Slika govori više od hiljadu riječi, što i nije neka utjeha za sastojine smrče u najmlađem crnogorskom nacionalnom parku. Uporedne fotografije od prošle i ove jeseni svjedoče da se u Prokletijama debelo zakasnilo sa reakcijom i konkretnim rješenjem za uznapredovalo sušenje vrste četinara posebno ranjive na povećanje brojnosti potkornjaka.
Kada stablima smrče, osjetljivim na klimatske promjene, fali voda, ona ne uspijevaju da se odbrane od napada smrčinog potkornjaka, vrste insekta koja se hrani drvetom i uobičajeni je činilac eko-sistema, a tek u uslovima poremećene prirodne ravnoteže postaje primarni uzročnik sušenja i propadanja stabala.
Feromonske klopke postavljene proljetos širom Prokletija, kao jedna od mjera u sklopu realizacije Akcionog plana za sukcesivno uklanjanje suvih stabala, usvojenog u novembru prošle godine, potvrdile su brojnost najezde ove vrste insekta.
I pored nadanja, iluzorno je bilo očekivati da će 160 trapula sa hemijskom zamkom koja privlači ove insekte biti dovoljno da na površini većoj od 16.000 hektara suzbije dva ključna udara potkornjaka, s proljeća i sredinom ljeta. Uostalom, klopke su odličan alat u monitoringu, ali njihov domet u smanjenju brojnosti populacije insekata je ograničen i veoma limitiran bez pratećih mjera poput sanitarne sječe, koja izostaje već godinama jer za nju, parlamentarnim rječnikom rečeno, nema kvoruma među nadležnim institucijama.
Loše, još lošije...
Ključne uporedne fotografije u opisu teksta, napravljene na istim planinskim lokacijama u razmaku od 360 dana, jasno prikazuju do koje je mjere ugroženo zdravlje šuma smrče u Nacionalnom parku Prokletije.
Na oba kadra, iz oktobra prošle i ove godine, uočavaju se ogoljena stabla, ogrnuta sivim tonovima, koja stoje poput duhova, jer su mrtva već nekoliko godina.
Pored njih se ove jeseni uočavaju krošnje odjenute u oker i braon tonove, koje podsjećaju iz daljine na listopadne šume. Zapravo su to smrče koje su lani poklekle, a njihovo zdravstveno stanje se tek ove jeseni manifestuje poput printa u pejzažu. Za godinu-dvije i one će utonuti u sivilo.
Upoređenjem fotografija može se vidjeti da su prošlogodišnja zelena stabla ove jeseni sasvim požutjela. To ukazuje na realnu prognozu da će mnoge smrče koje su na ovogodišnjim snimcima naoko još zelene dogodine promijeniti boju i dopisati još koji kvadrat pustog tla u šumi duhova.
Ovakve kadrove ćete pronaći širom Prokletija. Radi vjerodostojnosti i poređenja stanja, ekipa Pobjede je išla istim tragom koji smo prošli 29. oktobra 2023. godine, a zapažanja sa terena prenijeli u tekstu „Mjesto gdje je vrag odnio šumu“, objavljenom 5. novembra prošle godine.
Koristeći pogodne vremenske prilike, ove godine smo teren obišli šest dana ranije, dakle 23. oktobra: od Kofiljače sa čijeg prevoja pogled seže do Babinog polja i bližeg Treskavca. Dalje smo nastavili preko Đuričanke, pokraj Karaljopinog katuna, posvjedočili kakvo je stanje na Vragonosu i Treskavcu, nastavili do Hotskog brda sa kojeg se pogled pruža na Košuticu i bliži Horalac. Na toj lokaciji, po gruboj procjeni, 60 odsto šume, uključujući i stabla ne starija od 10-15 godina, sasvim je suvo, u početnoj fazi sušenja, ili sa naznakama ovogodišnje infestacije potkornjakom.
Od redovnog do vanrednog stanja
Potkornjak radi ono što mu je priroda odredila – probija koru drveta, pod njom dubi „tunele“ i polaže jaja za nove generacije koje se u stadijumu larve zadržavaju u tijelu domaćina, a nakon metamorfoze rašire krila i odlete na – sljedeće stablo.
