Zajednička prijetnja ujedinjuje. Nažalost, morao se dogoditi rat u Ukrajini da bi postalo jasno ono što je već trebalo da bude. Kao što je francuski predsjednik objasnio, NATO je od klinički mrtvog u 2019. postao elektrošokiran u 2022. Njegova strateška uloga je pojašnjena. Slično tome, uprkos svim razlikama, jedinstvo EU i njena zajednička spoljna politika se ujedinjuje po pitanju Ukrajine, dok predsjednik Volodimir Zelenski zahtijeva promptno članstvo njegove zemlje.
Postoji još jedan region, geografski i kulturno u Evropi, iako još politički ne u EU. Nije daleko od neposrednog susjedstva Rusije, gdje Moskva, zajedno sa svojim regionalnim partnerima i organizacijama, uporno sprovodi hibridni rat: Zapadni Balkan u kome su Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija - WB6 (Western Blakns 6, po abecednom redu na engleskom jeziku). Njihov pristup Evropskoj uniji je trebalo da bude zasnovan na pojedinačnim uspjesima na osnovu takozvanog ,,Regata principa“, jačajući njihovu evropsku perspektivu, ujedno i proces proširenja EU, dvosmjerni koridor.
Ruska agresija na Ukrajinu nije ostavila prostora za balansiranje između Istoka i Zapada jer se ne može balansirati između ispravnog i očigledno lošeg. To se reflektuje na regionalne inicijative, koje se moraju bazirati na dijeljenju načela EU i jačanju integracionih procesa, izbjegavajući dubiozne alternative, kakva danas aktuelni ,,Otvoreni Balkan“ može biti.
PERSPEKTIVA SA DINARSKIH ALPA
U posljednjih trideset godina, Jugoistočna Evropa je doživjela sve osim stabilnosti i izvjesnosti, osnovne elemente za bilo kakvu saradnju, rast i održivost. Ne samo to, već direktno ili indirektno, ovaj region je bio konstantno pod izazovom ideja i radnji koje bi mogle voditi u dalje neodređenosti. Dok mnoge zemlje nekadašnjeg Varšavskog pakta ne samo da su u EU, već i NATO članice, one na Zapadnom Balkanu su još uvijek razvučene između yapadnih vrijednosti (zasluga) i ruskog (i kineskog) upliva. Sa njene strane, Moskva neće lako odustati od ekonomskih i socijalnih investicija koje je uložila u djelove regiona.
Rusko ponašanje u Ukrajini je krucijalno za razumijevanje šablona ponašanja Rusije i njenih zastupnika – Srbije i Republike Srpske – na Balkanu. WB6 je konstituisana od zemalja sa teškom prošlošću. Jedini zajednički imenitelj za svaku je evropska perspektiva, čak i za Beograd dok izražava proruske stavove i odolijeva da sankcioniše Kremlj. Javno mnjenje ukazuje da velika većina građana u skoro svim zemljama ZB iskazuje podršku članstvu u EU. To nije zbog poznavanja struktura, procedura EU i njenih institucija, već zbog onoga što EU simbolizuje: slobodu, prosperitet i stabilnost.
Sa ruskim napadom, evropske integracije su postale ključ za sva moguća rješenja. To, takođe, znači da svi scenariji počinju sa evropskim perspektivama i završavaju sa članstvom u EU. To je put za svaku zemlju koji vodi od vrijednosti i standarda koji moraju biti prihvaćeni, do istih tih vrijednosti i standarda koji moraju biti implementirani.
Neko može reći da postoje različiti putevi do iste destinacije, ali Zapadni Balkan i Evropska unija sada imaju šansu da se izdignu iznad njihovog stanja lavirinta. Ovaj region je imao mnogo slijepih ulica do sada.
EU je 1999. godine pokušala sa Procesom stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Assoccaition Process - SAP) kao okvirom za regulisanje odnosa između EU i regiona. Tri godine kasnije, na Samitu u Solunu, ovaj pristup je osnažen prihvatanjem takozvanog ,,Regata principa za proširenje“, pristupa zasnovanog na zaslugama u kome su postignuti rezultati svake zemlje pojedinačno osnova za dalji napredak.
