Pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve Željko Tomović tvrdi da Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve zasipa tužbama i žalbama mitropolita Mihaila kao građanskog lica, da bi na taj način omalovažila Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
- Gdje god se mitropolit pojavi da obavi vjerski obred, Mitropolija crnogorsko-primorska podavije tabak protiv njega, ali kao građanskog lica, da bi na taj način omalovažila Crnogorsku pravoslavnu crkvu, ističe Tomović ali i naglašava da od nekoliko do sada donešenih pravosnažnih sudskih rješenja - nijedno nije bilo u korist Mitropolije crnogorsko-primorske.
Komentarišući nedavnu konačnu presudu podgoričkog Višeg suda - kojom je definitivno odbijena žalba Mitropolije crnogorsko-primorske zbog navodnog ugrožavanja prava korišćenja crkve na Ćipuru 18. aprila 2007. kada je Mitroplit sa pristalicama pokušao da vjerski obred obavi unutar crkve – advokat Tomović kaže: „Tada su mitropolit Mihailo i njegovi vjernici nazvani od strane SPC nasilnicima. A sam direktor policije Veselin Veljović je kazao da su u Cetinjskom manastiru, u koji je prethodno mitropolit pokušao da uđe, bila naoružana lica sa kriminalnom prošlošću. Ni dan-danas nemamo krivičnog postupka protiv tih lica, a znamo da su tamo bili i neki političari.“
Pozadina brojnih tužbi srpske crkve: U nekim državama ovakva presuda Višeg suda bila bi korišćena kao polazište u svim ostalim sličnim sporovima, po takozvanom precedentnom pravu, naglašava Tomović. Po njegovom tumačenju, presudom se obavljanjeobreda od strane vjernika Crnogorske crkve u pravoslavnim hramovima, ne smatra se uzmeniravanjem ničijeg prava posjeda niti prava na državinu.
Međutim, kako kaže Tomović, u Crnoj Gori to ne mora da bude slučaj, imajući u vidu otpore od strane Srpske crkve i „pasivno postavljanje policije u takvim situacijama“.
- Policija se tu postavlja prilično pasivno. Ona je svojevremeno i postupala direktno po komandama iz manastira. Danas je situacija mnogo blaža, ali još uvijek ne postupa tako da štiti pravo na slobodu vjeroispovijesti svih vjernika u Crnoj Gori, kaže Tomović i ocjenjuje da SPC brojnim tužbama zbog navodnog „ometanja posjeda“ iz Zakona o svojinsko-pravnim odnosima na koji se Mitropolija cetinjsko-primorska poziva pokušava da se postavi kao monopolista u pravoslavlju na teritoriji Crne Gore. :
- Mitropolija pokušava da dokaže da ih Crnogorska pravoslavna crkva vršenjem obreda u pravoslavnim vjerskim objektima u Crnoj Gori ometa u njihovoj mirnoj državini tih objekata. Poznato je da je Mitropolija crnogorsko-primorska zavedena u katastarskim knjigama kao korisnik, a u nekima i kao vlasnik oko 600 pravoslavnih hramova u Crnoj Gori. Međutim, sudovi sude na osnovu zakona države, a ne vjerskih propisa. SPC još uvijek smatra da država treba da sudi po vjerskim propisima, odlukama sabora, vjerskim kanonima i tako dalje. A to su propisi koji se tiču samo te zajednice vjernika i nikoga drugoga. A pošto se Srpska crkva u Crnoj Gori pojavljuje kao monopilista u pravoslavlju, ona insistira na tome da ona daje odobrenja za vršenje obreda u pravoslavim hramovima u Crnoj Gori, ističe Tomović.
Ipak, naglašava sagovornik Portala Analitika, mitropolit Mihailo i drugi sveštenici CPC su u posljednjih nekoliko godina obavljali obrede u više od 100 pravoslavnih hramova u Crnoj Gori. Riječ je uglavnom o seoskim crkvama. Pokušaj ulaska u Cetinjski manastir - koji je prethodio događaju pred crkvom na Ćipuru aprila 2007. godine - neslavno je završio, a u drugi najvažniji pravoslavni hram u Crnoj Gori, Ostrog, mitropolit Mihailo i njegove pristalice, kaže Tomović, nisu ni pokušavali do sada da obave vjerski obred.
