Kongres Socijalističke narodne partije zakazan za 19. i 20. novembar otkloniće dilemu koja već duže postoji iza partijskih kulisa, a odnedavno je postala javna stvar: da li će najjača opoziciona partija poći putem moderne socijaldemokratske partije, stranke utemeljene u Crnoj Gori ili će skrenuti udesno na političkoj mapi i postati još jedna konzervativna stranka koja povremeno šuruje sa nacionalističkim ekstremima.
Opredjeljenje prema članstvu u NATO i saradnji sa Demokratskom partijom socijalista i Socijaldemokratskom partijom daće odgovor na ključno pitanje - kuda ide SNP?
Pitanje koalicije sa DPS-om: Nacrtom novog programa koji je uradila radna grupa na čelu sa Aleksandrom Damjanovićem, prema pouzdanim saznanjima Portal Analitika, ostavljena su otvorena vrata za saradnju sa svim strankama u Crnoj Gori, ne isključujući ni eventualnu saradnju sa DPS-om. Naime, načelno je navedeno da će SNP insistirati na najširem političkom konzenzusu kada su u pitanju društvena, politička i razvojna pitanja Crne Gore, što može da se tumači kao najava da se u startu ne odbacuje koalicija sa DPS-om i SDP-om.
Osim toga, u programu SNP nije eksplicitno, izrekom, neznačeno da se najjača opoziciona partija protivi eventualnom članstvu Crne Gore u NATO.
Radni dokument koji je podijeljen članovima Glavnog odbora tek treba da prođe raspravu u stranačkoj bazi, ali kako sada stvari stoje, postoje veliki izgledi da će se pomenute dvije odredbe - i pored protivljenja jednog dijela partijskih funkcionera - naći u novom programu SNP-a.
Prema pouzdanim informacijama Portal Analitika, partijska Radna grupa koju su činili Aleksandar Damjanović, Miomir Vojinović, Obrad Gojković i Dobrica Šljivančanin je obišla sve opštinske organizacije i većinu mjesnih odbora u Podgorici, čime su zvanično počele stranačke konsultacije u vezi budućeg programa stranke. Za sada nije poznato kakve su reakcije šireg članstva na predložena programska opredjeljenja SNP-a.
Ono što nije tajna: u najužem rukovodstvu partije postoje ozbiljna neslaganja kada je u pitanju otvaranje mostova saradnje sa svim partijama ne isključujuči ni DPS-om. To nijesu tek prolazni nesporazumi nego ozbiljna komešanja u vrhu koja prijete da ugroze jedinstvo SNP-a na predstojećem kongresu.
Najuporniji protivnik bilo kakve i pomisli na saradnu sa DPS-om je bivši lider i poslanik SNP-a Predrag Bulatović, koji ima veliki uticaj u svim partijskim organima. Iza Bulatovića stoje moćni odbori unutar partije poput podgoričkog i onih sa sjevera Crne Gore. Izgleda da se, iza javne scene, polako zahuktavaju stvari.
Intrigantan nastup Bulatovića: O tome ima nekih i javnih naznaka. Dan nakon što je Radna grupa za izradu novog programa i Statuta na čelu sa Aleksandrom Damjanovićem - koji slovi za umjerenu struju i za čovjeka bliskog aktuelnom predsjedniku Srđanu Miliću - završila nacrt programa, oglasio se u Vijestima lično Predrag Bulatović koji je oštro upozorio da „nema nijednog razloga'' zbog kojeg novi dokumenti te partije ne bi sadržali obavezujući stav da neće sarađivati sa DPS-om.
Time je iskusni partijski baron SNP-a jasno bacio rukavicu mladim lavovima koji su spremali program i poručio - ukoliko želite brisati eksplicitnu odredbu da nema saradnje sa DPS-om - imaćete protivinike.
