Opasan presedan koji zadire u ljudska prava - tako, ukratko, glasi zaključak juče hitno sazvanog Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbjednost Sabora Hrvatske. Oštra ocjena Odbora je politička reakcija na objavu u medijima SMS prepiske Iva Pukanića, vlasnika Nacionala, sa mnogim političarima, policajcima, ljudima iz podzemlja, vlasnicima konkurentskih novina...
Morbidan paradoks: godinu i po nakon stravičnog ubistva u centru Zagreba, mrtvi Ivo Pukanić - kontrovezni majstor političkih priča skandala – i dalje drma hrvatskom političkom i medijskom scenom.
Necenzurisana senzacija: Kada se 22. marta, pod oznakom „ekskluzivno“, na istraživačkom informativnom portalu Necenzurirano.com pojavila SMS prepiska Iva Pukanića sa brojnim uticajnim ljudima iz politike, policije i podzemlja, postalo je jasno da je otvorena kaverna koja će dugo mučiti hrvatsko društvo.
Vlasnik portala Necenzurirano tvrdi i da je Pukanić imao dobre odnose sa Hrvojem Petračom, čovjekom osuđenim na višegodišnji zatvor; da je znao tajne u slučaju ubistva Ivane Hodak, da je bio upleten i oko dragulja generala Zagorca... te da je zbog svega toga očajnički pokušavao da – pobjegne iz Hrvatske!
Transkripti razgovora dočekani su sa nevjericom, prije svega zbog vlasnika portala, Domogoja Margetića, kojem upućeni pripisuju konekcije i sa obavještajnim službama, ali i licima osumnjičenim za razne kriminalne rabote. No, nakon zasijednja odbora hrvatskog sabora izvjesno je da je telefonska prepoiska vjerodostojan dokument.
Na portalu su objavljene poruke od 13. maja sve do 22. oktobra 2008. godine, do – dvadeset i četiri sata prije ubistva Iva Pukanića.
Margetićevi motivi: Objavljujući telefonsku prepisku Iva Pukanića sa Ninom Pavićem, čelnikom Europa Press Holdinga, Mladenom Bajićem, glavnim državnim tužiocem Hrvatske, Domogojem Anićom, agentom Sigurnosno-obavještajne agencije te drugim policajcima, ministrima,i kontroverznim biznismenima – Margetić tvrdi da mu je cilj da pokaže skrivene detalje mnogih afera i političkih skandala.
„Niko nije doveo u pitanju autentičnost SMS komunikacije. Samo su mnogi su ubijđeni da je policija vršljala po Pukanićevom telefonu prije nego što je transkripte proslijedila Županijskom sudu u Zagrebu gdje se odvija suđenje osumnjičenim za ubistvo vlasnika Nacionala“, kaže za Portal Analitika Igor Lasić, poznati hrvatski novinar.
Lasić ističe da se ovim traskriptima samo potvrđuje da se „između državnih funkcionara i medijskih gavana uvezanih sa mafijom najnormalnije odvija živopisna trgovina povjerljivim informacijama i raznim utjecajima u oba smjera.
Što je to, dakle, Pukanić u sjeni dogovarao?
Veze sa tužiocem Bajićem: Tokom 2008. godine Pukanić odašilje obilje poruka (tačnije: 95 !) glavnom državnom tužiocu Mladenu Bajiću što navodi na zaključak da njih dvojica od davnih vremena imaju blisku saradnju.
I to saradnju koja je nadilazila uobičajenu, sporadičnu, komunikaciju tužilac-novinar. „Ja sam obavio zadatak i razgovarao sa HP u vezi ’dragujara’. Dosta pozitivna reakcija. Jesi li razgovarao sa Bratkeom?“, piše Pukanić u poruci Bajiću 1. oktobra 2008. godine u 20 sati i 26 minuta.
Oznaka HP je skraćenica za Hrvoja Petrača i nije jedini SMS koji Pukanić šalje Bajiću u vezi Petrača, čovjeka koji je svojevremeno organizovao otmisu sina generala Zagorca. Inače, general Zagorac je takođe s one strane zakona: osuđen je za krađu više miliona vrijednih dijamanata iz hrvatskog trezora.
Novinar-posrednik: Transkripti SMS komunikacije otkrivaju kako je nezavisni novinar Ivo Pukanić u stvari bio – o čemu u svojim zatvorskim pismima Pukaniću ukazuje i sam Hrvoje Petrač – glavni posrednik između Državnog tužilaštva Hrvatske i Petrača u vrbovanju samog Petrača da svjedoči u postupku protiv generala Zagorca u aferi „Dragulji“.
Pukanić je, sasvim izvjesno, bio veoma informisan i o ubistvu Ivane Hodak, kćerke advokata koji brani generala Zagorca. Ubistvo nesrećne djevojke došlo je nakon brojnih provokativnih, senzacionalističkih natpisa Pukanićevog Nacionala u kojima se Ivana Hodak opisivala kao ženska koja flertuje sa osobama kriminalnog miljea.
