„Kad god vidim da se neko busa u ruske zastave i nosi ih po ulicama za mene je to izdajnik. Kada vidimo da neko proslavlja pobjedu svoga kandidata sa ruskim zastavama to znači da je ta zemlja okupirana i da više nema autohtonih građana zemlje kao većine već da su oni manjina“, istakao je Stojković.
Naglašava da postoje dvije vrste Srba.
„Postoje Srbi koji su Srbi, a postoje Srbi koji žele biti Rusi. Ovi Srbi koji su Srbi gledaju svoja posla, imaju svoje porodice, grade svoje karijere, grade svoju državu i ne upliću se u poslove drugih država niti imaju ambicije da vladaju drugim narodima. Ovi drugi Srbi koji žele da budu Rusi oni se ponašaju kao Rusi. Oni imaju ambiciju da upadaju u druge države, da intervenišu u tuđim izborima, da mijenjaju način kako se druge države ponašaju, da vladaju drugim državama“, istakao je Stojković.
Proslava pobjede Jakova Milatovića sa državnim zastavama Srbije i Rusije, šovinističkim pjesmama i uzdignuta tri prsta, ne iznenađuje zato što gro birača zbog kojih je on danas predsjednik, pripada tom ideološkom kodu, dominantno DF-u i Demokratama, i veliki broj glasača Pokreta Evropa sad je na toj proruskoj i prosrpskoj liniji, ocijenio je saradnik na Univerzitetu Crne Gore Danilo Kalezić.
Dio glasača, kako dodaje, kao i drugi dio javnosti istrajan je da živi u neko vrsti zablude.
“Smatraju da je mladost i eventualno obrazovanje na Zapadu, dovoljan garant progresivnosti i prozapadnog opredjeljenja i orjentacije. Upravo na ovom primjeru vidimo suprotno-radi se o klerikalnoj, konzervativnoj, prosrpskoj političkoj opciji, koja je na ovim izborima trijumfovala i priredila slavlje u koordinatama koje im pripadaju, uz zastave Srbije, Rusje i tzv. zastave Kraljevine Crne Gore koje to nijesu”, objašnjava Kalezić.
Smatra da je Milatovićeva reakcija nakon slavlja, da on nije vidio te zastave, manipulacija koja mu ne služi na čast.
Doživljaj proslave u noći pobjede Jakova Milatovića iliti prosrpskih snaga je podsjetio na 1918. i okupaciju Crne Gore, i to je bio cilj pojavljivanja mladića u srpskoj vojnoj odori, što je totemistički simbol, smatra novinar i kolumnista Dragan Bursać.
S druge strane, kako ističe, imamo ciničnu izjavu Milatovića koji kaže da svako vidi onu zastavu koju hoće da vidi.
“Neko treba da kaže gospodinu Milatoviću da on nije više portparol bilo čega već predsjednik još uvijek građanske države Crne Gore, i još uvijek svih građana Crne Gore, osim ako on ne misli drugačije”, naglašava Bursać.
Ističe da je to slavlje bilo pik, odnosno završna scena onoga što je počelo 30. avgusta 2020., a to je da i na mjesto titulara, tj. predsjednika građanske Crne Gore dođe čovjek koji je vojnik srpskog sveta.
“Koliko god se ta neka lajt struja trudila da objasni da ne služe srpskom svetu, oni jesu njihovi vojnici i dužni su srpskom svetu i Crkvi Srbije, partijama i čitavom establišmentu i rusofiliji, i oni će sve to morati da vrate”, naglašava Bursać.
Dodaje da je ta noć pokazala dvije stvari: pokoravanje Crne Gore, te prirodu i karakter vlasti i vladavine koje nas očekuje od Pokreta Evropa sad i Jakova Milatovića, koji je, kako ističe, spletom čudnih okolnosti postao njen eksponent.
Komentari ()
