Mada je ova sudska istanca još 2021. godine skrenula pažnju na sebe ukidanjem prvostepene presude u slučaju pokušaja terorizma na izborni dan 2016. godine (kolokvijalno poznat kao „državni udar“), nakon što je 24. aprila ove godine za predsjednicu Apelacionog suda izabrana Mirjana Popović, uslijedio je niz spornih odluka od kojih su neke izazvale i građanski protest.
Ipak, krenimo unazad: predsjednica Apelacionog suda je prije par dana lično učestvovala u donošenju odluke da bude odbijena žalba na rješenje kojim se produžava pritvor bivšem policijskom funkcioneru Zoranu Lazoviću i bivšem Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću. Svakako, njeno učešće u toj odluci ne bi bilo sporno da je i ranije učestvovala u donošenju odluka u slučajevima koji se tiču organizovanog kriminala i korupcije, ali to nije slučaj. Prema podacima dostupnim na sajtu Apelacionog suda, Popović ima iskustvo isključivo kao sudija u građansko - privrednom odjeljenju ovog suda. Bez obzira na to, predsjednica suda je bila jedna od onih koji su odlučili da se uvaži zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva da se Lazoviću pritvor produži i po pritvorskom osnovu iz člana 4, kojim se propisuje da je “pritvor nužan radi nesmetanog vođenja postupka, a u pitanju je krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica”.
U biografiji Popović, objavljenoj na sajtu Apelacionog suda, između ostalog se navodi da je od 2019. predavač Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu iz oblasti Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, međunarodne pravne saradnje i prava EU. Osim toga kao dio biografije naglašava se i da je u periodu od 2021. do 2023. godine pravna urednica ukupno pet “Biltena o poslednjoj praksi Evropskog suda za ljudska prava” za Crnu Goru, biltena koje objavljuje Programska kancelarija Savjeta Evrope u Beogradu.
Predsjednica Apelacionog suda je ovu odluku donijela u vijeću u čijem je radu učestvovala i njena koleginica Dijana Radulović, takođe bez iskustva u suđenjima u predmetima organizovanog kriminala. Bez tako bogate radne biografije kao Popović, Radulović je u Apelacioni sud došla iz Osnovnog suda, koji nema nikakve nadležnosti kada je organizovani kriminal u pitanju, a prema biografiji na sajtu Apelacionog suda, u Višem sudu je radila samo kao pripravnica i stručna saradnica, i to u vrijeme kada Specijalno državno tužilaštvo nije ni postojalo u ovakvom obliku, niti je u Crnoj Gori bilo predmeta kakvima danas svjedočimo. Ipak, to bivšem predsjedniku Apelacionog suda Mušiki Dujoviću nije smetalo da je planom rada za 2023. godinu rasporedi da bude član krivičnog odjeljenja. Radulović je takođe javnosti poznata kao disciplinska tužiteljka koja je vodila proces protiv sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše, a koji je rezultirao time da je Mugoši smanjena plata 30% u trajanju od tri mjeseca i zabranjeno napredovanje u službi tokom dvije godine. Mugošu su teretili da je počinila teži disciplinski prekršaj kada je izjavila kako i ona vjeruje da je presuda Apelacionog suda u predmetu „državni udar“ – kupljena. Ona je tada reagovala na izjave lidera NSD i DNP Andrije Mandića i Milana Knežević, koji su istakli da treba saznati postoji li komunikacija između nje i Vesne Medenice a u vezi sa presudom za predmet „državni udar”.
Međutim, Mandić i Knežević se nijesu oglasili kada je objavjena privatna prepiska između aktuelne predsjednice Apelacionog suda Mirjane Popović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Nije se oglasila ni sama Popović, mada joj je u radnoj biografiji navedeno da je od 2016. sertifikovani nacionalni trener nekoliko međunarodnih organizacija za, između ostalog, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske ( čl. 8 EKLJP). Samim tim Popović bolje od svih drugih, čije su privatne prepiske sa Medenicom objavljene, zna kakve korake može da preduzme u ovakvom slučaju, koji se ne može pravdati interesom javnosti da zna.
Potom se u biografiji navodi čitav upečatljivi niz savjetodavnih pozicija, radnih grupa i drugih tijela međunarodnih organizacija koje se bave – rodnom ravnopravnošću, borbom protiv rodno zasnovanog nasilja i femicida, a ujedno je i predsjednica Udruženja žena sudija Crne Gore. Među podacima su i brojna učešća u tijelima koja su se bavila slobodom izražavanja i medijskim slobodama.
Svi ovi zadivljujući biografski podaci ipak nijesu bili dovoljni da se, već kao predsjednica Apelacionog suda, odluči da učestvuje u mnogo spornijim slučajevima – Apelacioni sud je tokom maja, nakon izbora Popović za čelnu ženu ove institucije, donio dvije veoma sporne odluke o smanjenju kazni dvojici silovatelja. U prvom slučaju kazna od 15 godina koju je izrekla sutkinja Više suda Vesna Kovačević, za višemjesečno ponovoljeno silovanje maloljetnice, odlukom vijeća Apelacionog suda smanjena je na osam godina robije, a u drugom slučaju kazna od pet godina za silovanje smanjena je na četiri godine. U drugom slučaju, za Apelacioni sud nije bilo sporno to što je silovatelj nakon počinjenog djela pobjegao u Bugarsku, a ni to što je ranije osuđivan. Kada je gotovo duplo smanjena kazna osobi koja je mjesecima silovala maloljetnu djevojku, pod prijetnjom da će joj roditelje ostaviti bez posla, izazvala građanski protest ispred zgrade Apelacionog suda i burne reakcije crnogorske javnosti, ta sudska istanca se oglasila trivijalnim saopštenjem u kojem je navedeno da je „Apelacioni sud Crne Gore svoju odluku donio na osnovu brižljive i svestrane analize spisa predmeta i na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja u skladu sa zakonom o čemu je dao razloge u obrazloženju presude“. I samo toliko, bez obzira na svo iskustvo predsjednice suda kada je riječ o rodno zasnovanom nasilju i medijskim slobodama. O drugoj odluci Apelacionog suda, prema kojoj će silovatelj koji je bio u bjekstvu i ranije je osuđivan napustiti zatvor za nekoliko sedmica, ni riječ nije saopštena.
Nakon izbora Popović za predsjednicu Apelacionog suda reagovala je i nevladina organizacija MANS, odnosno direktor Istraživačkog centra te NVO, koji je za portal RTCG tada kazao da je njen izbor „Direktna posljedica nesposobnosti, a iznad svega nepostojanja snažne političke volje svake izvršne i zakonodavne vlasti nakon smjene tri decenije vlasti DPS-a, da sprovede temeljnu i sveobuhvatnu reformu u pravosuđu koja bi za rezultat imala konačan raskid sa onim što su ostaci načina vladanja prethodnog režima... Što se tiče rezultata koji se mogu očekivati od novoizabrane predsjednice Apelacionog suda, brine konstatacija da još nemamo sistem redovne i temeljne kontrole rada nosilaca pravosudnih funkcija, a još manje prostora da se osnaži građanska kontrola njihovog rada“, kazao je Milovac.
