Predsjednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović nije imao dileme: pritvorenik Duško Knežević, protiv kojeg je podnijeto osam optužnica i koji je bio u bijegu skoro pet godina, ima povlašćen status u odnosu na sve druge pritvorenike u Spužu.
Upravo tako. Nakon što je odbio zahtjeve privatnih medija da, po ugledu na RTCG, intervjuišu pritvorenike u Spužu ispada da je prvi čovjek Višeg suda odlučio - svi pritvorenici su jednaki, samo su neki „jednakiji“ od drugih?!
Nije poznato je li sudija Radović zaista ljubitelj Orvela, ali da ga je u ovom slučaju primijenio u praksi, to je sigurno. Izvjesno je da se predsjednik Višeg suda teško poigrao, do stepena zloupotrebe, svojim zakonskim ovlašćenjima.
Prije svega, dozvoljavajući Javnom servisu da - prvi put u istoriji crnogorskih istražnih zatvora, i prvi put u istoriji crnogorskog novinarstva - obavi i objavi intervju sa pritvorenikom, ,,sve u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kako objasniše iz Višeg suda u odgovoru na pitanja Pobjede.
Tako je Duško Knežević, voljom predsjednika Višeg suda i u ,,cilju informisanja javnosti“, postao ,,jednakiji“ u odnosu, na recimo, Milivoja Katnića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca, koji je štrajkovao glađu duže od 40 dana i protiv kojeg još nema ni optužnog prijedloga.
Da se krše ljudska prava pritvorenika Katnića upozorilo je nekoliko domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, čak je na kraju reagovala i Delegacija Evropske komisije u Podgorici. Ti detalji izgleda nijesu dio saznanja čelnika Višeg suda pa je odmah odbacio zahtjev Pobjede i M portala da naprave razgovor sa bivšim glavnim specijalnim tužiocem, ali i više drugih pritvorenika.
Nije tu kraj lanca diskriminacije. Jer, Knežević je, odlukom Višeg suda, ,,jednakiji“ i od donedavnog predsjednika opštine Budva Mila Božovića, i još više ,,jednakiji“ u odnosu na bivšeg specijalnog tužioca Sašu Čađenovića kojem Viši sud produžava pritvor skoro dvije godine, čak i nakon što mu je za 3. jul zakazano suđenje?!
Uz sve to, kako je ljubazno objasnila savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda Marija Raković u odgovoru na pitanja Pobjede, ,,predsjednik suda dao je saglasnost za snimanje intervjua“ - pazite sad - ,,ne dajući značaj navedenom licu DK“?!
Ili je ovo čudan sudski smisao za pritvorski humor i satiru, ili su u Višem sudu odlučili da provjere koeficijent inteligencije ljudi u Pobjedi. Ili su se, naprosto, zapetljali u pokušaju objašnjavanja neobjašnjivog postupka.
Dakle, da ponovimo: iz Višeg suda tvrde da je predsjednik Zoran Radović odobrio intervju sa pritvorenikom Duškom Kneževićem na Javnom servisu, pola sata u udarnom terminu, ali da to nije bilo u cilju - ,,davanja značaja pritvorenom D.K.“!
Ma, stvarno? I tako je Knežević ,,bez namjere davanja značaja“, pričao do mile volje, ne samo o trbušnjacima koje svako jutro radi, već i o tome kako ,,mitropolit Joanikije i čitava Crkva Srbije“ stoje iza njega; kako je tobože došao iz Srbije u Crnu Goru da pomogne crnogorsku nezavisnost, ali su ga poslije zlokobni Milo Đukanović i DPS, njega naivnog, prevarili do srži, pa je izgubio milione, ,,oko petsto“... I na kraju, opet ,,bez namjere davanja značaja“, Knežević je gledaocima povjerio da on ima dokaze protiv Đukanovića, ali da za sada ćuti, sve dok ga ne pušte iz pritvora!
I tako, može Knežević, jer ,,ne daje mu se na značaju“, ali ne mogu Katnić, Božović, Čađenović ili bilo koji drugi pritvorenik. Jer bi im se, po logici Višeg suda, valjda previše dalo na značaju?
Kao što bi se, izgleda, dalo previše na značaju drugim medijima, ako bi im se dopustilo - kao što jeste ekipi RTCG – da intervjuišu druge - javnosti poznate pritvorenike. Odlukom da Pobjeda i M portal, a moguće i drugi mediji koji su tražili, budu odbijeni u zahtjevu za istim tretmanom kao RTCG, predsjednik Višeg suda Zoran Radović je direktno diskriminisao medije u Crnoj Gori – na podobne i sve one druge.
Kako drugačije tumačiti podatak da Viši sud u negativnom odgovoru Pobjedi smatra da bi - ukoliko se pristup pritvorenicima dopušti drugim medijima – mogla biti ugrožena bezbjednost Istražnog zatvora!
"Predsjednik ovog Suda nalazi da isto nije realno i moguće obezbjeđivati i realizovati u traženom obimu, obzirom da isto, kako je navedeno, iziskuje ozbiljno obezbjeđenje, sve kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost Istražnog zatvora u cjelini", piše, između ostalog, u odgovoru Višeg suda.
Ispada da je – samo zahvaljujući mudroj odluci Višeg suda, a nasuprot nezajažljive želje privatnih medija - bezbjednost u Crnoj Gori jedva očuvana?!
Lažna su ovakva zvanična opravdanja. Jer, da se ne varakamo i lažikamo: mora da je predsjednik Višeg suda Zoran Radović imao neke druge jake motive - jer profesionalnih i etičkih razloga nema - da uradi nešto što do sada niko iz pravosuđa nije učinio. Bilo bi važno da javnosti objasni i zbog čega je dozvolio javnu samopromociju i pravljenje političke žrtve od kontroverznog biznismena kojeg i ,,staro“ i ,,novo“ Specijalno tužilaštvo terete za milionske pronevjere. Ali i zašto je svjesno odlučio da diskriminiše medije u Crnoj Gori.
Možda jučerašnje razotkrivanje čelnika važne sudske instance nekome djeluje tragikomično, ali ova crnogorska realnost je sve samo ne komedija. Više liči na uvođenje društveno opasne prakse diskriminacije: i pritvorenika pred zakonom, ali i medija pred državnim zvaničnicima i državom.
