Da zaista živimo u šugavo vrijeme, to smo shvatili već odavno, percipirajući figurativno savremeni trenutak, ali da možete u 21. vijeku biti zahvaćeni ovim visokozaraznim stanjem i doslovno, možde nijeste ni pomišljali.
Izazivač je grinja a incidenca je visoka u nerazvijenim i zemljama u razvoju. Mjesta prenošenja ove zaraze su sportske svlačionice i zajednički smještaj, između ostalog. Veliki je broj porodica, čija je posjeta dermatologu uzrokovana ovom kožnom bolešću. Po mogućstvu sve se odvija incognito, jer je pomenuta etiketa kontaminatorni indikator stanja asocijalnosti, u koje se lako može zapasti, u namjeri poštede svog okruženja.
Elem, ne fale nam izgovori za ograničenje kretanja, a dermatološke službe se ne bave poslom sprječavanja zaraze na mjestima kontaminacije. Potpomažu apriori potrebu za tajnošću identiteta zaraženog, na to se barem može računati.
Prvim dolaskom u državnu zdravstvenu ustanovu, prolazite prvo kroz mikroskop nepovjerenja da ste potencijalni kovid pacijent. Ukoliko se pojavite u popodnevnim satima, u nekim opštinama čekate na kovid test sljedećeg jutra, a nadležna kovid služba vas na licu mjesta opskrbljuje terapijom, zlu ne trebalo.
Naime sve bolesti imaju zajednički imenitelj, pa tek oslobođeni od evidencije kuge 21. vijeka, možete pristupiti liječenju bolesti ante covidum, u ovom slučaju predratne i ratne zaraze usljed manjka adekvatnog stepena kolektivne higijene.
Živimo u vrijeme prije i poslije pošasti, prije i poslije litija, kao velikih procesija-protesta protiv stvarnosti kontaminirane hipokrizijom, nepotizmom i korupcijom.
Novi dan je stari dan sa dobro poznatim nacionalističkim punktovima urednog razvrstavanja specimena. U slučaju opiranja konstatuje se poremećaj, pa je moguće dobiti i dijagnozu ustašluka, kao velikog “kroato nestašluka”.
Stvarnost nam je zatrpana poćiriličenim i nepotistički pročišćenim institucijama sistema, čiji službenici ne poznaju zakon o tajnosti informacija, sa kojima dolaze u posjed na radnom mjestu, pa tako izlazak u grad i virtuelnu pjacu postaje izgovor za veliko kuloarsko pražnjenje na temu nedostatka kompetencija antilitijske vlasti.
Postlitijska vladavina prava na besprizorno diskreditovanje prethodnika ćiriličnim pismom, karikaturalna je naročito u transkripciji riječi engleskog porijekla, pa čini da zaboravimo na latinicu, ili da je smatramo kontaminiranim pismom, zamišljajući scenario otrovanog alfabeta, od čijeg se dodira umire u najstrašnijim mukama.
Na pomisao čistog zraka u oblasti Nacionalnog parka, dok turistima, kao skoro jedinim konzumentima ove poslastice objašnjavate prednosti mjesta van domašaja masovnog turizma, odjednom vas demantuje sopstvena stvarnost u vidu kolone Дћипoba (jeeps), koji dovode turiste sa kruzera.
Iznevjerenih očekivanja i sa upitnošću oko statusa Nacionalnog parka nabasasmo na pендћерe (rangers), šumske zasjedne naplaćivače taksi, koji otvaraju diskusiju o nužnosti tarifiranja u prisustvu turista, a u maniru javnog ražalovanja ambasadora crnogorske kulture, omiljenog etiketiranja vodiča.
Ima nas koji bismo incognito status u vlastitoj zemlji, dok preko noći sijedimo od šoka zbog loše postavljenih dijagnoza kod “bradatih ljekara sa kupljenim diplomama“.