„Kad se vidimo? Važno je – slučaj Hodak“, piše Pukanić tužiocu Bajiću 20. oktobra. Tužiac je spreman na dozu informacija: „Odmah“, odgovara Bajić, a Pukanić potvrđuje da dolazi za 15 minuta. Što je to, tako važno, mogao Pukanić saopštiti Bajiću o ubistvu Ivane hodak. Što je to tako bitno Pukanić znao, što nije znala policija ni tužilaštvo?
Ostala je nepoznanica. Ivo Pukanić ubijen je tri dana kasnije. Mladen Bajić za sada ćuti.
Pokušaj bijega iz Hrvatske: Transkripti koje objavljuje Necenzurirano.com govore da je Ivo Pukanić naslućivao da mu je život u Hrvatskoj neizdrživ. Zato je od Mladena Bajića očajnički tražio da mu pomogne u dobijanju vize Sjedinjenih Američkih Država.
Pukanić moli: „Mladene, jesi li išta učinio za USA vizu što sam te molio i što mi je ovog trenutka najvažnije na svijetu“. Pa onda: „Znam da ti idem na živce, no moram riješiti ono oko USA vize. Čekam da ti razgovaraš s Bratkeom i da mi kažeš kad tamo da idem. Ne bih te maltretirao da mi nije važno“. Pošto mu Bajić očito ne odgovara, Pukanić šalje nove i nove poruke, pokazujući nervozu.
Poruke govore koliko je Pukanić bio zastrašen i nesiguran nakon što mu je hrvatska policija ukinula pratnju, jer je - nakon atentata u maju 2008. godine - procijenjeno da vlasniku Nacionala ne prijeti opasnost.
Crnogorci bez uloge u atentatu: Za Crnu Goru je zanimljivo da, uprkos sadašnjim špekulacijama da su možda neki ovdašnji moćni ljudi bili upleteni u Pukanićevu likvidaciju, sam Pukanić, nakon neuspjelog atentata u maju 2008. godine uopšte nije sumnjao – na Crnu Goru i Crnogorce!
Svjedočanstvo o tome je poruka od 11. maja, poslata službeniku MUP-a Hrvatske Domagoju Aničiću.
„Bio sam s Brkićem. Prenio mi poruku od Crnogoraca da oni s pucanjem na mene nemaju ništa. To znamo i bez njih“, piše Pukanić.
Brkić koji se pominje u Pukanićevoj poruci je Milijan Brkić, visoko rangirani službenik Sigurnosno-obavještajne agencije, danas službenik u hrvatskom MUP-u. Na osnovu poruke iz maja 2008. godine očigledno je da su Ivo Pukanić i službenici hrvatske obavještajne agencije i policije znali da osobe iz Crne Gore nijesu povezane sa naručiteljima ili izvršiteljima prvog atentata na Pukanića.
Sam Pukanić će grozničavo nastaviti vlastitu istragu: u njegovom telefonu nađeno je nekoliko poruka prema „ubici pokajniku“, kako je šfrirao nepoznatu osobu. Očito da se radi o nekome iz podzemlja kojem je Pukanić dao novce na privatnu istragu. „Dakle, ne javljaš mi se a i informacije koje si mi dao ne odgovaraju činjeničnom stanju. Molim te da mi za novac koji sam ti dao daš bar objašnjenje. Čekam te da se javiš. Ako si čovjek, pomogni meni i policiji“, zapisano je u Pukanićevoj telefonskoj poruci nepoznatom „ubici pokajniku“.
U narednim danima biti zanimljivo da se istraži: zašto hrvatska policija nije o ovome obavijestila javnost i zbog čega postoji neka zagonetna šutnja kada se govori ili piše o upletenosti osoba iz Crne Gore u ubistvo Iva Pukanića?
Reality show tajkunskih dogovora: Više od trilera o Pukanićevom ubistvu, savremenu Hrvatsku je potreslo otkriće o načinu dogovaranja Iva Pukanića i Nina Pavića, čelnika dva javno suprotstavljena, zaraćena medijska carstva, Nacionala i EPH.
Naime, Nino Pavić je čovjek kojeg je upravo Pukanić preko Nacionala svojevremeno optužio za „aferu Grupo“, na taj način strpao u zatvor, objavljujući u serijalu izdanja čak 52 fotografije (!) Pavića sa lisicama na rukama. Nakon što se Pavić dočepao slobode, bilo je puno javnih prepucavanja njih dvojice; računalo se da ne mogu u isto vrijeme u istom kraju Zagreba boraviti.
Transkripti otkrivaju drugačiju sliku: Pukanić i Pavić su zajednički planirali posao ali i igrali podzemne igre u diskreditovanju nekih ljudi koji su im stajali na putu.
