Iz Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije oglasili su se saopštenjima u kojima su predočili svoje stavove. I dok je Andrija Mandić bio umjereniji, iz DNP su danas poručili kako suspenduju podršku Vladi.
No, obje partije potencirale su i nekoliko identičnih teza, kojima su iz DNP, pritom, i uslovili dalju podršku Vladi.
Među njima su ustavne izmjene koje se odnose na pitanje jezika i zastave.
U najkraćem, sam Mandić je rekao kako će “nakon popisa biti izmjena”, dok partija Milana Kneževića zahtijeva pokretanje inicijative i ustavnih izmjena. I jedni i drugi istakli su kako trobojka treba biti normirana kao narodna zastava, a da srpski jezik treba biti uvršten kao službeni.
Šta danas stoji u Ustavu?
Pitanje državne zastave obuhvaćeno je četvrtim članom Ustava. U tom dijelu, navedeno je kako je zastava Crne Gore crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom.
Jezik je tretiran članom 13, u kojem stoji da je crnogorski službeni, a da su srpski, bosanski, albanski i hrvatski u službenoj upotrebi.
Upravo korekcije ta dva člana očito zahtijevaju NSD i DNP.
Kako se iniciraju izmjene članova Ustava?
Put do ustavnih izmjena, međutim, nije kratak – a naročito kada su u pitanju dva navedena člana.
Najprije, neophodno je da neko inicira ustavne promjene, a to može uraditi ili predsjednik države, ili Vlada, ili najmanje 25 poslanika.
Ne učine li to predsjednik i izvršna vlast, onda će koalicija “Za budućnost Crne Gore” morati da osigura podršku još 12 poslanika iz drugih klubova.
Kako se usvajaju izmjene?
Modifikacije ustava uglavnom se mogu ‘završiti’ u parlamentu, ali postoje i izuzeci. A upravo su među izuzecima i članovi 4 i 13.
Naime, najprije je neophodno da za predložene izmjene glasa dvotrećinska većina u Skupštini, odnosno 54 poslanika.
Ukoliko se to i dogodi – onda slijedi referendum.
Tačno je devet članova Ustava povodom čijih je izmjena neophodno i izjašnjavanje građana kako bi one bile potvrđene. Upravo su i gore navedena dva člana obuhvaćena tom normom, sadržanom u članu 157 Ustava.
I pritom, na referendumu je za promjenu članova Ustava potrebna tropetinska većina, odnosno podrška 60 odsto ukupnog broja izašlih birača.
