Lider Pokreta „Evropa sad“ Milojko Spajić ocijenio je u intervjuu za novogodišnji trobroj Pobjede da su jedino vanredni izbori rješenje za političku i institucionalnu krizu u Crnoj Gori. Dodao je da ukoliko bude formirana vlada prema Zakonu o predsjedniku, za koji se utvrdi da je neustavan, postoji sasvim realan rizik da mnoge usvojene odluke budu nelegitimne i sporne.
"Nakon što bi se kompletirao Ustavni sud, postoji potreba da se izabere sudski savjet, VDT, te izvrši izborna reforma za šta je neophodna dvotrećinska većina. Smatramo da trenutni sastav parlamenta nema kapaciteta za takav poduhvat, pa se vanredni parlamentarni izbori nameću kao jedino realno rješenje za političku, ali i institucionalnu krizu", rekao je Spajić.
Iako je tek formiran u junu, Pokret „Evropa sad“ se na političkoj sceni već pozicionirao kao veoma značajan politički faktor koji će imati nekoliko gradonačelničkih pozicija, uključujući i Podgoricu. U čemu je tajna vašeg uspjeha?
Tajna uspjeha Pokreta „Evropa sad“ leži u činjenici da su građani nagradili konkretna djela i rezultate proistekle iz programa „Evropa sad“.
Nakon 30 godina zaposleni u privatnom i javnom sektoru su dobili veće plate, koje su u velikoj mjeri rasteretile građane usljed povećanja cijena izazvanih zbog globalne inflacije.
Građani su svjesni u kakvoj bi bili situaciji da su ostala pređašnja primanja i minimalne zarade, uz ovoliko poskupljenje.
Takođe, dodatna vrijednost Pokreta „Evropa sad“ jesu i ljudi koji su bili na lokalnim listama.
To su dokazani pojedinci i uspješni profesionalci iz različitih oblasti, koji su u svojim zajednicama prepoznati kao dokazani borci za opšte dobro.
Da li očekujete da će konačno biti postignut kompromis oko izbora sudija Ustavnog suda čime bi se stvorile pretpostavke i za preuzimanje vlasti u Podgorici? Da li su izbori najbolje rješenje za izlazak iz duboke političke i institucionalne krize?
Za „Evropu sad“ je izbor sudija Ustavnog suda - conditio sine qua non. Dakle, uslov bez koga se ne može riješiti institucionalna kriza. Ako uzmemo u obzir da postoje dileme domaće, međunarodne i stručne javnosti u kontekstu ustavnosti za određene predloge zakona, onda je Ustavni sud jedina pozvana institucija koja može dati relevantan odgovor.
Nakon što bi se kompletirao Ustavni sud, postoji potreba da se izabere sudski savjet, VDT, te izvrši izborna reforma za šta je neophodna dvotrećinska većina. Smatramo da trenutni sastav parlamenta nema kapaciteta za takav poduhvat, pa se vanredni parlamentarni izbori nameću kao jedino realno rješenje za političku, ali i institucionalnu krizu.
Istraživanja javnog mnjenja Pokret „Evropa sad“ smještaju po rejtingu odmah iza DPS-a. U ovakvoj konstelaciji snaga to bi vjerovatno značilo i premijersko mjesto nakon parlamentarnih izbora. Ko su potencijalni partneri „Evrope sad“?
Koalicioni partneri „Evrope sad“ mogu biti partije koje se primarno zalažu za unapređenje životnog standarda na realnim osnovama, apsolutnu vladavinu prava i nultu stopu korupcije, kao i istu spoljnopolitičku i stratešku viziju zemlje kao dijela evropskog sistema vrijednosti. Za razvoj ekonomije neophodan je ambijent političke stabilnosti, u kome neće biti tenzija, niti društvene polarizacije. Subjekti koji na tome zasnivaju političko djelovanje ne mogu biti naši partneri.
Da li DPS vidite kao potencijalnog partnera i koji su eventualni preduslovi za tu političku saradnju?
Trenutno ne vidim da DPS može biti partner Pokreta „Evropa sad“, iz razloga što su u velikoj mjeri odgovorni za podijeljeno društvo i katastrofalno vođenje ekonomije, kao i percepciju da ih korumpirani pojedinci i mafija kontrolišu. DPS-u je neophodna reforma i distanca od korumpiranih kadrova, kako bi jednog dana možda imali dovoljno koalicionog kapaciteta da pregovaraju sa partijama koje nemaju negativan politički kapital poput njih.
Vrijeme dominantne vladavine DPS-a završeno je zauvijek i ulazimo u novo doba, doba nade i izgradnje Crne Gore na zdravim temeljima.
Vaš pokret je izrazio ozbiljnu rezervu prema izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku zbog stava Venecijanske komisije i država Kvinte. Da li se plašite međunarodne izolacije u slučaju da bude izabrana vlada shodno tom zakonu?
Naš stav je da jedino Ustavni sud može dati konačnu riječ kada je u pitanju Zakon o predsjedniku. Identičan pogled ima i Venecijanska komisija.