Nema dvije autokefalnosti unutar jedne crkve: Zalazeći dublje u suštinu pravnog i faktičkog položaja Mitropolije crnogorsko-primorske u Crnoj Gori, Tomović kaže da je riječ o vrlo specifičnom slučaju.
Jedna od pravnih i faktičkih specifičnosti, pa i anomalija, kako kaže, jeste da današnja Mitropolija crnogorsko-primorska nema autokefalnost, već je njen nosilac Srpska pravoslavna crkva, čiji je Mitropolija samo organizacioni dio.
- To znači da je kuriozitet pravoslavne crkve u Crnoj Gori u tome što je vlasnik i korisnik hramova iz druge države. Mitropolija crnogorsko-primorska poziva se na pravo državine i navodno uznemiravanje posjeda. A državinu ne može imati dio stranoga pravnoga lica, već samo njegova centrala. Preciznije, ako bi se Beogradska patrijaršija pojavljivala kao tužilac, to bi bila druga situacija, objašnjava Tomović.
Sagovornik Portala Analitika kaže da ova situacija ima duboke korijene, i svoj istorijat koji se ne smije gubiti iz vida. Nekadašnja Mitropolija crnogorsko-primorska imala je svoju autokefalnost, koja je ukinuta aktom kralja Aleksandra iz 1920. Današnja Mitropolija crnogorsko-primorska, nema autokefalnost, pa se ne može smatrati sukcesorom one nekadašnje mitropolije, tvrdi Tomović.
- Tu ne možemo govoriti o kontinuitetu. Ona je 1920. postala organizacioni dio Srpske pravoslavne crkve, njena autokefalnost je ukinuta. Ne mogu imati autokefalnost i Patrijaršija beogradska i Mitropolija crnogorska. Ne mogu unutar jedne crkve postojati dvije autokefalnosti. Postojanje Mitropolije crnogorsko-primorske nije sporno, ali je ona, ponavljam, bez autokefalnosti, i ne može biti ni sukcesor, ni glavni korisnik, ni vlasnik objekata koje je radila autokefalna Mitropolija crnogorsko-primorska“, naglašava Tomović.
Kako je SPC naprasno prevela u vlasništvo hramove: „To je rađeno ispod žita“, tvrdi advokat CPC-a, komentarišući to što je na desetine pravoslavnih hramova u Crnoj Gori i pripadajuće zemlje od 1993. do 2002. jednostavnim prepravljanjem katastarskih knjiga prepisano na vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske.
Tomović podsjeća na istovremene teškoće koje je CPC imala pri registraciji u nadležnom državnom organu: „Crnogorska crkva je registrovana tek 2000. godine, nakon sedam godina upornih pokušaja da to uradi. Obnovljena je, podsjetiću, 1993. godina. Dakle, sedam godina je policija odbijala da primi prijavu i upiše je u upisnik u skladu sa
Zakonom o položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori“, ističe Tomović i napominje da neke stvari sa upisom vlasništva nad pravoslavnim hramovima u Crnoj Gori nisu slučajne:
- Kad su shvatili da moraju prihvatiti prijavu CPC, nastupila je trka za upisom objekata i pripadajućeg zemljišta na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, kako ne bi ništa ostalo za Crnogorsku prvoslavnu crkvu. To je moje viđenje. Naravno da je to završeno uz amanet nekoga iz vrha države, kaže pravni zastupnik CPC.
Tomović tvrdi da bi se upisivanje pravoslavnih hramova u Crnoj Gori na vlasništvo Mitropolije crnogorko-primorske lako moglo pravno oboriti, kada bi za to postojala politička volja. „Pitanje je koliko je država moćna da to uradi, imajući u vidu finansijsku i svaku drugu moć Srpske crkve“, naglašava Tomović.
Na pitanje šta je sa pokretnom imovinom u crnogorskim pravoslavnim hramovima, Tomović odgovara:„Kod Srpske crkve, u Crnoj Gori barem, pokretna crkvena imovina zavedena je na vlasništvo sveštenika. Znači, u ovom slučaju SPC se ne ponaša u skladu sa svojim kanonima, prema kojima je monasima zabranjena bilo kakva imovina, već ih tretira kao građanska lica. Nije teško zaključiti što to znači sa aspekta očuvanja kulturno-istorijske baštine i tradicije Crne Gore“, poentira sagovornik Portala Analitika.
