U opozicionom djelovanju Aleksandra Vučića postoji bitna razlika između perioda kada je bio jedan od čelnih ljudi Srpske radikalne stranke, i nastupa posle 2008. godine i političke transformacije u naprednjaka, ocjenjuju politički analitičar Cvjetin Milivojević, i analitičar i bivši narodni poslanik Đorđe Vukadinović.
Na protestu ispred televizije B92, 27. maja 2007. godine Aleksandar Vučić je govorio ovako:
„Ovo je naš način da pokažemo da ne mogu da nas uplaše i da je Srbiji sloboda bila i ostala najvažnija, pa neka dođu da i nas uhapse. Sa oduševljenjem ih dočekujemo i nikakav problem u tome ne vidimo”.
Radikal Vučić tada se žalio da u Srbiji ne postoji sloboda i da je zabranjeno imati drugačije mišljenje od režima Borisa Tadića.
On je obećao da će, ukoliko oni dođu na vlast, Demokratska stranka imati prilike da slobodno deluje na političkoj sceni, kritikuje i iznosi svoj program.
Tokom jednog od protesta radikala protiv tadašnje vlasti, Vučić se osvrnuo i na RTS.
„Biće nekih manjih zahteva i od medijskih kuća, za koje smo sigurni da će nam izaći u susret, a jedina od koje možemo nešto da tražimo jeste javni servis, onaj koji mi plaćamo, kao i ostali građani Srbije“, rekao je Vučić.
Vučić je i kasnije u mnogo navrata optuživao Tadića da je pod kontrolu stavio gotovo sve medije u Srbiji.
Takođe, jedna od zamerki na račun Borisa Tadića i Demokratske stranke bila je ta što nikada nisu pronašli ubice Slavka Ćuruvije, za koje je tada tvrdio da zna ko su i da će biti uhapšeni.
„Žao mi je što nisam sada u Skupštini, da citiram u nekom izlaganju i navedem te riječi o medijima, ali da ne kažem da su Vučićeve. Daleko od toga da je stanje bilo idealno i idilično, ali jednu relativno normalnu medijsku scenu on je predstavljao apokaliptički, kao da govori o Sjevernoj Koreji. Današnja medijska slika pod SNS i pod njim lično odgovara njegovom opisu“, navodi za Danas Vukadinović.
Prema riječima Vukadinovića, Vučić se poslednjih godina češće sreće sa Tačijem nego što ga viđaju Edi Rama ili Dritan Abazović. U toj situaciji on bi političke protivnike odmah označio kao izdajnike.
Za vrijeme radikalskih dana, javno je napadao Tadića što se sastajao sa tadašnjim premijerom Kosova Agimom Čekuom.
Vučić je rekao da je SRS „šokirana činjenicom“ da predsjednik Srbije Boris Tadić „naziva teroristu i optuženika za ratne zločine Agima Čekua vojnikom i sa njim na pristojan način razgovara o budućnosti djela teritorije Republike Srbije“.
Prilikom organizacije skupa, koji je bio predviđen kao suprotstavljanje „okupatorima i albanskim separatistima“, Vučić je naglasio da se Srbija nikad neće odreći Kosova i Metohije.
„Kao država moramo da pokažemo odgovornost prema svom narodu. Oni koji misle da su sve probleme riješili time što će beskrajno da slave na muci srpskog naroda, prevarili su se, jer nikada neće naći većinu u Srbiji koja će prihvatiti nezavisan Kosmet“, istakao je on tada.
Kako je ocijenio, vlast Borisa Tadića se „služi trikovima“ i u javnosti uvodi razne manje značajne teme, poput Parade ponosa, kako se ne bi govorilo o nezaposlenosti i bijedi u kojoj živi veliki dio stanovništva.
Cvijetin Milivojević ocjenjuje da u Vučićevim nastupima ima mnogo brutalnih laži, koje čak nisu ni argumenti zavijeni u spinovane činjenice.
„To su klasične laži i oni su tako i došli na vlast. Recimo, obećavaju da će poništiti sve dogovore o Kosovu koje je postigao šef pregovaračkog tima DS Borko Stefanović i faktički ako treba Kosovo braniti oružjem. Posle samo sedam-osam mjeseci od dolaska na vlast, vidimo da oni potpisuju Briselski sporazum koji se, u odnosu na ono što je potpisala DS tada, može zaista smatrati izdajničkim“, napominje Milivojević.
On smatra da su Nemačka i Evropska Unija Tadića „putili niz vodu“ zbog odbijanja da potpiše sporazum, koji 2013. Ivica Dačić i Aleksandar Vučić podržavaju. Zbog velike kooperativnosti Vučić je dobio simpatije i podršku Zapada.
„Vučić je političar kojeg ’krasi’ fenomen prejake riječi. On je sebe doveo u situaciju da na razne načine mora da se migolji, da se odriče nečega što je sam govorio kad je imao 25-30 godina života, uključujući onu nesrećnu rečenicu ‘ubiti 100 za jednoga’. U svom procesu preumljenja hoće da nas ubijedi da svi moramo da zaboravimo šta je govorio, kao da je on bio maloljetnik. Ako ste političar i odrastao čovjek, cijenu onoga što ste izgovorili morate da platite“, ističe Milivojević.
Vučić je, takođe, govorio da Tadićevi mediji ne smiju da objave da je u državi došlo do dramatičnog pada proizvodnje.
Citirajući Slobodana Miloševića, Milivojević je izjavio kako su Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić bili omiljena opozicija demokrata, zato što su ih oni i projektovali.
“Tadić je bio malo dete u spinovanju u odnosu na Vučića. Čak iako se složimo da se Tadićev tadašnji štab za komunikacije bavio spinovanjem, to su bile mnogo benignije teme od onih kojima se bavi Vučić. Spinovanje je samo međufaza između PR i propagande, a kod Vučića i njegove vlasti sve je propaganda. Preko režimskih medija čujete laž, ili još gore, laž koja je praćena diskvalifikacijom svakog drugačijeg mišljenja, ne samo opozicije i njihovih lidera, nego svako kritičko mišljenje. To je nezabilježeno u Evropi posle drugog svetskog rata“, poručuje Milivojević.
Vučić je, takođe, govorio da Tadićevi mediji ne smiju da objave da je u državi došlo do dramatičnog pada proizvodnje.
Citirajući Slobodana Miloševića, Milivojević je izjavio kako su Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić bili omiljena opozicija demokrata, zato što su ih oni i projektovali.
“Tadić je bio malo dijete u spinovanju u odnosu na Vučića. Čak iako se složimo da se Tadićev tadašnji štab za komunikacije bavio spinovanjem, to su bile mnogo benignije teme od onih kojima se bavi Vučić. Spinovanje je samo međufaza između PR i propagande, a kod Vučića i njegove vlasti sve je propaganda. Preko režimskih medija čujete laž, ili još gore, laž koja je praćena diskvalifikacijom svakog drugačijeg mišljenja, ne samo opozicije i njihovih lidera, nego svako kritičko mišljenje. To je nezabilježeno u Evropi posle drugog svjetskog rata“, poručuje Milivojević.
Vučić je otkrio i tajnu povjerenja koje je stekao u Briselu.
„Znate, često nam postavljaju pitanje kako smo uspjeli da ubijedimo Brisel da smo se promenili. Odgovor je veoma jednostavan – iskrenošću. Jer, šta god o meni mislili, uveren sam da, dok me slušate, verujete da govorim ono što mislim. To su prepoznali i ljudi u Briselu i strani ambasadori“, istakao je Vučić.