Ovaj koncept se može doživjeti i kao ,,zdrava konkurencija“ koja će podstaći ono najbolje u svakoj od učesnica, time gurajući cio region prema željenoj EU destinaciji. Međutim, posljednje proširenje EU zaključno sa Hrvatskom 2013. godine dovelo je do međusobnih političkih nesuglasica u Briselu kao i do ,,zamora od proširenja“ što je praćeno izazovima kao što su ukrajinska kriza iz 2014, ISIS, Bregzit, dolazak izbjeglica i ekonomskim padovima.
ĐE SMO DANAS?
Može zvučati nerealno, ali u regionu Zapadnog Balkana postoji više od trideset regionalnih inicijativa, od onih velikih i dugotrajnih kakva je Centralnoevropska inicijativa (CEI), do skorašnjih ideja obuhvaćenih takozvanim Mini Šengenom i njenim ,,nasljednikom“, ,,Otvorenim Balkanom“.
Iz razloga što smo u domenu regionalnih, multilateralnih poslova, podrazumijeva se da su motivi bazirani na zajedničkim interesima – i da su, ako je članstvo u EU zajednički interes, alternative i devijacije neprihvatljive. Zajednički interesi zemalja su u pomirenju, sigurnosti, pravnom i institucionalnom jačanju (kao osnovi za povjerenje i saradnju), implementaciji standarda i dostizanju kriterijuma ( neophodnih za pristupanje). Jasni ciljevi i jake institucionalne strukture prihvaćene od strane svih u WB6 smanjuju prostor za nedorečenosti i moguće manipulacije.
Dok postoje dobri međuljudski odnosi među delegatima zemalja učesnica, takođe je i pravilo da su politički interesi u svakom od glavnih gradova jači nego što su kolektivne strategije. Nažalost, unutrašnja politika se reflektuje na inicijative, kao što smo svjedočili u slučaju Savjeta za regionalnu saradnju (RCC), kao nasljednjika Procesa stabilizacije i pridruživanja iz 1999. (kada je Crna Gora povukla već izabranog kandidata, a Albanija iskoristila situaciju).
INICIJATIVA ,,OTVORENI BALKAN“
Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija su 2019. godine potpisale deklaraciju sa ciljem sprovođenja četiri slobode Evropske unije: slobodni protok kapitala, roba, usluga i ljudi – kao osnovom za njihove buduće ekonomske odnose i prosperitet. Ovo je trebalo da bude implementirano do 2021.
Plan je podrazumijevao eliminisanje graničnih kontrola, putovanje bez pasoša (samo sa ličnim kartama), otvorenu mogućnost zapošljavanja u svakoj od zemalja učesnica, međusobno priznanje školskih diploma, saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i međusobnu pomoć u slučaju prirodnih nepogoda. Ovo je bilo poznato kao projekat ,,Mini Šengen“, koji je u ljeto prošle godine prerastao u ono što je danas poznato kao ,,Otvoreni Balkan“. Predstavljen je kao model saradnje koji neće biti zamjena za članstvo u EU, već služiti da ga ubrza istovremeno podstičući ekonomski rast u regionu.
Iste tri zemlje su u julu 2021. potpisale tri memoranduma saradnje sa ciljem jačanja slobodnog protoka roba, radne snage i u slučaju prirodnih katastrofa. Sa početkom 2022, dotadašnji sporazumi su obogaćeni dodatnim elementima: platformom za povezivanje za elektronsku identifikaciju građana, uslovima za slobodni protok radne snage na Balkanu, saradnjom u oblasti veterinarstva i sigurnosti hrane i međusobno priznanje sigurnosnih sertifikata kompanija. Mnogobrojni sporazumi se čine korisnim, ali je jedini problem što su većina, ako ne i svi, već uvršteni u postojeće regionalne sporazume i inicijative.
Ipak, postoji potreba za oprezom, za pogledom koji seže dalje od političke retorike i odgovorima na osnovna pitanja. Nije dobro biti skeptičan i a priori negativan u odnosu na inicijative, čak i one sa dopadljivim imenima kao što je ,,Otvoreni Balkan“, ali je i ranije nedostatak iskrenosti i transparentnosti vodio Balkan u velike patnje.
