Naslov je svjesno izabran i nije novogodišnja čestitka.
Više je upozorenje da je društveno, politički i kulturno, protekla crnogorska 2024. više ličila na 1924. godinu nego na 2004, recimo.
Kontekst je svakome jasan.
Nacionalistička, ogavna, mitomanska i militantna velikosrpska atmosfera zahvatila je svaku poru našeg društva, kao kancer.
A takve ideologije žive od simbolike i jubileja.
U godini koja je pred nama obilježiće se 100 godina od jednog kulturocida - podizanja kapele Aleksandra Karađorđevića na Lovćenu.
Te 1925. taj krvolok crnogorske krvi i zlotvor kojega crnogorski narod nije imao ni tokom osmanske uprave došao je u Crnu Goru da prisustvuje svečanom otvaranju kapele u kojoj je sahranjen Njegoš.
Došao je i da potvrdi da je Crna Gora umirena, osvojena i da se on njome može slobodno kretati.
Ono malo komitskih grupa što je ostalo, bilo je daleko od gradova i gotovo bezopasno po osvajačku vlast.
Dakle, već na početku ove upozoravam da će Andrija Mandić i anticrnogorska Srpska pravoslavna crkva pokušati išćerati svoje na Lovćenu.
Taj potez će biti duboko rizičan za ukupnu društvenu stabilnost.
Moramo biti spremni odbraniti Lovćen kako bismo spriječili stvarnu okupaciju Crne Gore, jer bez tog svog simbola naše države nema.
Umjesto klasične novogodišnje čestitke, apelujem na opoziciju i sve nezadovoljne građane da se organizujemo na otpor ovoj i ovakvoj vlasti svim snagama.
