Objašnjava da je pubertet prelazno razdoblje od dječjeg do odraslog uzrasta. Počinje pojavom prvih sekundarnih polnih obilježja, a završava se polnom zrelošću koja nastupa kao posljedica intenzivnih hormonskih promjena. Djevojčice i dječaci ne ulaze u pubertet istovremeno - djevojčice između devete i jedanaeste, a dječaci jednu do dvije godine kasnije. Rani pubertet se kod djevojčica javlja prije osme, a kod dječaka prije devete godine.
Pedijatrica Janković kaže da se roditeljima savjetuje da vode računa o zdravoj ishrani svoje djece. To podrazumijeva izostanak slatkiša, grickalica, sokova i gaziranih pića, uz adekvatnu fizičku aktivnost. Ističe da se obično smatra da meso od tovljenih životinja može imati uticaja na ovu pojavu, ali je iz naučnih krugova to ipak demantovano.
"Neka istraživanja pokazuju da bi mogli štetno uticati organofosforni pesticidi i fitoestrogeni", rekla je pedijatrica.
Roditeljima se savjetuje da vode djecu na redovne sistematske preglede kod pedijatra kako bi se na vrijeme uočili znaci ranog puberteta. Nakon toga se dijete upućuje na supspecijalistički pregled endokrinologa. Dijete se zbog ranog puberteta, jer se razlikuje od svojih vršnjaka, može osjećati zbunjeno i emocionalno labilno, zato roditelj treba da pruži razumijevanje, toplinu i podršku ili eventualno psihološku pomoć, poručuje dr Janković.
Kriza identiteta
Psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić kaže da u psihološkom smislu rani pubertet utiče na pojavu krize identiteta nastalu zbog nagle i neočekivano izmijenjene fizionomije, kao i bujnosti i intenziteta emocija koje prevladavaju moć racionalnog kognitivnog rezonovanja.
Kaže da kod djevojčica rast grudi i pubična maljavost je prvi vidljivi simptom koji napravi problem u doživljaju sebe.
"Dok kod dječaka pored polnog sazrijevanja imamo i spermatogenezu koja zna napraviti komplikacije neželjenih trudnoća ukoliko dječak počne biti polno aktivan, što moja praksa često vidi, jer naša kultura podstiče, ili da kažem blaže, ne sprečava ranu polnu aktivaciju dječaka", kaže Stupar-Đurišić.
Dodaje da u praksi povremeno imaju slučajeve kojima je dijagnostikovan rani pubertet. Ulazak u seksualnost i istraživanje sopstvene seksualnosti veoma je dinamičan proces i u psihološkom smislu može biti veoma izazovan te praviti probleme, navodi oni.
"Djeca sa takvim problemom imaju poteškoća da se fokusiraju na neke druge teme osim fizičkog izgleda kako sebe tako neke svoje eventualne simpatije o kojoj intenzivno razmišljaju. Nezreli da se sa hormonskim i tjelesnim promjenama kvalitetno nose česti su emocionalni ispadi i neuravnoteženosti kao i socijalno teža uklopljivost sa vršnjacima", rekla je psihološkinja.
Sporan erotizovani sadržaj
Roditelji se, prema njenim riječima, suočavaju sa tim da su mediji veoma jako podsticajno sredstvo za razvijanje erotičnosti.
Kaže da nedostatak kvalitetnog vremena, koje bi provodili sa svojom djecom, omogućava da njihova savjetodavna riječ nema snagu da zaustavi dječju radoznalost koja, pored toga što je rano pod hormonskim uticajem, još je ohrabrena necenzurisanim erotizovanim sadržajima. Time su svakodnevno i na sve strane izložena sva djeca, pa i ona koja imaju problem sa ranim ulaskom u pubertet.
"Veliki broj djece će vam uvijek reći da su oni samo htjeli da probaju i da im se sve to čini veoma zanimljivim", kaže Stupar-Đurišić.
Ima naravno i onih, dodaje ona, koji su veoma uplašeni od svega što im se dešava, te u tom slučaju moguće opasnosti po njih su mnogo manje i psihologija može mnogo više da im pomogne u razvijanju emocionalne zrelosti.
"Ali i sposobnosti odlaganja nagona do mometa potpune spremnosti za uživanje u onome što je potpuno prirodno, a i veoma zdravo ako je u vrijeme kada je osoba zrela", kaže Stupar-Đurišić.
Preporučuje da djecu treba učiti umjerenostima. Od malena, pa dokle god imate priliku da utičete na dijete, valja ih učiti da danas nije samo danas nego da će i sjutra biti danas, te da ima dovljno vremena da iskuse u životu sve ono što žele, rekla je ona.
"Ako ih od malena učimo umjerenosti u jelu, piću, dokolici ali i učenju i fizičkim aktivnostima imamo veliku šansu da kada nastupi pubertet, pa i ako je rani, oni već imaju neke vještine izgrađene da pokušaju odložiti neka zadovoljstva za koja možda tjelesno jesu spremni ali emocionalno najvjerovatnije nijesu. Moramo djecu učiti u erotskom smislu neophodnosti apstinencije u periodu do 18. godine minimum jer time osiguravamo da emocionalni status djeteta bude mnogo bliže emocionalnom statusu odrasle osobe (mada je i to upitno). Odrasla osoba može kvalitetno da se susretne sa svim izazovima koje seksualnost donosi i roditeljska aktivnost treba biti usmjerena ka podsticanju emocionalnog razvoja dok koče erotizaciju tjelesnog razvoja", zaključuje Stupar-Đurišić.
Ostavljaju utisak da su zrelija
Stupar-Đurišić kaže da ne vjeruje da ima puno djece koja se srijeću sa ovim problemom, ali ima utisak da ima dosta djece koja, pod uticajem neke moderne kulture ponašanja i oblačenja, erotizuju, odnosno prenaglašavaju, svoje tjelesne karakteristike.
"Ostavljaju utisak da su polno ali i emocionalno veoma zreli što, naravno, nije tačno, te su često u problemima koji, između ostalog, zahtijevaju i tretman kod psihologa", rekla je ona.