Muke po Feralu: Svojski su zalegli protiv legendarnog Ferala, u cilju da ga unište. Tako Pukanić moli Pavića - čija je grupacija EPH kupila udio u Feralu - da mu ovaj oda poslovne tajne. „Daj mi off the record reci koliko ti je Feral dužan za tiskanje i plaće kaj ste im u ovim godinama dali. Treba nam hitno za tekst jer je krava Heni (Heni Erceg, glavna urednica Feral Tribuna – p.a.) napisala uvredljivo pismo“, piše Pukanić a Nino Pavić spremno odgovara na upit: „5,4 miliona. pomagal sam im jer me je molio Stipe a ne Ivo. Govna“. Pukanić je saglasan: „Ok.Hvala. Jebat ćemo govnima kevu“.
Instrukcija za čitanje gorenavedene konverzacije: Govna – misle na novinare Ferala; Ivo je – Sanader; Stipe je - Mesić.
Ode Robi neđe: Nisu bolje prošli ni u Novom listu. Dvojica medijskih tajkuna su im spremili zamku. Na vijest o pokretanju novog nedjeljnika, Pavić objašnjava Pukaniću kako će se otarasiti viška radne snage: „To će biti feralovsko sranje s kolumnom Ćiće Senjanovića na otvoru. Moj spisak je jednostavan: prvo, svi članovi Hrvatskog novinarskog društva, a nakon toga ostali. Ukratko, ako ih ode 250 do 300 ostaje mi dovoljno za sve novine“.
Pukanić razumije strategiju i predlaže: „Treba samo proturiti priču, koja je istinita, kako iza cijelog projekta pacifizacije Novog lista i pravljenja novog tjednika stoji naš frend Ivo! (Sanader – p.a.) I Robi ode u kurac.“
O sebi su, pak, obojica imali sasvim lijepo mišljenje. „Nino, opet me zovu sutra na Sud radi svjedočenja u vezi Dichanda i tebe. Kaj da radim? Niste se ništa javili?“, pita Pukanić za savjet Pavića i dobija znakovit odgovor: „Samo im kažeš istinu: da sam ja najbolji, najpošteniji i najzgodniji čovjek koga znaš“.
- Čekaj! Pa ti to govoriš o meni: najbolji, najpošteniji i nazgodniji!!!jebote, već smo dvojica takva u državi, duhovito će Pukanić.
Skandalizovana Hrvatska: Većinska hrvatska javnost nije, međutim, imala sluha za priču iz transkripta SMS komunikacije Pavića i Pukanića. Ne samo zbog otkrivanja tajne veze dva javno sučeljena čovjeka. Hrvatsku političku zajednicu šokirao je nivo komunikacije ali i primitivna želja za uništavanjem onih koji misle ili rade drugačije.
- Konverzacija Pavića i Pukanića otkriva vulgarnu klasnu bliskost novobogataša i skorojevića naspram najamne boranije, koja se u ovim instant epistolama naziva i: krave, glupe pičke, glupače, govna, govnari, bitange, luđaci, idioti, majmuni, pacijenti, potrčkala, kaže u svojoj kolumni već pominjani Igor Lasić.
„Nije Pukanić kriv što je tražio usluge što je tražio usluge Bajića, Šukera, Primorca, Kalmete, Sanadera i to zna koga još. Oni su krivi što su mu izlazili u susret, udovoljavali njegovim željama i davali na znanje da na njih može i ubuduće računati. Pukanić im se pritom nije obraćao kao novinar ili izdavač, nego kao društveni i politički akter. kao dio ekipe. Dio scene. Dio klike“, kaže se u komentaru ughlednog hrvatkog portala Index.hr.
Ogledalo života: Tako je Ivo Pukanić, ponovo i posthumno postao, neka vrsta ogledala hrvatske svakodnevice.
Prije desetak i više godina Ivo Pukanić je imao hrabrosti da oslika hrvatsku stvarnost objavom transkripata Tuđmanovih razgovora na Pantovčaku. Bila su to izvorna svjedočanstva o ogoljenoj sili vlasti, partnerima i poslušnicima, maniplacijama obavještajnim službama, o Tuđmanovim grijehovima i grjehovima oko njega...
Deceniju kasnije, transkripti nesretno stradalog Iva Pukanića otkrivaju sliku o medijskim tajkunima, o vezama sa vlašću i podzemljem, o medijskim manipulacijama i životu na visokoj nozi, o novcima zarađenim medijskim reketiranjem. Otkrivene su obje strane medalje hrvatskog društva.
No, osim priče o ubistvu, transkripti njegove sms komunikacije otvaraju puno pitanja, među njima i ono koje može da govori o crnogorskom dvorištu. Koliko je priča o medijskim tajkunima, manipulacijama, tajnim dilovima medija, lidera vlasti i lidera opozicije - samo hrvatska svakodnevica. Ili je možda, dijelom, to je jedna opšta stvar, i u Crnoj Gori odomaćena?
Draško Đuranović