U normalnim klimatskim uslovima potkornjaci su regulatori gustine šume i neizostavni dio šumskog eko-sistema i hranidbenog lanca budući da su i sami na meniju drugih insekata ili ptica.
Kada je stanje redovno, zdrave i jake smrče zadrže glavninu napada, imaju dovoljno smole da zatvore ulazne rane i eliminišu sitne osmozube ili šestozube osvajače.
U vrijeme suša, kakve su sve češće u visokim planinama, smrča kao vrsta crnogoričnog drveća koja voli sjenovita i vlažna staništa (Prokletije su njen krajnji južni areal rasprostranjenosti) plitkim tanjirastim korijenom ne može da dopre do vode. Fiziološki slabi i teško može da se izbori sa potkornjacima.
Nepodijeljena je ocjena stručnjaka da u takvim uslovima samo sanitarna sječa sprovedena uz vojničku disciplinu i temeljnu higijenu i šumski red može da zaustavi progresiju sušenja. Takve mjere praktikuju pojedini nacionalni parkovi, počev od Tare u susjednoj Srbiji do Nacionalnog parka Gorče u Poljskoj, koji u svojim granicama ima staništa krupnih zvijeri i zone sa Natura 2000 staništima.
Kod nas takve mjere nijesu sprovođene proteklih deceniju, nije bilo redovne interencije na terenu, budući da se šumarska struka i zaštitari prirode ne mogu dogovoriti koji zakoni i čije ingerencije važe na prostoru zaštićenih područja.
To za posljedicu ima progresiju problema uprkos usvojenim rješenjima nekadašnje Uprave za inspekcijske poslove, prema kojima je bilo nužno sprovesti sječu i čišćenje. I tako se treću sezonu već tapka u mjestu.
Za to vrijeme potkornjak ima komociju da nastavi svoj posao.
Da li je već kasno
Nekada zadužen za nadzor i primjenu adekvatnih mjera i u reonu zaštićenog područja nacionalnog parka, šumarski inspektor Hakija Jasavić ističe da je u aprilu prošle godine, sve su prilike, prošao „zadnji voz“ za konkretne korake.
On je tada naredio sprovođenje sanitarne sječe, ali se zbog različitog stava institucija i drugačijeg pogleda na to pitanje koji je zastupala Agencija za zaštitu prirode, sječa nije nikada dogodila.
Uporedo je zbog svojih stavova trpio kritike javnosti, optuživan da radi u korist drvoprerađivača...
- Kako tada, tako i danas zastupam isti stav, iako sam još ljetos na zahtjev uprave Nacionalnih parkova „sklonjen“ iz Uprave za inspekcijske poslove sa konkretnog predmeta. Svoje sam rekao, ukazivao na vrijeme, obrazlagao što će se dogoditi... Zapravo, radio sam ono što mi je propisivao Zakon o šumama, koji nalaže sprovođenje sanitarnih mjera kada se pojave bolesti ili šumi prijeti druga opasnost, poput požara. Jedan takav požar prije 20 godina ogolio je Treskavac na kojem do danas četinari nijesu nikli – navodi Jasavić u izjavi za Pobjedu.
Pod pritiskom njegovih krivičnih prijava formiran je i predmet u tužilaštvu. Jasavić je pokrenuo pitanje odgovornosti EPA i Nacionalnih parkova za nastalu ekološku i ekonomsku štetu zbog širenja potkornjaka.
Ovi insekti su u pogodnim temperaturnim uslovima nastavili da buše stabla, ali do danas nije poznato niti je makar zvanično objelodanjeno da li je tužilaštvo na tragu kraja izviđaju.
Jasavićeva prijava ubrzala je usvajanje Akcionog plana za sukcesivno uklanjanje suvih stabala, kojim su propisane konkretne mjere, od popisa stanja, monitoringa razvoja potkornjaka do eventualne sanitarne sječe. Ipak, kako je proljetos najavljeno iz Agencije za zaštitu prirode, sječe neće biti u kalendarskoj 2024. godini, dok se ne uradi presjek stanja i procijeni efekat postavljanja feromonskih klopki na području Prokletija.
