Uzvanice su pred crveni tepih u najglamuroznijoj šangajskoj aveniji Nanjing Street stizali, kako to i priliči najvećim zvijezdama, u raskošnim Bentlijima, Rols Rojsevima, Hamerima,... Došli su na svečanost otvarenja novog prodajnog centra Diora u Šangaju.
U moderno dizajniranoj zgradi skupilo se oko hiljadu ljudi, a red je održavalo više od sto policajaca.
Pomažu im da troše novac
Među zvanicama preovladavali su mladi ljudi u odjeći vodećih svjetskih modnih kreatora, okićeni basnoslovno skupim nakitom, satovima, torbama ...
Nakon što se završio svečani dio otvarenja, većina zvanica se preobrazila u pohlepne kupce koji su za manje od dva sata počistili sve što je bilo izloženo u golemom prostoru na dva sprata. Skupocjeni nakit, odjeća, satovi, torbe, haljine doslovce su planuli, premda su cijene bile kao usred Pariza: od torbi po hiljadu eura, do nakita i haljina od nekoliko desetina hiljada. A na odlasku nisu propustili posjetiti ni okolne trgovine Vitona, Hermesa, Kartiea, Valentina, Armanija, Gučija...
Dan poslije, jedan od Diorovih menadžera u Šangaju zadovoljno je trljao ruke: - - Pokazalo se koliko je bila ispravna naša odluka o otvaranju još jedne prodavnice. Juče su naše zvanice za samo nekoliko sati, dakako, i u drugim radnjama u centru, potrošili oko sto hiljada dolara. Takav promet ne može se ostvariti nigdje na svijetu. Glad novopečenih milijardera i milionera za luksuznom robom je nezasita i naš je zadatak da im pomognemo da što lakše potroše svoj novac. U komunističkoj Kini, otkrivaju službene statistike, živi čak 89 milijardera, i 825 hiljada milionera. U eurima, naravno. Njima valja dodati još oko milion veoma bogatih familija, te oko 50 miliona najviših partijskih i državnih službenika koji se takođe mogu ubrojiti među imućne ljude.
Od toga, objašnjava mladi ekonomist Li Dang, čiji je otac vlasnik nekoliko desetina tvornica tekstila, u Šangaju živi oko 30 milijardera, 300 hiljada milionera, te nekoliko stotina hiljada imućnih porodica.
Statistike takođe pokazuju da su kineski milijarderi i milioneri u prosjeku stari 39 godina, da su vlasnici više luksuznih vila, najmanje tri skupocjena automobila, i u prosjeku 4 - 5 super vrijedna sata.
Najskuplje se najviše traži
Obilazak Šangaja, najvećeg grada Kine, s više od 15 miliona stanovnika, potvrđuje da on, posebno kad je o glamuru riječ, više ni po čemu ne zaostaje za Njujorkom, Parizom, Londonom...
Samo u jednoj ulici u središtu grada, smješteno je više od četrdeset specijalizovanih prodavnica satova. Najskuplji brendovi prodaju se u specijalizovanim radnjama koje su neuporedivo veće od onih u evropskim metropolama. Jedva uspijevaju zadovoljiti sve veću potražnju za skupocjenim satovima, posebno onima preko 50 hiljada eura.
Uostalom, u Kini se, izračunali su državni statističari, 2009. potrošilo više od 10 milijardi eura na kupovinu luksuznih automobila, nakita, jahte, satova, odjeće... Po tomu je Kina, nakon SAD-a, postala drugo tržište na svijetu za luksuznu robu. To je i razlog što ekonomisti tvrde da je Kina, sa svojom golemom kupovnom moći, jedan od najvećih generatora oporavka njihovih privreda. Sve skupocjene proizvode koje ne mogu plasirati na zasićena i recesijom iscrpljena evropska i američka tržišta, proizvođači luksuznih brendova bez problema prodaju u Kini.
Da je Šangaj doista prerastao u jednu od vodećih svjetskih metropola luksuza, potvrđuje i to da pedesetak najvećih svjetskih hotelijerskih lanaca ovdje imaju svoje, u pravilu, najveće zgrade. Skriveni modni falsifikati
Inače, dio tog bogatstva može se svakodnevno najbolje vidjeti između 17 i 20 sati po šangajskim ulicama, kada se završava radno vrijeme. Na ulice se slijevaju nebrojeni luksuzni automobili, mlade poslovne žene i muškaraci, odjeveni u najbolje svjetske marke.
Doduše, dio toga vjerojatno su i falsifikati, po čemu je Kina najpoznatija na svijetu.
Ali, ulični prodavci takvih proizvoda praktično su protjerani s ulica Šangaja, sakrivene su u sporednim ulicama, a štandovi su napravljeni tako da se vidi tek manji dio robe, dok je većina sakrivena u kamufliranim skladištima iza dvostrukih zidova i lažnih vrata...
Spoljni pečat šangajskog luksuza i bogatstva zaokružuje fascinantna gradska arhitektura. Jedini znak štednje u Šangaju vidljiv je tek poslije 22.30 sati kada se u gradu smanjuje ili potpuno gasi rasvjeta na neboderima, dućanima, ulicama...
Na pitanje u čemu je tajna i ko su glavni kreatori i pokretači nevjerojatnog razvoja Kine i Šangaja, Han Nan, jedan od vodećih članova gradske uprave, odgovara: - To su mladi obrazovani ljudi, posebno oni koji su dolazili sa studija u inostranstvu. Oni su svoja iskustva i poznanstva donijeli sa sobom pa su stranci imali odlučujuću ulogu u urbanizmu i arhitekturi. I to je razlog što je danas Šangaj, u urbanističkom smislu, toliko fascinantan.
No, sada najveći doprinos napretku daju milioni studenata koji su završili najbolje kineske fakultete. Samo 2009. u Kini je diplomiralo 6,3 miliona studenata. Njima valja dodati i oko 200 hiljada studenata koji svake godine završe najbolje svjetske univerzitete od kojih je većinu stipendirala kineska vlada. Čak 90 posto diplomiranih studenata uspijeva se i zaposliti, pa se samo može zamisliti koliko ta silna pamet i njihova inovativnost doprinosi razvoju države.
(Jutarnji list)
