I pored toga što godinama radi kao vatrogasac-spasilac, komandir Službe zaštite i spašavanja Nikšić Slavko Tadić kaže da nije mogao ni da zamisli razmjere tragedije koja je pogodila narod Turske prije desetak dana. Ipak, uprkos tolikom stradanju i patnji, kako za Portal Analitika kaže Tadić, zadivili su ih dostojanstvenošću i zahvalnošću.
Podsjetimo, pomoć turskim kolegama u gradu Kahramanmaraš prethodnih dana pružalo je 19 podgoričkih i 11 nikšićkih vatrogasaca, koji su se jutros vratili u Crnu Goru.
O spasilačkoj akciji i situaciji na terenu, Tadić je danas govorio za Portal Analitika.
„Odmah nakon tragedije koja je zadesila Tursku, mi smo se organizovali na nivou opštinskih spasilačkih jedinica Nikšić i Podgorica. Nijesmo željeli da idemo nikome „na grbaču“, nego smo skupili hranu, vodu, medikamente, sve što smo pretpostavili da nam treba i ponijeli sa sobom. Pored toga, ponijeli smo specijalizovane alate, bušilice, brusilice, krampe, sjekire, agregate za struju, produžne kablove, sjekače…“, priča Tadić.
Nakon što su naši spasioci stigli u Tursku bili su, kako kaže Tadić, pod instrukcijama i direktivama AFAD-a.
„Riječ je o svjetski priznatoj organizaciji za elementarne nepogode i katastrofu. Čim smo došli pod njihovu komandu, očekivali smo da ćemo da budemo u šatorima, međutim dobili smo smještaj u nekom studentskom domu, koji je služio kao prihvatni centar. Tu smo dobili hodnik na drugom spratu, koji je za nas bio mnogo bolja opcija nego šator. Nas 30 se smjestilo u tu. Sami smo se hranili, bili smo skroz autonomni, svaki dan smo dobijali direktive i lokacije na koje treba da idemo. Bili smo podijeljeni u tri tima“, kaže Tadić.
Nezamisliva tragedija
Iako je u službi skoro 30 godina, Tadić napominje da scene koje su zatekli u turskim gradovima nijesu mogli ni da zamisle.
„To je daleko od onoga što smo na vježbama radili. Jedna velika tragedija, pakao. Čitav jedan grad sravnjen je sa zemljom, ulice su pune leševa, policije, vojske, građana koji unezvijereno traže svoje najbliže, mole za pomoć… Sve je to za nas veliko i bolno iskustvo“, ističe Tadić.
Pripadnici spasilačke ekipe, kako kaže naš sagovornik, bili su u dobroj psiho-fizičkoj formi. Sa spasilačkim akcijama počinjali su od ranog jutra i ulagali maksimalan napor da pomognu.
„Uveče smo se odmarali, nijesmo imali ni kupanje, ni tuširanje. Gledali smo da što prije izjutra dobijemo novi zadatak i da koliko možemo pomognemo tom narodu. A pomogli smo. Dokazali smo da relativno male opštine, kakve su Nikšić i Podgorica sa svojim profesionalcima mogu da pomognu jednoj velikoj, svjetskoj i evropskoj sili, kakva je Turska“, ističe Tadić.
U razornom zemljotresu pod ruševinama su ostale hiljade ljudi. Spasioci, građani, svi prisutni, nakon sati i sati potrage, kako govori Tadić, veselili su se kada bi oni pronašli živu osobu.
O tome kako su se osjećali i šta su sve vidjeli, priznaje, teško je govoriti.
„Veoma nezahvalno, jer to nijesu male ruševine, to su čitave zgrade od po 10-15 spratova. Prvi dan izvukli smo dvadesetak mrtvih. Drugi dan su kolege iz Podgorice, koje su bile u ekipi sa još dva tima, izvukle jedno dvogodišnje dijete živo. Bilo je „opšte narodno veselje“ kada su tog klinca izvukli ispod ruševina“, prisjeća se Tadić.
