Ugledni crnogorski iseljenik i humanista iz SAD Blažo Sredanović reagovao je na stav programskog koordinatora GI “21. maj” Rada Bojovića, koji je poručio da sa "suverenistima" čiji je politički kukavičluk u zadnje tri godine nenadmašan neka idu njima bliski "suverenisti".
Reagovanje gospodina Sredanovića prenosimo integralno:
„Vi ste već u naslovu odgovora meni gotovo održali nekrolog svemu što se desilo prije nego što ste se vi pojavili sa vašom spasonosnom futurističko-emancipatorskom idejom. Posebno se zgražavate nad nenadmašnim političkim kukavičlukom nekakvih, ne baš jasno definisanih, “suverenista” prvog i drugog reda, uz konstataciju da oni jedni druge zaslužuju, a vi da se držite na pristojnom odstojanju od takve pošasti.
Ne bih ovdje ulazio u rasprave oko nečijeg kukavičluka, hrabrosti ili egoizma. Navešću samo što Nobelovac Samuel Beket kaže baš o tom egoizmu: “Analizirati moj egoizam je sasvim u redu, ali ne kao opravdanje da s tim zakamuflirate vlastiti egoizam”!
Već u prvoj rečenici naveli ste neistinu o mojem tekstu, kojeg komentarišete. Ja niđe ne navodim suvereniste pod znacima navoda, a to i te kako mijenja smisao cijelog teksta. Za mene su istinski suverenisti oni koji su se borili za nezavisnu i slobodu crnogorsku državuprije referenduma, kao i poslije ostali vjerni istoj ideji koja se transformisala u međunarodno priznatu građansku državu, čije utemeljenje slavimo svake godine 21. maja. A ti lažni suverenisti vjerovatno kriju identitet da bi imali slobodu da po potrebi budu svako i svašta. To je neka vrsta mode danas kod nas.
36Možda čekaju sa onima iz drugog tabora da im rabotu oposle Rusi uz asistenciju “bratske” Srbije i zločinačke Srpske crkve.
Slavni ruski pisac Anton Čehov je kazao: Vještina pisanja je u vještini brisanja onoga što je pogrešno napisano. Ja bih još dodao i u popravljanju onoga što je pogrešno urađeno. U mojoj dugogodišnjoj životnoj i profesionalnoj praksi nijesam naišao na mnogo slučajeva da je puni uspjeh postignut već kod prvog pokušaja. Čak i u spotu treba napraviti na desetine pokušaja da se preskoči ta prečka.
Svako zasluzuje da dobije još jednu šansu. Ovi mladi ljudi iz DPS-a moraju znati da su i oni odgovorni za greške iz prošlosti, ako ne za učinjeno, onda za prikriveno. No, i pored grešaka postignuti su rezultati koji opravdavaju da se put nastavi, naravno, pod novim uslovima i pod novim rasporedom odgovornosti.
Državni brod je usmjeren u dobrom pravcu, mada je trenutno u veoma nemirnim vodama.
Poznato je da je posljednje izbore DPS izgubio samo sa jednim procentom razlike. Ako je 49% građana glasalo za taj DPS, a jeste. I ako vi svim tim građanima negirate bilo kakvu pozitivnu ulogu u našoj novijoj istorije, već ih smatrate neupotrebljivim za vaše futurističko i emancipatorsko društvo, onda se treba upitati đe se to kriju ti vaši odgovorni građani oslobođeni od “suverenizma” i “unionizma. Da nijesu slučajno među Mandićevim i Kneževićevim političkim bojovnicima. Ili su među onih 230.000 u Srbiji, za koje je Koštunica tražio svojevremeno priznanje državljanstva i pravo glasa?
Isto tako trebalo bi se upitati ko je, pored već navedene po zlu poznate Srpske crkve, naš neprijatelj. Ja ga vidim u našoj pizmi koja korozivno razjeda naše moralno i duhovna biće.Vidim ga i u našoj malodušnosti i nedostatku upornosti da nešto ostvarimo, već brzo skliznemo u trule kompromise bez ikakvih moralnih i etičkih vrijednosti. Vidim ga i u našoj nezasitoj želji da drugoga zakinemo za glavu da bismo mi bi bili veći.
Pored svega, cilj i napredak su u zajedničkom nastavljanju puta, sa onima koji su se opredijelili za Evropu, a ne za rastavljanja. Neće biti lako, ali zar naš najveći autoritet u tim stvarima nije rekao: „Bez muke se sablja ne iskova, bez muke se pjedma ne ispoja!“
