Naizgled ‘obični’ protesti zbog rasta cijena nafte doveli su do mučnih noći tokom kojih snage bezbjednosti nemilice ubijaju desetine demonstranata, a oni odgovaraju obezglavljivanjem policijaca. Broj mrtvih još je teško precizno utvrditi, a zatvori u eks-sovjetskoj državi su puni – u njima su hiljade demonstranata.
Niko sa sigurnošću ne zna šta se uopšte dešava ovih dana po kazahstanskim gradovima kada padne noć, a znatnom dijelu stanovništva pritom je isključen i internet.
Rusi stigli da zavedu red
Protesti su doveli do pada Vlade, uhapšen je i doskorašnji šef obavještajnih službi, a u Kazahstan su, očekivano, ušle i ruske trupe. Vojnici iz susjedstva stigli su kako bi ugušili bunt građana, a na poziv kazahstanskog predsjednika Kasima Žomarta Tokajeva.
Uz Ruse, u Kazahstan su došli i vojnici iz Bjelorusije, Jermenije, Tadžikistana i Kirgizije, i to kao mirovna misija bloka ODKB, koji predvodi zvanična Moskva.
Sve to budno prati i predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je u stalnom kontaktu sa Tokajevim, koji mu je u posljednjem razgovoru ustvrdio kako dolazi do stabilizacije stanja.
Zašto je došlo do protesta?
Kada se govori o Kazahstanu i gorivu, najprije je važno znati kako slabije platežno stanovništvo uglavnom koristi propan i butan. Upravo cijene tih derivata, nakon odluke Vlade, po Novoj godini dvostruko su skočile. Bio je to okidač da ljudi izađu na ulice.
Nezadovoljni građani pritom su pominjali i kako im je dosta svega ostalog – a najprije korupcije i nemaštine – pri čemu su posebno ugroženi bili oni iz unutrašnjosti. A to je gotovo polovina populacije Kazahstana, koja živi u ne baš sjajnim uslovima.
Sve je to kulminiralo krvavim protestima, za koje je vlast znala optužiti strane centre moći, a koji su – po svemu sudeći – dobro došli Tokajevu, koji je tokom ove sedmice napravio niz čistki u bezbjednosnom sektoru.
Veliko bogatstvo i vladar iz sjenke
No, ko bolje poznaje stanje u Kazahstanu, takođe mu je jasno i kako iza vlasti i danas iz sjenke čvrsto stoji Nursultan Nazarbajev. Čuveni lider Kazahstana, koji je državom vladao tri decenije, a po kojem se danas zove i prijestonica države (prethodno Astana), pritom nije izustio u javnosti ni riječ otkad su počeli protesti.
Premda je dio auditorijuma sliku o Kazahstanu vjerovatno ‘sticao’ kroz filmove Saše Koena, treba pomenuti i kako je riječ o strateški i ekonomski izuzetno važnom podneblju. Smještena između Rusije i Kine, to je ekonomski najmoćnija država u centralnoj Aziji, pri čemu su od sticanja nezavisnosti u nju uložene stotine miliona eura.
Dovoljno je dodati još i to da je Kazahstan najveći svjetski proizvođač uranijuma, ali i da je među 10 država sa najvećim izvozom nafte ili proizvodnjom uglja. Uz sve, riječ je i o državi kroz koju prolaze brojni transportni koridori od Kine ka Evropi.
Mnogi će se, stoga, opravdano upitati kako je takva država došla do aktuelnog stanja? Odgovor najprije leži u neravnopravnoj raspodjeli bogatstva. Izuzetno mali procenat populacije je ekstremno bogat. Ostali su u najboljem slučaju srednji sloj, no većina živi u siromaštvu ili ispod granice.