Bulatovićev stav je nelogičan i nesvrsishodan, smatraju protivnici takvog programskog opredjeljenja. Protivnici Bulatovićevih „tvrdolinijaša“ smatraju da nije pametno da SNP unaprijed ''vezuje ruke'' i da se na partijskom Kongresu obavezuje – sa kim neće u koaliciju. „SNP je dugo znao što neće i tako gubio uporište u biračkom tijelu. Otkada smo pokazali šta znamo i šta hoćemo, počeli smo da rastemo, zašto bi se takva uspješnja strategija mijenjala“, kaže jedan uticajni član Glavnog odbora SNP-a, koji nije direktno involviran u pretkongresna nadgornjavanja dvije stranačke struje.
Prema informacijama Portala Analitika, fleksibilan stav SNP-a prema međustranačkoj saradnji naišao je i na dobar odjek kod međunarodnog faktora stacioniranog u Crnoj Gori. Neke zapadne vlade žele da vide SNP u nekoj od budućih vlada, kao prvi znak mijenjanja okoštale strukture vlasti u Crnoj Gori.
Članstvo u Internacionali: Priča da li saradnju sa DPS-om, a i sa SDP-om treba definisati u stranačkom programu najjače opozicione partije ima i jednu drugu, opet međunarodnu, ali širu dimenziju.
Naime, u SNP-u su svjesni činjenice da će im za punopravno članstvo u Socijalističkoj Internacionali – a dio stranačkog rukovodstva stremi učlanjenju u internacionalni pokret lijevih stranaka socijalne pravde - trebati i podrška DPS-a i SDP-a. Đukanovićeva i Krivokapićeva stranka su članice Internacionale i mogle bi posredno da blokiraju ili odgode na duže vrijeme pristup Milićeve partije toj veoma uglednoj svjetskoj organizaciji.
Da bi neka stranka socijalističke provenijencije bila u međunarodnoj javnosti prepoznata kao demokratska, članstvo u SI se nameće - prosto kao imperativ! Tu činjenicu je pravilno predvidio tim sa Aleksandrom Damjanovićem na čelu, pa se novim nacrtom programa eksplicitno navodi da partija ''treba da teži članstvu u Socijalističkoj Internacionali''.
Iskustvo iz susjedne Srbije: Mnogi će se sjetiti, kao usporedbu, da je Ivica Dačić, predsjednik nekadašnjeg Miloševićevog SPS-a u danima kade je pregovarao sa Borisom Tadićem o formiranju srpske Vlade - kao uslov tražio i dobio preporuku - Demokratske stranke za ulazak u SI. Epilog tog dogovora bio je vidljiv godinu kasnije, kada je srpski predsjednik izlobirao kod predsjednika SI, Grka Jorgosa Papandreaua, ''zeleno svjetlo'' za aplikaciju SPS-a. Od tada je i espesovce krenulo, Dačića posebno: ove je godine Ivica Dačić od ugledne nevladine organizacije dobio nagradu - ''Najevropljanin godine''!
Uprkos tim pragmatičnim razlozima, unutar SNP-a veoma je jaka struja koja se protivi i naznaci nekog približavanja sa dojučerašnjim ljudim protivnicima. Bulatovićevi argumenti za nesaradnju sa DPS-om su pozivanje na dokumenta usvojena na prošlom Kongresu, te zvanični partijski stavovi da je Vlada Crne Gore - zbog toga što je ogrezla u korupciji i organizovani kriminal - prepreka za evropske integracije i da je potrebna je „promjena aktuelne vlasti jedini uslov stvarnih promjena”.
NATO dijeli SNP: Drugo pitanje koje opasno dijeli SNP je odnos partije prema članstvu Crne Gore u NATO. Nije tajna da je Milić, odmah nakon što je izabran na čelo partije, kazao u intervjuu agenciji Mina da je ''van pameti da Crna Gora ostane van NATO, jer mi nijesmo Švajcarska”.
Taj stav je kasnije učvršćen pojedinim izjavama visokih funkcionera te partije da NATO nije više samo vojna već i politička organizacija. U nacrtu programa nije precizno definisano da li Crna Gora treba da postane članica NATO ali je navedeno da se ''razumije potreba države sa evropskim i evroatlantskim integracijama''. Prevedeno na jezik svakodnevice: SNP se neće žestoko protiviti članstvu Crne Gore u NATO!