Stradaju „čiste“ šume
Prema podacima koje je Pobjeda ljetos objavila u analizi „Jedina sječa koja bi mogla da spasi šumu“ sastojine smrče, prema dostupnim podacima, čine polovinu ukupne biomase četinara, odnosno polovinu svih drveća u Crnoj Gori.
U tekstu je ukazano da bi dalja njihova degradacija imala značajne ekonomske, ali prije svega negativne ekološke posljedice koje bi se manifestovale ne samo kroz promjene u izgledu predjela ili vrste vegetacije, već i na ukupan biodiverzitet, ali i stanje tla i izdašnost izvora.
Trend rasta globalnih temperatura koji bilježe sve relevantne meteorološke institucije na planeti mogao bi, ukoliko izostanu konkretne, pravovremene i dugoročno projektovane mjere, da u Crnoj Gori dovede do ekspanzije sušenja smrče - vrste četinara posebno osjetljive na periode dugotrajne hidrološke suše.
Problem Prokletija su čiste sastojine smrče, veliki kompleksi na kojima raste samo ta vrsta, pa se onda smrčin potkronjak lako i bez problema u pogodnim uslovima širi. Svjedoče o tome i fotografije koje jasno ukazuju da se stabla suše, a zeleni pokrivač prepušta mjesto drugim tonovima...
Strahujemo kako će isti pejzaž izgledati u oktobru iduće godine, kada ista ekipa, ako svi budemo zdravo, ponovo obiđe tačke sa kojih su zabilježeni kadrovi sa Prokletija.
Jedno je sigurno - ovim tempom šuma smrče zdrava biti neće!
(Ne)opravdanost sanitarne sječe
Iako je kao obaveznu mjeru predviđaju i domaće pozitivne norme čak i u strogo zaštićenim područjima, sanitarna sječa bila je predmet intenzivne polemike prošle godine.
Suprotstavljena stajališta zauzimali su biolozi, ekološki aktivisti i stručnjaci šumarske struke, dok Agencija za zaštitu prirode (EPA) balansira i insistira na temeljnim analizama i sukcesivnim koracima tek nakon što se krajem 2024. godine svedu rezultati monitoringa i mapiranja žarišta.
- Potkornjaci se razvijaju velikom progresijom, a tim tempom se minulih nekoliko godina povećavao i broj suvih stabala smrče na području Prokletija. Prije nego sam ljetos sklonjen sa slučaja, predlagao sam Upravi za inspekcijske poslove da se zatraži od Ministarstva poljoprivrede proglašavanje epidemije potkornjaka. Žao mi je što se događa, žao mi je što u cijeloj priči struka ne preuzima odgovornost za poteze, već povlađuje široj javnosti koja nije dovoljno upoznata sa problemom, niti može da pojmi kakve posljedice će proisteći iz nereagovanja – kazao je šumarski inspektor Hakija Jasavić.
Podsjeća da je područje Nacionalnog parka Prokletije do prije 15 godina bila zona ekonomskog gazdovanja šumama.
U sklopu toga, kako kaže, sprovođena je i sanitarna sječa, a redovna sječa odvijala se po odjeljenjima koja bi etapno bila eksploatisana, a onda ostavljana da se šuma izmladi.
To, dakle, nije zona prastare, netaknute šume, već sastojina koju je čovjek oblikovao minulih decenija. Intervencije su sprovođene nakon jakih zima kada bi se s proljeća uklanjala stabla izvaljena od snijega i vjetra. Čišćenje šume pogodovalo je uklanjanju materijala za prenamnožavanje potkornjaka i otvaralo sklop za razvoj mladih jedinki smrče koja se prirodno samoobnavlja – kaže Jasavić.
Prema njegovim riječima, trenutno je situacija jako loša, jer šestozubni potkornjak napada i mlada stabla, a uporedo je evidentiran i na izdancima molike.
- Bio bi red da biolozi, ekolozi i svi koji su bili protiv sanitarne sječe preuzmu inicijativu i ponude rješenja za problem. Interesuje me koja je njihova vizija, a da Prokletije ne ostanu bez šume – ističe Jasavić.
