- Bitan je samo bespoštedni politički rat, bez obzira kakva se politička (ne)kultura time proizvodi i kako će to sjutra uticati na zdravlje društva. Istina, nijesu svi javni djelatnici na našoj političkoj sceni u tome isti. Razlike se, uostalom, mogu jasno prepoznati. Ali, ovo je diskurs koji preovlađuje i koji prijeti da postane standard. Moj je utisak da ovako otrovan politički diskurs, kakav je danas na javnoj sceni, nijesmo u posljednjih dvadeset godina imali ni u daleko težim vremenima, osim, možda, u ratno vrijeme početkom devedesetih, poručuje Darmanović.
On upozorava da ovakvoj atmosferi, naravno, doprinosi i ne mali broj medija.
- Bez njih, uostalom, ovako nešto ne bi tako lako bilo moguće. Oni ovakav diskurs ohrabruju, a nekad u tome i prednjače. U političkom ratu koji se trenutno vodi nema ili gotovo da nema „nesvrstanih". Mediji postaju megafoni političkih opcija, pa zato njihov diskurs ne može ni biti bolji od onoga koji forsiraju političari - kaže sagovornik Pobjede.
Darmanović ne vjeruje da efikasna odbrana od ovakvog trovanja javnog prostora postoji zakonskim, tj. sudskim putem, iako zakon sankcioniše ovakvo ponašanje.
- Poslanici se od suda štite imunitetom, partijski političari koji nijesu poslanici zaštitiće se javnom harangom protiv svih koji se usude da ih pozovu na odgovornost, a mediji poznatom frazom o „ugrožavanju slobode javne riječi". Iako to možda paradoksalno zvuči, jedina efikasna zaštita leži u našim građanima, i to prosto ako pokažu i budu pokazivali ubuduće da se ovakvo djelovanje ne isplati - kaže Darmanović.