Vjerskim zajednicama priliči da se poštuju: Tomović još jednom podsjeća da Srpska pravoslavna crkva nije prijavljena kod nadležnog državnog organa, Ministarstva unutrašnjih poslova, kao vjerska zajednica, što bi morala biti po Zakonu o položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori što. „Nije to samo formalni čin. Time duhovna vlast pokazuje poštovanje prema državi u kojoj će vršiti vjersku službu. I tu ne govorim samo o Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, već i o četiri eparhije SPC-a. Nijedna, koliko je meni poznato, nije prijavljena – što je potpuno nelegalno stanje“, tvrdi Tomović.
Vraćajući se na pitanje prava vlasništva i prava korišćenja pravoslavnih hramova u Crnoj Gori, Tomović kaže da tu ne bi trebalo da bude dilema i sporova. Uostalom, podsjeća, u Crnoj Gori su, na primorju, postojale i dvooltarske crkve, u kojima su i pravoslavci i katolici vršili vjerske obrede, što jasno pokazuje što se sve može kada postoji dobra volja.
- Crnogorska crkva insistira na dijalogu. Vjerskim zajednicama i organizacijama priliči da se poštuju i da dogovorom rješavaju sporove. Uostalom, ako se uđe u suštinu i hronologiju svojinskih odnosa nad pravoslavnim hramovima u Crnoj Gori, vidjeće se da je većina tih objekata, pogotovu mjesne crkve, bila u vlasništvu crkvenih odbora mještana. Smatramo da tako treba i danas da bude. Crkveni odbori i jedne i druge pravoslavne crkve mogli bi dogovorno da naprave raspored vjerskih obreda. CPC je više puta pokušavala da razgovara sa predstavnicima SPC-a, kako bi se shvatilo što je sloboda vjeroispovijesti. Međutim, to Srpska crkva neće da prihvati, kaže Tomović.
Dinastija Petrović i njeni nasljednici: Tomović je, kao potpredsjednik Udruženja pravnika Crne Gore učestvovao na nedavnom okruglom stolu posvećenom raspravi o Predlogu zakona o statusu crnogorske dinastije. Tamo nije pošao sa zvaničnim stavom udruženja, ali kao pravnik ima nekoliko sugestija:
„Do sada smo govorili o odnosu duhovne i svjetovne vlasti u Crnoj Gori, a kod dinastije Petrovića govorimo o odnosu današnje vlasti i države Crne Gore prema nosiocima njene državnosti iz prošlosti“, kaže Tomović i precizira: „Princ Nikola ne traži da mu se vrati prađedovska imovina.
To su ogromna nepokretna dobra. On bi htio Plavi dvorac. A kome on pripada više nego njemu? Taj je dvorac građen za prestolonasljednika Mirka, koji je direktni Nikolin predak, njegov đed. U redu, obećava mu se na Cetinju 450 kvadrata stambenog prostora, novogradnje. Ali, gdje, kako, kada? Zašto? Zar je lijepo da se nekome pokaže na novogradnju kao prinčevu kuću, pored toliko starijih zdanja na Cetinju?“
Tomović tvrdi da je cijela rasprava oko zakona trenutno ubrzana zbog skorašnje proslave stogodišnjice kraljevine i podsjeća: „Vlada je još 2004. jednom odlukom odredila dio Plavog dvorca na korišćenje princu. Ali, niti je precizirano koji, niti je išta uvođeno u katastar. Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru“, kaže Tomović.
- „Drugo, Petrovići su izgubili vlast odlukama Podgoričke skupštine, koja se u zakonu nigdje ne pominje. Oni su tim odlukama i detronizirani, oduzeta im je imovina i zabranjen povratak u zemlju. Dakle, ovim zakonom treba decidno reći - ukidaju se te i te odluke Podgoričke skupštine, ako hoćemo da cijela stvar bude potpuno pravno zaokružena, zaključuje sagovornik Portala Analitika.
Gordana Borović
