Čitajući ovih dana postove izvjesnog Jasmina Ćorovića, funkcionera Bošnjačke stranke koja ovih dana kao dio četničke vlade zida spomenik Amfilohiju Radoviću, ne može insan a da ne prizove onu narodnu - ko o čemu, predstavnica najstarijeg zanata o poštenju. Nesposoban da odgovori makar na jednu od teza iz tekstova Adnana Čirgića u kojima se beskompromisno, kako smo od njega navikli bez obzira na to s kim polemiše, razobličava svo licemjerje politike stranke koja je atribut Bošnjačka s dignitetom nosila samo dok ju je vodio časni Rafet Husović, Ćorović poseže za pričom o slobodi i repertoarom najogavnijih uvreda, nedostojnih javne polemike. Umjesto komentarisanja njegovih bljuvotina, valjalo bi ga podśetiti na nekoliko pitanja o kojima je pisao Čirgić.
1. Je li BS dio vlade koja je donijela odluku o podizanju spomenika osobi koja je muslimane nazivala lažnim ljudima lažne vjere, osobi koja je "u svojim njedrima" čuvala Radovana Karadžića i Ratka Mladića i da ne nabrajam dalje? Spomenik takvoj osobi biće zadužbina upravo ovog BS-a kojem su fotelje iznad nacionalnog interesa.
2. Je li BS dio koalicije na vlasti na čijem je čelu čovjek koji se nikad nije odrekao titule četničkog vojvode, koji je prije svega nekoliko mjeseci u Beogradu manji entitet BiH nazvao srpskom državom, čiji su poslanici u Skupštini Crne Gore (a neki od njih danas su i ministri u istoj vladi u kojoj je BS) iz klasičnih šovinističkih pobuda nijekali pravo Bošnjacima da budu dio vlade (još prije svega godinu dana), osobe koja bez zazora najavljuje realizaciju stare ideje čije su najveće žrtve bili upravo Bošnjaci 90-ih i sl.?
Eto za početak samo dva pitanja za razmišljanje ne neukom telalu Ćoroviću, nego građanima koji možda još imaju dileme po pitanju koja je uloga BS u novoj operaciji Srpskog sveta. A Mandićeva posluga iz BS-a neka se ne zavarava da će spomenik Amfilohiju biti posljednje javno poniženje za one koji su izdali i svoj narod i svoju državu.
Ćoroviću, naravno, niko ne brani da svoju ogavnu kolaboraciju naziva kako mu drago, niti da od svojeg korita pravi begovat. A da mu je korito trajna fascinacija, svjedoče i asocijacije iz registra stočarske terminologije koje su mu "proletele" kroz onaj promajni prostor između ušiju. Samo neka u svoj klijentelistički brlog zakolčen oborom posljednjeg utočišta hulja ne uvlači ljude koji su danas društveni simbol slobode i nezavisnosti.
7
