Prema indeksu EHCI (Euro Health Consumer Index) kojim se mjeri standard evropske zdravstvene zaštite na osnovu 42 indikatora, Srbija je dobila 451 poen od maksimalnih 1.000, a Holandija koja je prva na listi, ima 872 poena.
Druge zemlje koje imaju, prema ovom mjerenju, dobar sistem zdravstva su Danska, Luksemburg i Island, prenosi internet izdanje lista Nju Jurop javlja Beta.
Od zemalja Evropske unije najniža na listi je Bugarska sa 458 poena, a iza nje je samo Srbija.
EHCI je postao standard mjerenja evropske zdravstvene zaštite, a od 2005. godine ga objavljuje ekspertska organizacija Helt Konzjumer Pauerhaus (Health Consumer Powerhouse -HCP) sa sjedistem u Švedskoj.
Direktor organizacije HCP koja sprovodi ovo istraživanje Arne Bjorberg rekao je da Srbiju ne bi trebalo porediti sa bogatim članicama EU.
"Susjedi kao što su Hrvatska (655 bodova), Makedonija (527) ili Albanija (535) su relevantniji, i pokazuju da je pred Srbijom težak posao da dostigne te nivoe", rekao je Bjornberg.
On je rekao da izgleda da osnovne usluge, kao što je vakcinacija beba funkcionišu u Srbiji i da se vidi da rastu prava pacijenata, ali da "u cjelini, rezultat liječenja, kao i pristup pacijentima, moraju da se poprave".
Izvještaj za 2012. godinu ocjenjuje sisteme zdravstvene zaštite u 34 evropske zemlje (27 zemalja članica EU plus Norveška, Island, Švajcarska, Hrvatska, Makedonija, Srbija, i Albanija) pomoću 42 indikatora. Oni obuhvataju područja ključna za korisnika zdravstvenih usluga: prava pacijenata i informacije, vrijeme čekanja na liječenje, ishod liječenja, opseg pruženih usluga i farmaceutska sredstva.
Ovaj indeks odražava napredak zdravstvene zaštite u Evropi, poboljšanje ishoda liječenja i opštih uslova. Takođe se ocjenjuje da su pomalo preuveličani alarmantni signali o uticaju ekonomske krize na pad kvaliteta zdravstvene zaštite zbog smanjenja budžeta.
Međutim, kako navodi Nju Jurop, indeksi ukazuju da na početku ekonomskih teškoća treba obratiti posebnu pažnju na tri izražena područja.
Ta područja su: tendencija dužeg čekanja na skupe hirurške operacije u zemljama najviše pogođenim eknomskom krizom, rast participacije pacijenata za zdravstvene usluge, nedostatak poboljšanog pristupa novim vrstama lijekova, čak i pogoršanje pristupa.
