“Je li čovjek dar od Boga? Nije. Ako je žena dar od Boga, kome je dar od Boga? Čovjeku. Znači žena je data, kao što je data ljubav, mudrost, na korišćenje čovjeku. Bukvalno narativ ide u tom smjeru, samo ga treba prepoznati”, dodala je Šušanj.
Rodno senzitivni jezik postoji i u crkvenoj hijerarhiji, ističe profesorica FCJK-a.
“Imamo monahinje, kaluđerice…”, objašnjava ona.
U Hrvatskoj je poznato da tamo srpska desnica ne može proći, dodaje Šušanj, pa je u skladu sa tim sadašnji patrijarh Porfirije, dok je službovao u Zagrebu, bio vrlo blizak ljevičarima.
“Kada se vratio u svoju zemlju đe vlada desnica, on se prilagodio. Tačnije, ne znam da li se prilagodio ili je to imao u sebi, pa je u Zagrebu to prikrivao, ali očito da to nije bilo njemu ništa strano i ništa teško da se priključi na te nove za njega narative, i da bude gromoglasan u njima, da bude predvodnik tog seksističkog, mizoginog, desničarskog narativa”, istakla je Šušanj.
Komentarišući “obilježavanje” Dana nezavisnosti na Trgu Nezavisnosti u Podgorici 19. maja, Šušanj je kazala da je rukovanje Dritana Abazovića sa zvanicama pokazalo da je to čovjek koji svim silama nastoji da izgradi kult ličnosti, što se, kako smatra, vidjelo od početka njegove karijere.
“To se viđelo i tokom izborne kampanje 2020. godine, ako se śećate bilborda, uvijek je bio on, iako su bili parlamentarni izbori. Kada su bili lokalni izbori u Nikšiću, gdje on nije bio dio liste, Tatjana Bečanović je bila nosilac liste, ona je bila iza njega na bilbordima”, naglašava Šušanj.
Nijedan od poteza koje je do sada Abazović napravio nije bio neočekivan, ističe profesorica, dodajući da bi se moglo reći da je on čovjek koji bi sve dao da ostane na poziciji koju je posve nezasluženo stekao.
“Vidi se da zapravo ne bira sredstva, samo da podstiče svoj kult ličnosti, koji na frustraciju ličnu ne uspijeva da ostvari”, kazala je profesorica.
U obrazovnim politikama prije 2020. godine je bilo velikih grešaka
Proslave maturanata u dvorištima srednjih škola u Crnoj Gori proteklih dana, sa nacionalističkom ikonografijom, uz nacionalističke pjesme, tuđu zastavu i klicanje ratnim zločincima, Šušanj komentariše kao nešto što opet nije neočekivano.
“Zašto su mladi do sad ćutali? To je veće pitanje. Ono što je mene brinulo gledajući te snimke jeste đe su ljudi koji se ne nalaze tu? Đe su oni slavili maturu?”, pita se profesorica.
Te proslave su u ovim okolnostima uveliko režirane, smatra Šušanj, i kaže da sistem nije zakazao, nego je upravo sistem i doveo do toga.
U obrazovnim politikama prije 2020. godine je bilo velikih grešaka, smatra Šušanj.
“Mi smo konstantno u reformama obrazovanja. Nijedna od njih nije dovela do napretka našeg obrazovnog sistema, što se potvrđuje raznim međunarodnim istraživanjima, PISA testiranjima, itd. đe mi vidimo da su naši srednjoškolci konstantno loši na istraživanju funkcionalne pismenosti, matematike… Znači nešto tu ne funkcioniše”, pojašnjava profesorica FJCK-a.
Skraćivanjem programa koje je sprovedeno nerezonski, došli smo u situaciju, kaže Šušanj, da crnogorski učenici do punoljetstva, ukoliko ne krenu u gimnaziju ili nemaju neka lična interesovanja, ne čuju ime Darvin.
“Po programu se njima Darvinizam ni u jednom razredu ne nudi kao jedna nastavna jedinica, što mislim da je sa jedne strane jako loše, a sa druge strane vrlo pogodno za ono što će nam ubrzo uslijediti ukoliko uvedu vjeronauk u obrazovni sistem”, dodaje ona.
Nakon izbora 2020. godine, kada su nastupile promjene u rukovodilačkim kadrovima, zaključuje ona, došlo je do ideološke promjene oko toga kako će se pristupiti određenim nastavnim jedinicama.