Šanse da se pronađe više preživjelih, kako dodaje, opadale su iz dana u dan.
„Ali, borili smo se maksimalno. Uslovi su nikakvi. Da bi se došlo do eventualno živih, mora da se sve ruši građevinskim mašinama koje nijesu nimalo nježne. Kako oni odrade zahvat onda smo se mi provlačili kroz pukotine, gledali, vrištali, dozivali. To je borba tokom čitavog dana. Raduje što smo tokom naše misije spasili tri života. Nažalost, tu je i oko 40 mrtvih koje smo izvukli iz ruševina“, kaže Tadić.
Velikodušnost za divljenje
U cijeloj situaciji, spasiocima je najveći podsticaj bio odnos naroda Turske prema njima.
„Hranili smo se tom neizmjernom zahvalnošću naroda Turske. I jutros i sinoć, kada smo odlazili, to što smo doživjeli na aerodromima i u tim gradovima je nešto za nevjerovati - u takvoj tragediji da je narod tako dostojanstven i velikodušan“, kaže Tadić.
On podsjeća da je ovim razornim zemljotresom pogođeno 13 miliona ljudi, od toga oko sedam miliona djece. Stradala je više od 41. 000 osoba. Gradovi su sravnjeni sa zemljom, a uprkos svemu tome, kako dodaje, građani Turske su održali lekciju o tome kako biti domaćin i u najvećim tragedijama.
„Od naroda Turske, bez obzira da li su bili povrijeđeni, policajci, vojnici, obični građani, čini mi se da samo imali njihovu najveću pažnju, brigu i nevjerovatnu zahvalnost što smo tu“, kaže Tadić.
Misija prekinuta, nezadovoljstvo građana veliko
Međurim, zbog situacije na terenu misija je prekinuta, a međunarodni timovi su se povukli. Odluka o povlačenju izazvala je, kaže naš sagovornik, veliko nezadovoljstvo građana Turske.
Na ulicama, kako nam je saopštio komandir Službe zaštite i spašavanja Nikšić, prisutna je vojska, naoružana policija. Ipak, dodaje, ni u jednom trenutku naši spasioci nijesu osjetili da nijesu bezbjedni.
„Svi su nas gledali istim očima. Mi smo došli njima da pomognemo sa drugog kraja svijeta i oni su neizmjerno zahvalni. Ni od koga nijesmo nijedan ružan pogled doživjeli, naprotiv - samo zahvalnost. Ima tu i vojske, dugih cijevi, krađa, ta policija je dobila neograničena ovlašćenja, mogu i da pucaju“, objašnjava Tadić.
Priča nam i kakva je sada situacija na terenu.
„Po čitavi dan se čuju pucnji, ali mi smo bili koncentrisani na zadatak. To smo sve čujali „mimo sebe“, čuli su se pucanjevi, trka kroz grad, hapšenja, nezadovoljstvo građana jer ne može tako brzo da se odreaguje. Nisu prema nama pokazivali to nezadovoljstvo, nego prema čitavoj situaciji. Počela je da raste agresija. Ima pravilo da se poslije 10 dana ovakve katastrofe završava potraga i spašavanje. Preksinoć kada je donešena odluka ispred AFAD-a, počelo je da raste nezadovoljstvo. Mi smo hitno juče ujutru povučeni sa terena i evakuisani u bazu, pa kasnije u bazu AFAD-ovu i odmah su nas poslali na aerodrom, ne samo nas, nego sve timove koji su bili pod AFAD-om“, navodi Tadić.
Iz svega, kako kaže, treba izvući pouku i učiti na nevolji koja je zadesila Tursku.
„Nažalost, to je kataklizma koja može svakome da se desi. Iz svega toga moramo da izvučemo pouke kako bi smo neke stvari kod nas poboljšali, preduprijedili i nadali se da se tako nešto nikada neće desiti na ovim našim područjima“, zaključuje Tadić.
