Trijumfalna kapija u Parizu, naravno, podsjeća na Napoleona Bonapartu. Novo, velelepno parisko naselje sa Kapijom bratstva, izgrađeno po ideji Fransoa Miterana, takođe podsjeća na francuske vladare… pardon predsjednike.
Ali, i današnji predsjednik Nikola Sarkozi ima velike planove sa Parizom. U tu svrhu angažovano je deset velikih arhitekata koji bi trebalo da promijene lice glavnog grada Francuske. Predsjednik sanja o blistavoj svjetskoj metropoli. „Novi Pariz biće jedinstven grad u kome neće postojati predgrađa, u kome neće više biti nesigurnih četvrti i gde sudbina pojedinca neće više zavisiti od toga gdje on živi. To odakle neko dolazi, neće više igrati nikakvu ulogu.“
Iza obilaznice ni traga od sjaja: Centralni dio Pariza oivičen je obilaznicom. U naseljima iza te saobraćajnice to odakle neko dolazi i gdje živi, zaista igra veliku ulogu. Neko ko nije iz Kliši-Monfermejla u tu četvrt može ući samo uz policijsku pratnju. U državu tu ne vjeruje niko. Ljudi su bijesni na predsjednika i sa novinarima ne žele da razgovaraju. Još se pamte nemiri od prije pet godina, u vrijeme kada je Sarkozi bio ministar unutrašnjih poslova. On je tada bio prije za konfrontaciju nego za kompromis, a ništa se nije promijenilo na bolje ni otkada je predsjednik – tu i dalje caruju siromaštvo i nezaposlenost. Ko može da ode – odlazi.
Kliši Monfermej, četvrt sagrađena 60-tih godina, odsječena je od ostatka Pariza. Nikada nije bila povezana gradskim saobraćajem. Zgrada opštine jedino je staro zdanje u naselju. Jedan transparent najavljuje skoru izgradnju tramvajske pruge, a prema Sarkozijevim obećanjima, četvrt bi trebalo da se poveže sa centrom i podzemnom železnicom. Ali to nije dovoljno, kaže zamjenik predsejdnika opštine Olivije Klajn.
„Postoje predgrađa u koja je odavno stigao metro, ali ona i dalje moraju da se bore protiv siromaštva. Metro je samo dio rješenja. Ljudi moraju da vode računa o svojim porodicama i, ako u Francuskoj i dalje bude rastao broj nezaposlenih, onda to za nas nije nikakva pomoć.“
Problem uvijek isti – novac : Oronuli soliteri nisu u upotrebi više od 30 godina. Danas tu caruju dileri droge. Sada bi trebalo da budu srušeni i na njihovom mjestu sazidane nove zgrade. Samo, nedostaje novac. Šefu projekta Filipu Ermeu fali par stotina miliona eura. Njegovi zahtjevi za tom sumom do sada su odbijani. „Mi i dalje nemamo utisak da su predgrađa sada u centru pažnje. I dalje čekamo da se pokaže solidarnost sa svim djelovima pariskog regiona.“
Metro će stići i u Kliši Monfermej, ali teško da će se njegovi žitelji i tada osjećati kao stanovnici „Grada svetlosti“. Za sada, Sarkozijevi projekti deluju više kao „poligon za elitu“.
( Dojče vele)
