Tako ni Radulović nije uspio da 'prebaci' famozne tri godine, koliko su našu selekciju vodili Zoran Filipović i Ljubiša Tumbaković, dok su 'sokole' još kraće vodili Zlatko Kranjčar i Faruk Hadzibegić.
Neprikosnoven tako i dalje ostaje Branko Brnović sa četiri godine staža i 34 utakmice.
Preuzevši od Hadzibegića tim koji je izborio nastup u B diviziji Lige nacija, Radulovićev angažman počeo je u kvalifikacijama za Mundijal u Kataru. U teškoj se grupi objektivno i nije mogao očekivati plasman, no dvije su utakmice tada zbilja vratile vjeru u nacionalni tim - ona u Istanbulu protiv Turske (2:2), te antologijski povratak protiv Holandije pod Goricom (2:2).
Ako za čim imamo žaliti iz Radulovićevog mandata - to je propuštena šansa da osvojimo drugo mjesto u grupi Lige nacija. Da smo uspjeli u tome, sada bismo se polako pripremali za baraž za Euro, a i Radulovićev bi mandat vjerovatno bio duži.
No, opstanak u B diviziji Lige nacija bio je sve osim neuspjeha, a meč protiv Rumunije u Bukureštu bio je i najmoćnije izdanje Crne Gore tokom niza posljednjih godina.
Sjećanje na najskorije kvalifikacije za Euro još je svježe. Oscilirali smo. Ali oscilirali su i svi u našoj grupi, koja je bila jako čudna - taman kad bismo pomislili kako nemamo šanse, ona bi se iznova pojavila i euforija bi samo rasla. Davali smo i primali ključne golove duboko u nadoknadi, imali smo Mađarsku pod Goricom, a u posljednjoj rundi smo povremeno, na virtuelnoj tabeli, bili u zoni plasmana...
Miodrag Radulović, prije svega, ostavlja iza sebe tim u koji se vjeruje. A to nije uspijevao da učini baš svaki selektor.
Taj tim i dalje počiva na ‘vječitim’ Jovetiću i Saviću, koji i dalje dominiraju na terenu, ali i na imenima koja su do prije koju godinu bila poznata isključivo ljubiteljima domaće lige, poput Camaja ili Krstovića.
U samoj završnici mandata, Radulović je konačno pozvao i nekoliko debitanata koji zaista vrijede. Ipak, dio javnosti nije time bio zadovoljan jer je opšti utisak bio da su neki poziv zasluživali koju godinu ranije – očigledan primjer je Еdvin Kuč. No, isto tako, dobili smo Slobodana Rubežića, koji je upravo u Budimpešti pokazao kakvim potencijalom raspolaže.
Pokušao je Radulović i da ukaže šansu Viktoru Đukanoviću, za kojeg se sa pravom vjeruje kako je budućnost našeg napada, dok iščekujemo i kako će dalje teći karijera mladog Vasilija Adžića…
5Samim pristupom, Radulović je djelovao stabilno i onda kada je bio izložen kritikama kojih kod nas nikad ne fali. Ni u momentima kada smo postizali izvrsne rezultate nije se odavao euforiji. Izuzev situacije sa Lazarom Carevićem, koji je zamjerio selektoru što nije stao iza njega kada je imao mimoilaženja sa navijačima, Radulović nije bio poznat po bilo kakvim skandaloznijim momentima.
I na kraju, dosadašnji selektor još jedan je od onih koji jesu pozitivno uticali na kult reprezentacije, koji je u jednom momentu, najblaže rečeno, bio poljuljan. Jer, nije baš tako davno bio jedan kvalifikacioni ciklus koji je Crna Gora završila bez jedne jedine pobjede…
