Sutjeska je, nakon Budućnosti, bila drugi crnogorski klub koji je nastupio u prvoligaškom rangu takmičenja, a istorijski plasman u elitni rang osvojili su kao pobjednici Druge lige – “istok” u sezoni 1963/64, uz šest bodova više od Bora.
Nikšićani su u Prvoj ligi SFRJ prvu utakmicu odigrali devetog avgusta 1964, protiv Dinama u Zagrebu. Predvođeni Zambatom, ‘modri’ su trijumfovali 6:0, pri čemu su svi golovi pali u drugom dijelu igre. Za Sutjesku su u prvom prvoligaškom susretu nastupili Vuković, Arsenijević, Stojanović, Spajić, Matović, Koškanac, Hadžiosmanović, Bulatović, Stojović, Čalović, Strugar (Nikolić).
Istorijski, prvi prvoligaški meč u Nikšiću na programu je bio 16. avgusta. Bio je to okršaj sa još jednim zagrebačkim klubom – Trešnjevkom. Nikšićani su osvojili prvi bod (0:0), a kraj Bistrice je bilo 7.000 navijača, koliko je i primao stadion u to doba.
I naredne dvije utakmice – protiv Željezničara u Sarajevu i Vojvodine u Nikšiću – završene su rezultatom 0:0. U petoj rundi, u porazu od Veleža u Mostaru (4:1), Branko Čalović postao je prvi strijelac Sutjeske u Prvoj ligi.
I onda, u šestom kolu, drugog septembra, Sutjeska je stigla do prve pobjede – i to protiv splitskog Hajduka. U Nikšiću je bilo 3:1 (2:0), pri čemu je dva gola za domaće postigao Vojin Lazarević.
Do kraja te sezone, Sutjeska je u Nikšiću savladala još Rijeku (2:0), Željezničar (2:0), Velež (3:2), OFK Beograd (1:0), Zagreb (3:2), a remizirala je protiv Crvene zvezde (1:1) i Partizana (1:1) koji će postati prvak.
No, uz 19 bodova, Nikšićani su kao petnaestoplasirani ispali u niži rang. Za opstanak su im, kako se ispostavilo, falila još dva boda.
Sutjesku je te sezone predvodio Slobodan Stojović sa devet golova, Vojin Lazarević dao je šest, Branko Čalović, Jovan Damjanović, Stevo Adžić po tri, Novak Bulatović dva, a Rajko Nikolić i Nikola Bukilica po jedan.