Kako će se ishod reflektovati na evropske integracije svake zemlje učesnice, posebno imajući na umu značajne statističke (ekonomske, strukturne, političke) razlike među njima? Da li postojeće inicijative udopunjuju ili preklapaju jedna drugu? Što je cost benefit analiza za svaku zemlju i region u cjelini? Što su lokalni troškovi, ko će platiti, što će biti okvir saradnje za međusobne provjere među liderima?
INERCIJA EU TOČKA
U Briselu, Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA) je predstavljen kao međunarodni sporazum između zemalja Jugoistočne Evrope koji je inicijalno osnovan 1992. sa Poljskom, Mađarskom, Češkom Republikom i Slovačkom. Kasnije je proširen na Sloveniju, Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku, a zatim su se pridružile i Sjeverna Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Crna Gora, Srbija i Kosovo (od strane Privremene administracije Ujedinjenih nacija).
Inicijativa je formirana pod pokroviteljstvom Evropske unije i koristi se kao mehanizam za pripremu punog članstva u EU time što će se oformiti područja slobodne trgovine sa jasnim regulatornim mehanizmima. Dokazala je svoju vrijednost.
Dozvolila je tržištima da rastu, jednake uslove za trgovinu svim proizvođačima, investiciona pravila i, ono najvažnije, kreiranje institucija koje mogu podržati procese. CEFTA je dokazala svoju svrhu, pripremajući ekonomije zemalja učesnica za članstvo u EU, a od 2014. integrisana je u Berlinski proces. Sve dobro planirano i sprovedeno.
Berlinski proces je 2014. najavljen kao novi (četvorogodišnja platforma, kasnije produžena zbog uspješnosti), veoma potreban integracioni stimulans od strane bivše njemačke kancelarke Angele Merkel. Na osnovu dotadašnjih dostignuća i novih realnosti ponudio je rješenja.
Njegov strukturisani mehanizam radi na povezivanju WB6 zemalja u oblastima transporta, energije, ekonomije i izgradnje mreže mladih. Iz njega su nastali novi regionalni projekti i inicijative kao sto su Kancelarija za regionalnu saradnju mladih (RYCO), Transportna povezanost, Regionalna investiciona reforma (RIRA).
Uz pomoć EU, nakon Samita u Sofiji 2020. godine, Akcionim planom za zajedničko regionalno tržište (CRM), saradnja je unaprijeđena, čime se stimulisala sloboda prometa roba, usluga, kapitala i ljudi (tzv. Zeleni koridori). Takođe su obuhvaćeni regionalni investicioni prostori sa ciljem privlačenja investitora usklađivanjem investicionih politika.
U sve nabrojano uvrštena je integracija sa evropskim digitalnim tržištem, a zasnovano na harmonizaciji sa standardima EU. Implementatori gore navedenog su postojeći regionalni mehanizmi CEFTA i RCC. Zajednički cilj je da ekonomska saradnja u okviru WB6 učini evropske integracije dijelom istog procesa. Akcioni plan koji slijedi omogućuje priznavanje industrijskih i poljoprivrednih sertifikata, priznavanje profesionalnih diploma i kvalifikacija i licenci u oblastima turizma i finansija.
IZAZOVI KOJI TRAŽE ODGOVORE
Quod ab initio vitiosum est non potest tractutemporis convalescere (Što je pogrešno od početka ne može biti ispravljeno protekom vremena).
Države WB6 su na veoma različitim mjestima u odnosu na procese pregovaranja članstva u EU.
Dok je najmanja, Crna Gora, prije nekoliko godina, otvorila svih 35 poglavlja, Bosna i Hercegovina je zadržala status potencijalnog kandidata još od Samita u Solunu. Kosovo još uvijek nije dobilo priznanje, ne samo od strane Srbije, već i od nekih zemalja EU.
Sve ostale zemlje su u zastoju ili se veoma sporo kreću, a poglavlja 23 i 24 (korupcija i organizovani kriminal), kao najosjetljivija, su daleko od toga da budu otvorena/zatvorena, u odnosu i na staru i novu (klaster) metodologiju, koju je prošle godine predstavila Francuska.