Smatram da je to jedino logičan odnos prema veoma važnom pitanju, koji ne smije biti opterećen partijskom kalkulacijom.
Stoga, ne treba potcjenjivati domaću, ni međunarodnu javnost. Ukoliko se ispostavi da zakon nije ustavan, a na istom se konstituiše i nova izvršna vlast, onda postoji sasvim realan rizik da mnoge usvojene odluke budu nelegitimne i sporne.
Zato, nemamo puno vremena za gubljenje, pa tako i upozorenja međunarodne zajednice ne možemo olako zanemarivati.
Budžet za 2023. antidržavni i neprijateljski
Zahvaljujući programu „Evropa sad“ u Crnoj Gori su nakon dugog niza godina radikalno povećane plate, prije svega u javnoj upravi i penzije. Da li je to povećanje održivo na duži rok, odnosno da li će država imati novca da servisira te obaveze?
Naš program nije pravio razliku između rada u privatnom i javnom sektoru jer je povećanje bilo identično - time omogućujući da privatni sektor ostane konkurentan uz povećanje zarada. Štaviše - naš program je na koncu doveo do povećanja zaposlenosti za preko 30 odsto i treba da se nastavi - a ne da se minira kao što se trenutno radi. Nažalost, zadnje aktivnosti ove vlade idu prema urušavanju tržišta rada i smanjenja konkurentnosti naše privrede jer će svi pohrliti da rade u javnom sektoru zbog novonastalog disbalansa u zaradama.
Za razliku od antidržavnog budžeta za 2023, kojim je trošak za bruto zarade megalomanski uvećan sa preko 100 miliona €, program „Evropa sad“ je reforma koja se tiče isključivo prihodne strane budžeta i ona nije uticala na povećanje potrošnje, već je nasuprot tome uticala na smanjenje rashoda, što potvrđuju podaci Ministarstva finansija da je za deset mjeseci ove godine ukupan fond bruto zarada bio na nižem nivou u odnosu na isti period iz 2021. a da je istovremeno prosječna neto zarada porasla za preko 38% sa 520 na 720 eura. U tome leži prava vrijednost našeg održivog programa: zbog kontrole troškova imali smo kao država suficit tekuće potrošnje i ukupni deficit najmanji u Evropi dvije godine zaredom. Upravo zbog toga, smanjili smo omjer javni dug/ BDP sa 103% na 72% bez prodaje najvrednije imovine u bescijenje koje su vlade prije 2020. godine, kao što i ova trenutna namjerava, radile. Privreda je kroz naš program takođe profitirala – sa realnim rastom ekonomije od projektovanih ~8% ove godine – imali smo povećanje prometa, ali i manje troškove za zaposlene jer smo smanjili poresko opterećenje na rad. I država, i privreda i svi građani su profitirali od našeg programa, i to je prava, održiva reforma koja dugoročno njeguje našu ekonomiju.
Kazali ste da novi predlog budžeta nije održiv. Da li bi on trebalo da dobije podršku u parlamentu?
Na samom početku kada je budžet predložen, analizom osnovnih fiskalnih parametara, moglo se vidjeti da je ovaj budžet neodrživ i da je projektovan i usvojen u Skupštini kao za neku neprijateljsku državu, a ne za svoju. Kontra tako planiranom budžetu, poslanici su svoju odgovornost prema trenutnom globalnom ekonomskom momentu - pokazali predlažući dodatnih 170 mil. € novih troškova, a da jedan euro nijesu predložili za povećanje prihoda, pogoršavajući situaciju. Finalnom verzijom budžeta planiran je deficit tekuće potrošnje od 150 mil. € prosječno godišnje, dok je za 2021. i 2022. dok smo mi pravili budžet – prvi put poslije nezavisnosti dvije godine zaredom bio suficit tekućeg budžeta. U ovom maćehinskom budžetu – deficit se u sljedećim godinama ne smanjuje – već u periodu 2023-2025. nastavlja da se nerealno uvećava, što ukazuje da su sva pravila planiranja budžeta propisana Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti prekršena, a da pri tom Vlada ne planira da sprovede nijednu novu reformu koja bi stvorila uslove za povećanje prihoda i racionalizaciju rashoda. Ovo znači da će se država zaduživati za osnovne obaveze – isplate plata, penzija i socijalnih davanja kao i prije 2020. godine, što je za vrijeme trajanja našeg učešća u 42. Vladi bilo finansirano isključivo iz tekućih prihoda, a što je i zlatno pravilo pri planiranju budžeta. Rashodi za 2023. su značajno veći u odnosu na prethodne budžete, što bi pozdravili da je u pitanju finansiranje strukturnih reformi ili velikih investicionih projekata, ali pošto nemamo nijedan veliki projekat – ovaj budžet je duplo golo.
Ubrzo po formiranju nove vlasti nakon izbora, biće potrebno da se napravi sanacioni plan zbog sve fiskalne štete koju je budžet i djelovanje ove vlade napravio. Što duže budemo odlagali, mjere sanacije će biti radikalnije i neprijatnije.
