Delegacija SOBNOR-a Crne Gore, Organizacija boraca NOR-a 1941-1945 Glavni Grad Podgorica i Zete, danas su položili cvijeće na spomenik strijeljanim rodoljubima na Vrelima Ribničkim, koji se nalazi na Koniku, preko puta O.Š. “Marko Miljanov“.
Povodom 83. godine od velike tragedije, gdje su junački položili svoje živote 54 slobodara i rodoljuba, prisutnima se obratio potpredsjednik SOBNOR-a Crne Gore Aleksandar Maraš.
„Dana 10. aprila 1942. godine, italijanski fašisti, uz predhodnu pomoć domaćih izdajnika, izmedju ostalih, strijeljaše 42 rodoljuba mlađa od 30 godina, gdje život položi i najmlađi – petnestogodišnji Šerif Omerov Kojašević iz Dinoše, čije ime nažalost nije ovdje upisano, a rodbina ga je odmah nakon strijeljanja sahranila u rodnom mjestu“, kazao je Maraš.
On ističe da je najstariji, Petar-Peko Pantov Maraš, iz Bijelog Polja u Zeti, učesnik balkanskih i prvog svjetskog rata, ponosno i prkosno, junački pao zagrljen sa svojim dvadesettrogodišnjim sinom Milom, kličući „ Neka je srećna naša smrt, živjela sloboda“.
Maraš kaže da su svi ovdje pali rodoljubi, klicali slobodi i prkosili italijanskim fašistima – ubicama.
„Veljko Pajov Asanović iz Golubovaca, prilikom strijeljanja, prkosio je neprijatelju i pao je s pjesmom i stisnutom pesnicom – partizanskim pozdravom. Radivoje – Raco Ilijin Boljević, iz Gornje Gorice, učesnik pljevaljske bitke, hrabro je i dostojanstveno pošao u smrt, žestoko prkoseći fašistima i sokoleći drugove“, priča on.
Dodaje i da su Milan Vukotić, iz Gostilja, Spaso Nikolić, iz Podgorice i Ljubo Klikovac, iz Mahale, pali zajedno, hrabreći drugove, govoreći kako treba junački ginuti za slobodu, uzvikujući parole Komunističkoj partiji i slobodi, kao i braća Kukuličić – dvadesettrogodišnji Zarija i osamnaestogodišnji Špiro, iz Golubovaca.
Prema njegovim riječima, zabilježeno je da je Tomica Piperović, iz Mojanovića, i u kazamatu u Jusovači, i ovdje na strelištu, bio nesalomivog duha, jak i prkosan, izrašetan kuršumima, tri puta je padao i ustajao i klicao NOB-u.
S pjesmom i klicanjem slobodi, pao je i Bogić Kojičić iz Golubovaca.
„S pjesmom prkoseći ubicama, pali su i braća Boljević, Spaso i Luka – Madžar, kao i Đoko Raičević iz Podgorice, koji je na strijeljanju tri puta ustajao, izrešetan rafalima i kličući NOB-u, Partiji i Crvenoj armiji, i time pokazali svoju moralnu snagu pred dželatima“, rekao je Maraš.
On je naglasio da okovi nijesu mogli slomiti ideale 54 borca koje su zvjerski strijeljali okupatori i domaći izdajnici, kao što je napisano na spomen ploči, i zato je danas prilika da se sa posebnim pijetetom sjetimo njih, koji su dali svoje živote za slobodu i ljudsko dostojanstvo i koji su bez imalo straha pošli u smrt.
„Danas kada obilježavamo godišnjicu ovog velikog i bolnog istorijskog događaja i kada sa ponosom slavimo sedamdeset i sedam godina od formiranja naše organizacije SOBNOR-a Crne Gore, prilika je i za izraze dubokog poštovanja za sve borce naše veličanstvene NOB-e, za sve naše pretke koji su iznjedrili hrabre i najbolje sinove i kćeri, koji su širom nekadašnje domovine Jugoslavije, ugradili svoju mladost i dali živote za našu budućnost“, poručio je.
Neka je vječna slava i hvala svim palim borcima i junacima, koji su ugradili svoje živote u temelje Crne Gore i Jugoslavije, a Vama poštovani prijatelji hvala na prisustvu.
