju kontekst, odnosno njegov nedostatak prilikom emitovanja.

Analitičar medija i predsjednik Skupštine NVO Media centra Dragoljub Duško Vuković smatra da je definitivno postojao javni interes da se sazna što je Bulatović poručio javnosti i kolegama, ali da je objavljivanje video snimka oproštajne poruke trebao biti samo prvi korak, te da je ozbiljni medij, kao što bi Javni servis trebalo da bude, to trebao da iskoristi samo kao predložak za otvaranje ozbiljnog razgovora tim povodom.

''Oni to nijesu uradili i to je ozbiljan profesionalni propust. Televizija Crne Gore je objavila snimak i poslije toga – ništa. Ako medij dobije takav materijal i ako ga dobije na vrijeme, a čak i ako nije to bio slučaj, nijesu morali žuriti sa tim, onda su morali promisliti i sljedeći korak ''kazao je on Pobjedi.

Javni servis je, smatra Vuković, morao imati specijalnu emisiju posvećenu cijelom slučaju odmah nakon emitovanja snimka.

''A, ako nijesu imali vremena da emisiju organizuju iste večeri, neophodno je bilo sačekati sa objavljivanjem narednog dana, pa otvoriti u specijalnoj emisiji razgovor tim povodom. Tako rade ozbiljni mediji. Ako su se bojali da će snimak objaviti neko drugi, u tom slučaju treba napomenuti da nije uloga Javnog servisa jurnjava za ekskluzivama i tim vrstama senzacionalističkog otkrivanja ovoga ili onoga. Naravno, ovdje nije riječ o nečemu što je trebalo prećutati, ali je pitanje kako i šta uraditi sa tim materijalom'' zaključio je Vuković.

Izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović primjećuje da je ipak riječ o nedorečenim i nejasnim porukama, pa najvećem dijelu laičke javnosti nije jasno na šta se konkretno odnose.

''Kad su u pitanju profesionalni standardi, vidljivo je da je pokojnik bar u videu koji je objavio Javni servis želio da se obrati najširoj javnosti, mada je i video koji su nešto kasnije objavile TV Vijesti takođe javnog karaktera. Zbog navedenog teško da se može u ovoj situaciji govoriti o povredi privatnosti ili povredi nekog drugog profesionalnog standarda'' kazao je Vujović za Pobjedu.

Prema njegovim riječima, poruke koje su upućene u pomenutim video zapisima su od javnog interesa, iako prilično nerazumljive.

''Vjerujem da će istraga koja treba da uslijedi pomoći da se rasvijetli i široj javnosti smisao zagonetnih poruka koje su se odnosile na pitanja od javnog interesa, kakva bezbjednosna pitanja nesumnjivo jesu'' zaključio je on.

Beogradski advokat, stručnjak za medijsko pravo i autor Slobodan Kremenjak, kaže za Pobjedu da je specifično u ovoj priči to što obično ljudi iz bezbjednosne branše ćute i rijetko ostavljaju poruke, te da nije prihvatljivo objavljivati takve snimke bez ikakvog konteksta.

''Svakako je pitanje koje možemo postaviti koliko bi Bulatovićeve izjave bile relevantne da je živ. S druge strane, veoma je važno u kakvom je on bio psihičkom i emotivnom stanju ukoliko se već odlučio za takav korak kakav je samoubistvo, ako i koliko je uopšte primjereno objavljivati izjave čovjeka koji je bio u toliko lošem stanju da se odlučio da tako nešto uradi'' kazao je on.

On je podsjetio na slučaj Vlajka Stojiljkovića, ministra unutrašnjih poslova u vrijeme Slobodana Miloševića, koji je 2002. godine izvršio samoubistvo na stepeništu tadašnje Savezne skupštine, koji je za sobom ostavio nekoliko pisama.

''Pitanje je koliko poruke koje neko ostavlja u takvoj situaciji, kada je na ivici svega, mogu da budu relevantne. Stojiljković je tada bio u Srbiji, koliko se sjećam priča, od mjesec, ili možda malo duže. Neki koji su bili na toj strani političkog spektra, Vojislav Šešelj i neke tvrde struje u SPS-u, probali su da tome daju neki veći značaj, ali se to zapravo brzo zaboravilo'' kazao je Kremenjak.

Osnovna dilema, prema njegovim riječima, je iz kojeg se ugla posmatraju ovakvi slučajevi.

''Da sam urednik nekog medija, vjerovatno ne bih mogao da ne objavim nešto o čemu cijela Crna Gora bruji. Ali, sa druge strane je jako važno staviti to u neki kontekst. Po meni je kontekst baš to – da ne možemo da uzimamo zdravo za gotovo nešto što govori čovjek koji je u tako teškoj psihičkoj situaciji. Svakako, nije prihvatljivo objavljivati takve snimke bez ikakvog konteksta'' zaključio je Kremenjak.

Portal Analitika