Suše, neograničeno korišćenje vode u najrazličitije svrhe, eksploatacija pijeska, isparavanja, građevinski poduhvati samo su neki od uzroka usljed kojih je nivo mnogih jezera na planeti višestruko manji, a od pojedinih su tek ostale močvare.
U nastavku slijedi prikaz 10 jezera koja su posebno ugrožena, a za mnoga od njih, kako procjenjuju stručnjaci, više i nema spasa.
Jezero Čad
Dramatične promjene pogodile su posljednjih decenija Afriku, a najvidljiviji rezultat njihovog djelovanja je katastrofalno smanjenje površine jezera Čad. Od šezdesetih godina prošlog vijeka do danas, jezero, koje se nalazi na području zapadne i centralne Afrike, izgubilo je 95 odsto vode. Iz tog razloga, stručnjaci su zabrinuti kako bi jezero Čad uskoro moglo nestati u potpunosti. Klimatske promjene i prekomjerna eksploatacija vode ključni su razlozi zbog kojeg se takav epilog očekuje.
Aralsko more
Nekad jedno od četiri najveća jezera na svijetu, smješteno između Kazahstana i Uzbekistana, Aralsko more danas je spalo na tek 10 odsto nekadašnje površine. Uzroci katastrofe leže još u četrdesetim godinama prošlog vijeka, kada je znatan dio vode neumjereno eksploatisan u svrhu poljoprivrede. Rezultati toga bili su slom ribarske industrije, pomor živog svijeta, a nakon toga je došlo do ekstremnog nestanka velike površine vode, koja je sada slana, zagađena i kao takva beskorisna.
Jezero Poopo
Smješteno u planinskoj Boliviji, jezero Poopo je u potpunosti devastirano. Zapravo, danas je ono tek sezonskog karaktera, veoma je slano i zagađeno. S obzirom na to da se nalazi na visokoj koti, stopa isparavanja jezerske vode je ogromna, pa se očekuje kako će jezero - inače nekad stanište brojnih kolonija flamingosa i drugih životinja - uskoro u potpunosti presušiti. Uz to, sa godinama, vodotok je izgubila i jedina veća pritoka jezera, rijeka Desakudero koja otiče iz Titikake.
Jezero Urmija
Slano jezero u Iranu nekada je bilo najveće na Bliskom istoku. Pošto je njegovih 13 pritoka pregrađeno, a uz drastično ispumpavanje podzemnih voda, klimatske promjene i ogromne suše, jezero je spalo na tek pet odsto nekadašnje količine. Potpuni nestanak vodio bi ka odumiranju turizma, ali i 266 vrsta ptica, no, za razliku od Aralskog mora, možda u slučaju Irana nije sve izgubljeno. Tamošnje vlasti su 2013. godine preduzele niz mjera zahvaljujući kojima je spriječeno dalje smanjivanje površine jezera, a sada ubjeđuju susjede iz Jermenije i Azerbejdžana da preusmjere vodu kako bi im pomogli u dopunjavanju jezera.
Mrtvo more
Najniža kopnena tačka na planeti sa pravom nosi svoj naziv, pošto zbog hipersaliniteta u njemu gotovo da nema života. Postajući vremenom turistička atrakcija, Mrtvo more danas se rapidno smanjuje, a ključni razlog je činjenica da se voda iz rijeke Jordan, usljed oskudnih padavina, neumjereno eksploatiše za potrebe poljoprivredne proizvodnje.
Solton si
Najveće jezero u Kaliforniji lokalitet je na kojem se dešava i najveća ekološka katastrofa u istoriji te američke države. Nastalo preusmjeravanjem dijela vode iz Kolorada, jezero je vremenom bilo turistička atrakcija, ali i stanište niza vrsta riba i ptica. Vrijeme je teklo, a Solton si je polako počeo da nestaje, voda je postajala sve slanija i zagađenija. Danas je jezero tek nešto više od postapokaliptičnog prostranstva, površina prekrivena solju i leševima životinja.
Pojang
Najveće slatkovodno jezero u Kini prvi je put potpuno presušilo 2016. godine. Gradnja brane “Tri klisure”, neumjerena eksploatacija pijeska i velike suše odgovorni su za to što je Pojang danas i najugroženije jezero u Kini. Iako postoji plan o gradnji brane, zahvaljujući kojem bi nivo Pojanga bio postojaniji, on bi imao razoran efekat po lokalni živi svijet.
Asalsko jezero
Smješteno u Džibutiju, jezero se nalazi na dnu vulkanskog kratera, znatno ispod nivoa mora. Riječ je i o jezeru sa najvećim salinitetom na planeti. Kako se nalazi u pojasu gdje su vrućine paklene, Asalsko jezero neprestano isparava i djeluje kako lokalno stanovništvo ne bi mnogo žalilo ukoliko ono i nestane. Jer, jezero već duže služi isključivo za eksploataciju soli, koja okolnoj populaciji predstavlja stalni izvor zarade.
Jezero Voker
Smješteno u sušnoj Nevadi, jezero Voker već godinama ostaje bez vode. Razlog tome je neumjerena eksploatacija, koja je za sobom povukla brojne probleme, pa i pomor živog svijeta. U posljednjih 130 godina, otkad postoje mjerenja, nivo jezera pao je za čak 180 stopa, a to je rezultiralo većom koncentracijom rastvorenih čvrstih materija u vodi, što je ugrozilo, a u velikoj mjeri i istrijebilo riblji fond.
Jezero Hamun
Jezero na iransko-avganistanskoj granici mnogi već ubrajaju u nestala. Od njega su danas ostale povremene močvare i slana pjeskovita polja. Sudbina Hamuna nije ni mogla biti drugačija, s obzirom na to da je dugo eksploatisano, što za poljoprivredu, što za piće, a kulminacija se dogodila početkom vijeka, u periodu ogromnih suša. Danas lokalno stanovništvo više nema bilo kakve koristi od njega - niti imaju šta da pecaju, niti više mogu da zalivaju usjeve.