Kada je u pitanju ,,Otvoreni Balkan“, što se dešava sa članstvom zemalja (onih koje su članice) u STO? Da li bi one trebalo da ponovno pregovaraju svoje već teško stečeno članstvo? Da li će biti suočene sa poravnavanjem usljed novih EU pravila? U isto vrijeme, nijedna od zemalja WB6 nema visoke standarde proizvodnje i zaštite potrošača. Povrh svega navedenog, Srbija, za razliku od drugih zemalja, kao najveća i najuticajnija regionalna ekonomija, ima sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Bjelorusijom, Kazahstanom i najavljenu trgovinsku liberalizaciju sa Kinom. Da li aktuelne inicijative imaju pravne odgovore za to?
Projektanti su ,,Otvoreni Balkan“ loše iskomunicirali, privlačeći kritike. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je ocijenio da ,,evropska solidarnost ne postoji. To je bajka na papiru“. U današnjem kontekstu, on je oklijevao da osudi Putinov rat zasnivajući to na instinktivnoj solidarnosti sa Rusijom.
Uz to, neka pitanja trebaju dodatno razjašnjenje, na primjer masakr u Srebrenici nije ,,zatvoren slučaj“ kao genocid. Za mnoge je ,,Otvoreni Balkan“ stvorio utisak da su potencijalni učesnici dovedeni pred svršen čin umjesto da su uključeni u proces. U drugu ruku, postoji utisak da lokalno ,,samostalno kreiranje sopstvene budućnosti“ asocira na krvavi raspad Jugoslavije iz 1990-ih.
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Politički i ideološki region je raznolik. Prisutne su različitosti u okviru samih zemalja i one su pojačane od strane ruskih i kineskih (uglavnom ekonomskih) interesa. Dok mnoge zemlje regiona imaju potpuno usklađenu spoljnu politiku sa Evropskom unijom, neke, kao što je Srbija, zaostaju. Svaka nova kriza dovodi do novih podjela po starim obrascima.
Najveći i najskoriji primjer je brutalan. Dok uglavnom svi u okviru WB6 imaju snažnu poziciju u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu i pridružili su se sankcijama EU, srpski entitet u Bosni opravdava rusku agresiju, dok je Beograd relativizuje dovodeći je u vezu sa Srbijom kao žrtvom iz 1999. godine. Kako danas nebo Srbije ostaje jedini dio Evrope koji je otvoren za ruske avione, vrijeme je da se detaljnije pogleda i preispita inicijativa ,,Otvoreni Balkan“.
Takođe, bilo bi korisno osvrnuti se i na postojeća usklađivanja, inicijative i dostignuća, postavljajući jasan kurs prema članstvu u Evropskoj uniji pod njenim sloganom ,,ujedinjeni u različitostima“.
Međunarodni partneri načelno podržavaju nove regionalne inicijative. Merkel se zalagala da ,,ne može biti previše regionalne saradnje na Balkanu“. Specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za Balkan Gabrijel Eskobar je ustvrdio da su treći stub američke spoljne politike na Balkanu regionalne inicijative (pomenuvši ,,Otvoreni Balkan“). Umjesto politike pohvala i ustupaka liderima i zemljama koje Zapad želi da vidi kao partnere i potencijalne saveznike, bilo bi bolje hvaliti i jačati vrijednosti i principe koji daju dugoročne benefite, kako bi Zapadni Balkan istinski pripadao Evropskoj uniji. Kriza u Ukrajini je otklonila mnoge iluzije u regionu, dovodeći Zapadni Balkan na vododjelnicu.
(Autor teksta Veljko Milonjić je bio pomoćnik ministra vanjskih poslova za multilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore, asistent profesora/saradnik u nastavi na Univerzitetu Donja Gorica, Crna Gora, i alumnista je Elliott škole za međunarodne odnose na Univerzitetu Džordž Vašington u Vašingtonu, Distrikt Kolumbija)
PONARS – Project on New Approaches to Research and Security – Projekat o novim pristupima istraživanju i bezbjednosti u okviru Instituta za evropske, ruske i evroazijske studije (IERES), Elliott škole za međunarodne odnose, Džordž Vašington univerzitet, Vašington, D.C.