Slučaj Pejović i Lakušić: Neće to, ipak, tako glatko ići. Prošle je sedmice kao prava politčka bomba odjeknuo zahtjev članova Izvršnog odbora SNP-a Jova Pejovića i Zoran Lakušića da njihove stranačke kolege - Dragoslav Šćekić i Aleksandar Damjanović – pod hitno podnesu ostavke na sve funkcije u stranci. Razlog: zbog toga što su „neovlašćeno i suprotno partijskoj politici” promovisali ulazak Crne Gore u NATO!
Iako je otvoreno Pejovićevo i Lakušićevo pismo medijima pratio veoma snažan pokušaj medijskog zataškavanja od same partijske centrale - gdje su se potezale čak i neke moćne beogradske veze da pritisnu neke ovdašnje medije - upada u oči da su Lakušić i Pejović uz Velizara Kaluđerovića ključni ljudi veoma moćnog podgoričkog odbora.
Obojica pripadapju ''tvrdoj struji'' bivšeg predsjednika Predraga Bulatovića koji se i sam protivi članstvu Crne Gore u NATO. Doda li se njima i Milan Knežević koji je u Zeti i pored poraza ostvario odličan rezultat - dolazi se do veoma jake struije “tvrdolinijaša” u SNP-u koja bi mogla odigrati značajnu ulogu u budućem odmjeravanju snaga na Kongresu.
Crna Gora država socijalne pravde: Ostalo je nekako u sjenci priče o saradnji sa DPS-om i NATO da su se pisci novog programa SNP-a svojski potrudili da ojačaju građansku i socijalnu profilaciju stranke.
Tako u nacrtu programa – u koji su novinari Portala Analitika imali uvid - provijava opredjeljenje da će se SNP zalagati za državu socijalne pravde. U tom smislu je naglašeno zalaganje za uvođenje progresivnog oporezivanja, naročito viška stambenog prostora čime se postiže dvostruka korist: puni budžet i prazne buđelari domačih tajkuna koji imaju hektare stambenog prostora širom Crne Gore.
Programsko opredjeljenje SNP-a - da ne zastarijevaju krivična djela iz privatizacije, kako bi se što bolje zaštitili gubitnici tranzicije - može se tumačiti kao snažan zaokret partije ka ideji socijaldemokratije. A dijelom programa - u kojem se govori o slobodi medija u Crnoj Gori - napravljen je pozitivni presedan kada su u pitanju programi političkih partija u Crnoj Gori: SNP na taj način jača demokratske temelje crnogorskog društva, promovišući slobodu medija kao temeljnu vrijednost.
Bulatović na crtu Miliću: Do razjašnjavanja mnogih pitanja ostalo je još dvadesetak dana. Sadašnja javna prepucavanja navode na zaključak da se unutar SNP-a dešavaju ozbiljna pregrupisavanja uoči Kongresa - sa krajnje (ne)izvjesnim ishodom kada je u pitanju budući program partije ali i - budući predsjednik.
Aktuelni, po svim parametrima (rast izbornog rejtinga stranke, međunarodna podrška) uspješni predsjednik Srđan Milić se još nije izjasnio da li će prihvatiti da se po drugi put kandiduje za predsjednika SNP-a. Za razliku od njega, jedan drugi ekspredsjednik je indirekno potvrdio zainteresovanost za povratk na vrh stranke. Nedavni intervju Predraga Bulatovića dnevnom listu 'Vijesti - protumačen je kao njegova, makar i indirektna, najava kandidature za novog-starog stranačkog predsjednika!
- SNP je demokratska stranka i može se ko god hoće iz članstva kandidovati za predsjednika stranke, objasnio je visoki funkcioner SNP-a moguću kandidaturu Predraga Bulatovića novinaru Portala Analitika.
Može ko hoće, no ko zaista hoće? Odgovor će se znati i prije 19. novembra i prvog dana rada kongresa Socijalističke narodne partije.
Nenad ZEČEVIĆ
