U Srbiji je na snazi zabrana izvoza suncokretovog ulja, tvrde proizvođači suncokreta, ali izgleda da je mjera neformalna, pošto Vlada nije donijela nikakvu uredbu o zabrani. I dok ratari tvrde da će ova mjera uticati na cijenu sirovine, agroanalitičari poručuju da Srbija ima dovoljno ulja, pa zabranu vide kao mjeru predostrožnosti ili nejasnu odluku države, piše Danas.rs.
Prema tvrdnjama poljoprivrednika, oni su za zabranu izvoza saznali od prerađivača, a prerađivači od carinika, kada su im kamione sa robom vratili sa granice. Ali takođe dodaju da je „usput“ prilikom jednog obraćanja pomenuo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
„Zbog velikih nedostataka hrane imamo ogromnu potražnju na tržištu regiona za suncokretovim uljem. Mi smo u ovom trenutku malo samo zaustavili, pa ćemo da vidimo kako ćemo dalje da se ponašamo. Zato što, u Ukrajini su skočili troškovi, i radne snage i zbog cijena energije koja je viša, koja je veliki proizvođač suncokretovog ulja. A onda kad je njihova cijena za sedam – 7,5 odsto niža, ona je ustvari značajno viša nego naša zbog transportnih troškova“, pojasnio je Vučić u prenosu na RTS-u.
Jovan Jovanov, predstavnik udruženja „Složni Pidikanci“, kaže da su ratari 26. juna za ovu odluku saznali od prerađivača, a ne putem zvaničkih dokumenata ili od ministarstva.
„Prerađivači su nam javili da je zabranjen izvoz sirovog, nerafinisanog i rafinisnog suncokretovog ulja. To direktno može uticati na cijenu suncokreta čija će žetva biti za 25, 30 dana. Za ovo ne postoji nikakva uredba, već samo predsjednikova izjava da je na kratko zaustavljen izvoz zbog velike potražnje ulja u Evropi. Izgleda da je samo carini dostavljen dopis da se kamioni sa uljem vrate nazad, da ne može da ide u izvoz“, kaže Jovanov.
On objašnjava da se slično desilo i 2022. godine, kada je zabranjen izvoz i ulja i suncokreta, pa je uslijedilo da prerađivači spuste cijenu otkupa suncokreta, a onda je država, nakon protesta, doplatila sedam dinara razlike.
Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije kaže da potencijalni penali zavise od proizvođača i kupca, i da, ako do njih dođe, kupac može tražiti naknadu od dobavljača, a dobavljač od države.
„To su individualni ugovori koji se potpisuju između firmi, i određene sankcije mogu postojati od strane kupca. Da li je to raskid ugovora, nadoknada ili nešto treće, zavisi od njihovog dogovora. Ali države zbog toga ne mogu da primjenjuju diplomatske mjere“, objašnjava on.
Ekonomista Slobodan Milosavljević, nekadašnji ministar trgovine i poljoprivrede za vreme DS-a, komentarišući ovu novost, kaže da je, kao tržišno orjentisani ekonomista, protiv svih zabrana, osim ako je riječ o vanrednim okolnostima ili dramatičnim poremećajima na tržištu, kada država mora da interveniše da bi obezbijedila snabdijevanje stanovništva.
„Ne primjećujem nikakve razloge na tržištu da bi se forsiralo na zabrani izvoza jestivog ulja, a nigdje nisam pročitao ni opravdanje, ni koji je rok te odluke. Bilansi poljoprivrednih kultura su iznad potreba Srbije, a čak i regiona, odnosno zemalja koje snabdevamo. Stoga, ne vidim ekonomski opravdan razlog za ograničenje izvoza“.
Agroekonomista Milan Prostran kaže da je uzrok zabrane izvoza ulja vjerovatno neizvjesno vrijeme koje nosi opasnost po ukupan bilans hrane, i da predstavlja opreznost zbog povećane tražnje.
„Srbija ima sasvim dovoljno ulja za naše potrebe, a i za izvoz. Ipak, ova odluka je vjerovatno procjena vlade da se neki strateški proizvodi još više sačuvaju s obzirom na veliku tražnju. Moguće da postoji strah da se veće količine odliju, i da se ne naruši bilans ulja, posebno ako se uzmu u obzir problemi u Ukrajini, koja je jedan od najvećih proizvođača ulja u svijetu“, pojašnjava Prostran.
On dodaje i da do septembarske žetve treba da prođe još tri mjeseca, i da nepovoljni vremenski uslovi uzimaju danak poljoprivredi gdje god prođu grad i oluja.
